Narval i "rog jednoroga"

Što je zapravo "rog"?

Worm, u djelu Museum Wormianum (tiskanom 1655.), opisuje lubanju s kojom je radio: lubanja bez donje čeljusti, sivocrne boje, približno trokutasta, a na lijevoj strani gornje čeljusti nalazila se duboka jama (alveola) u koju je ulazio zub, dok desna strana nije imala ni traga takvoj jami. [1] Zub je bio dug pet stopa, ali nije bio cijel: nedostajala mu je otprilike trećina. Valjkast je, s mnogo utora od dna do vrha; Worm piše da ne raste iz čela kao rog, nego se uvlači u svoju šupljinu kao zubi drugih životinja. [1] Neki koji su kosti vidjeli kod njega mislili su da zub izlazi iz lijeve nosnice, ali, piše Worm, životinja je morski kit i nosnice joj ne trebaju: na tjemenu su dva otvora kroz koja je disala i izbacivala vodu. [1] Drugih zubi u lubanji nije bilo, a Worm drži da je izrada tog golemog zuba kao da potrošila tvar ostalih. [1]

Prema Wormu, sjevernjaci tu životinju zovu narhual, po lešinama kojima se hrani, jer nar kod starih znači leš. [1] Zaključuje da to nije rog nego zub: "Licet igitur Cornu non sit, sed Dens" (premda dakle nije rog, nego zub). [1] Sliku životinje primio je od islandskog biskupa iz Hólara, kojega naziva Thorlacus Sculonius. [1]

Kako se prodavao kao rog jednoroga?

Worm bilježi da su zub velikaši i drugi do tada držali pravim jednorogom, a donosili su ga kopenhaški trgovci iz grenlandskog mora kraj Davisova prolaza. Godine 1636., kad su se u kući kraljevskog kancelara Christiana Friisa spomenuli jednorozi, Worm je zamjerio što trgovci nisu donijeli nijedan dio ostatka tijela po kojem bi se moglo utvrditi je li životinja morska ili kopnena. Kancelar mu je pokazao lubanju s još pričvršćenim "rogom", a Worm je zamolio da je smije pregledati i nacrtati. [1] Prema Shepardu (1930.), Wormova rasprava održana u Kopenhagenu 1638. izazvana je sporom kopenhaških trgovaca o pravoj prirodi tvari koju prodaju kao rog jednoroga. [3]

Prije Worma bilo je naznaka. Prema Shepardu, Olaus Magnus je pisao o morskoj nemani s golemim rogom na čelu, Amatus Lusitanus o prevarantskim trgovcima koji prodaju kitove kosti umjesto rogova jednoroga, a Andrea Marini 1566. i Goropius iz Antwerpena 1569. nagađali su o morskom podrijetlu. [3] Mercator, prema istom autoru, izričito piše da narval ima zub dug sedam lakata i da ga neki prodaju kao rog jednoroga i drže ga dobrim protiv otrova. [3] Paré navodi da neki lukavi trgovci u istočnim zemljama omekšaju zube ribe Rohard i izvuku ih na željenu dužinu da ih prodaju kao rog jednoroga. [2]

Što je Paré mislio o jednorogu?

U prijevodu Thomasa Johnsona (1649.) Paré postavlja tri pitanja: što riječ znači, postoji li takva životinja i djeluje li njezin rog protiv otrova. Smatra da je ono što se uobičajeno drži jednorogom prije zamišljena nego stvarna stvar, jer nijedan putnik ne tvrdi da ga je vidio, jer Rimljani, koji su obišli svijet, nisu našli ni njegov trag, i jer se autori ne slažu ni oko oblika ni oko ćudi. [2] O djelovanju protiv otrova piše da je to često pokušavao, ali nikad nije vidio dobar učinak kod svojih bolesnika, i da su mnogi ugledniji liječnici odustali od vjerovanja. [2] Rondelet je, kaže Paré, držao da rog nema ni okusa ni mirisa, pa ni učinka, i da oni koji ga imaju hvale njegovu vrijednost radi veće zarade, jer strugotine prodaju na težinu zlata; siromasima je propisivao slonovaču, a bogatima rog jednoroga, jer ga toliko žele, a umjesto roga davao je i jelenji rog te kosti konja i pasa. [2] Liječnik kralja Karla IX. rado bi, prema Paréu, ukinuo običaj da se komad roga umače u kraljevu čašu, ali se bojao da je mišljenje previše ukorijenjeno. [2] Taj je liječnik dodavao da rog ne škodi osim kupčevu novčaniku i tome što se vladari, uzdajući se u njega, ne brane od otrova drugim sredstvima. [2]

Što je Worm rekao o ljekovitosti?

Iako je dokazao da je riječ o zubu, Worm ne odbacuje ljekovitost. U Museum Wormianum prenosi potvrdu augsburških liječnika da je pas kojemu je dan arsen oživio nakon strugotina roga, te pokus Philippa Hegstetera s dva psa i s nux vomica: pas kojemu je dan i rog povratio je i preživio, drugi je uginuo. [1] Sam je 3. listopada 1636. u ljekarnika Johanna Woldenberga na dvije golubice i mačiće isprobao arsen i sublimat, "ne posve bez uspjeha", pa piše da zub, premda nije rog nego zub, "ne izgleda lišen moći" koje su mu pripisivali oni koji su ga držali rogom jednoroga. [1]

Što se dogodilo poslije?

Prema Shepardu, Wormova rasprava isprva nije imala većeg učinka: javno povjerenje u jednoroga ostalo je, cijena zuba je naglo pala, ali ponajviše zbog zasićenosti tržišta, a rog se u francuskom kraljevskom domaćinstvu koristio još sto pedeset godina, a u službenoj londonskoj farmakopeji više od stoljeća. [3] Zabune su trajale: francuski autor Rochefort 1665. u istom poglavlju daje dobar opis narvala i tvrdi da "morski jednorog" ima rog na čelu; La Martinière je vidio kako love "morskog jednoroga" i dopustio je graveru da rog nacrta na čelu; u Engleskoj je 1721. definicija "kita jednoroga" govorila o rogu iz čela dugom devet stopa; a stotinjak godina poslije, u 19. stoljeću, u Chelseaju se u kavani pokazivao "rog morskog jednoroga" dug sedam i pol stopa. [3]