Cagliostro

Tko je bio Cagliostro?

Prema spisu koji je izdao Rim, Joseph (Giuseppe) Balsamo rođen je u Palermu 8. lipnja 1743., kao sin trgovca Petera Balsama i Felicije Braconieri; otac mu je umro dok je bio dijete. [1] Ista knjiga navodi da je Cagliostro u memoaru objavljenom u Engleskoj izjavio da ne može sa sigurnošću reći gdje je rođen ni tko su mu roditelji, a njegovi su pristaše širili priče o njegovu podrijetlu. [1] Prema Trowbridgeu (1910.), brak s Lorenzom Feliciani sklopljen je u travnju 1769. u crkvi San Salvatore in Campo u Rimu, što on drži jednim od rijetkih potvrđenih događaja iz Balsamova života. [2]

Je li Cagliostro doista Giuseppe Balsamo?

Trowbridge piše da je tvrdnju da je Cagliostro zapravo Balsamo prvi put iznio list Courier de l'Europe u rujnu 1786., nakon što je Cagliostro napustio Francusku, i da je pariški šef policije potom dobio anonimno pismo iz Palerma u kojem se to potkrjepljuje svjedočanstvom Balsamova ujaka Antonia Braconierija. [2] Trowbridge navodi argumente zagovornika identiteta (isto djevojačko prezime žene, usporedba rukopisa, ime Giuseppea Cagliostra iz Messine, Balsamova prastrica) i ističe da svaki počiva na podudarnosti, a da je stručni nalaz o rukopisu nastao u trenutku kad je francuska vlast imala interes prikazati Cagliostra u najgorem svjetlu. [2] Njegov je najjači argument da nitko tko je poznavao Balsama nikada nije prepoznao Cagliostra, ni u Londonu ni u Parizu, premda su portreti Cagliostra bili posvuda. [2] Trowbridge još bilježi da je Carlyle, uvjeren da je veliki Kofta egipatskog zidarstva morao biti varalica, odbio zaviriti iza "zavjese" i sav bijes izlio na Cagliostra, što naziva moći predrasude. [2] To je Trowbridgeovo stajalište iz 1910., a ne zaključak ovog članka; rimski spis tvrdnju o identitetu prihvaća bez rezerve. [1]

Što se dogodilo u aferi ogrlice?

Rimski spis kaže da je Cagliostro u Parizu postao predmetom općeg razgovora, a zbog afere dijamantne ogrlice uhićen je i zatvoren u Bastillu. [1] Spis tvrdi da je znao za planove Jeanne de la Motte, koja je, prema optužbi, preko kardinala de Rohana nastojala doći do ogrlice, i da je neprestano držao oko uprto u ogrlicu, pozivajući se na njegove vlastite ispitne iskaze. [1] Taj je spis pristran, a Parlament je 1786. donio suprotnu presudu. [1][2] Trowbridge piše da su Parlament i javnost bili na Cagliostrovoj strani, da je 31. svibnja 1786. kardinal i Cagliostro jednoglasno oslobođen, a da je i grofica de la Motte na kraju priznala njegovu nevinost. [2] Grofica de la Motte osuđena je na bičevanje, žigosanje i doživotni zatvor u Salpêtrièreu, odakle je pobjegla u Englesku. [1][2] Cagliostro je ubrzo protjeran iz Francuske i otišao je 21. lipnja 1786. [2]

Kako je tekao proces u Rimu?

Prema Trowbridgeu, 27. prosinca 1789. uvečer on i njegova supruga uhićeni su i zatvoreni u Castel Sant'Angelo; istoga dana policija je upala i u slobodnozidarsku ložu "Vrais Amis". [2] Rimski spis tvrdi da je Cagliostro tijekom ispitivanja priznao pojedinosti o slobodnom zidarstvu i egipatskom ritusu. [1] Trowbridge opisuje taj spis kao žestoki napad na slobodno zidarstvo prije nego životopis. [2] Presuda od 21. ožujka 1791., koju Trowbridge navodi, proglasila ga je krivim kao heretika i širitelja magije i praznovjerja te zbog slobodnog zidarstva; smrtnu kaznu preinačila je u doživotni zatvor u tvrđavi bez nade u pomilovanje, a njegovu rukopisnu knjigu "Egipatsko zidarstvo" osudila je na spaljivanje. [2]

Kako je završio?

Trowbridge piše da je zatvoren u tvrđavi San Leo, u ćeliji u koju mu se hrana spuštala kroz otvor; posljednji natpis na zidu ćelije nosi datum 6. ožujka 1795. [2] Francuski list Moniteur u listopadu 1795. javlja da se u Rimu priča kako je preminuo, ali Trowbridge navodi da kad i kako je umro nije poznato; Blavatskyinu priču o bijegu i jagodama ubraja među najnevjerojatnije pokušaje da se razotkrije njegov kraj. [2]