Johannes Trithemius
Je li opat iz Sponheima, koji je pisao o anđelima i demonima što prenose tajne poruke, doista prizivao duhove?

Ukratko
- Johannes Trithemius rođen je 1. veljače 1462. u Trittenheimu na Moselli; bio je opat u Sponheimu od 1483. do 1506., a zatim u škotskom samostanu u Würzburgu do smrti 1516. [1][2]
- *Steganographia*, nastala oko 1499.-1500., a tiskana tek 1606., naizgled je knjiga o slanju tajnih poruka pomoću anđela i demona. Prema Reedsu (1998.) sva tri njezina dijela sadrže skrivene šifre, pa je to prvi europski rad o kriptografiji u obliku knjige. [1]
- Njegova *Polygraphia* tiskana je 1518. i smatra se prvim tiskanim djelom o kriptografiji. [1]
Tko je bio Trithemius?
Prema Schneegansu (1882.), Johannes se rodio 1. veljače 1462. u selu Trittenheimu na Moselli, nekoliko sati puta nizvodno od Triera, i po njemu je uzeo ime Trithemius. Roditelji su bili siromašni slobodni vinogradari; otac mu je umro kad je imao godinu dana. [2] Interes za znanost probudio mu se, kaže Schneegans, u petnaestoj godini, i ni očuh ni obitelj nisu ga mogli odvratiti. [2] Bio je opat samostana u Sponheimu od 1483. do 1506., a potom u škotskom samostanu u Würzburgu do 1516. [2]
Što je zapravo Steganographia?
Prema Reedsu, Steganographia je nastala oko 1499.-1500., a tiskana je tek 1606. Naizgled je djelo o slanju tajnih poruka na daljinu pomoću duhova: veći dio čine popisi razreda duhova, njihovih imena, smjerova svijeta, doba dana i planeta te tekstovi dozivanja. Predgovor prve knjige, međutim, tvrdi da su postupci posve prirodni i da su zamaskirani figurativnim jezikom demonologije kako bi ostali izvan dohvata neprijatelja države i preljubnika. [1] Većina čitatelja tu je tvrdnju odbacivala kao izgovor, pa se stoljećima raspravljalo je li to knjiga o kriptografiji prikrivena kao magija ili obrnuto. [1]
Prva i druga knjiga, prema Reedsu, sadrže tajne poruke skrivene u pismima. Ključ za njih tiskan je 1606. u djelu Clavis Steganographiae: pretpostavljena dozivanja zapravo su šifrirane upute za skrivanje poruke u uvodnom pismu, primjerice odabirom svakog drugog slova svake druge riječi. [1] Treća knjiga, koja čini oko 12 posto djela (21 od 180 stranica izdanja iz 1608.), ostala je zagonetna sve dok Reeds 1998. nije pokazao da i ona sadrži šifre. Na temelju toga zaključuje da djelo više ne treba držati jednim od glavnih ranonovovjekovnih demonoloških spisa, nego prvim knjižnim prikazom kriptografije u Europi. [1] Taj je zaključak njegov, ne konačna presuda svih povjesničara; Reeds napominje da ostaje pitanje zašto je Trithemius za tako nemagijsku svrhu izabrao jezik magije. [1]
Kako je nastao ugled čarobnjaka?
Prema Reedsu, rasprava je počela još prije dovršetka knjige: u pismu iz 1499. prijatelju Arnoldu Bostiusu Trithemius je opisao knjigu koju piše, a Bostius je do dolaska pisma umro. Njegovi su kolege pismo pročitali i objavili; u njemu je stajalo da će knjiga sadržavati više od stotinu vrsta tajnog pisma i način priopćavanja misli na daljinu, pa su ga optužili da laže ili da se služi demonima. [1] Godine 1500. prestao je raditi na djelu. [1] Matematičar Carolus Bovillus posjetio ga je 1504. i, zgrožen imenima duhova, u pismu iz 1509., objavljenom 1510., tvrdio je da knjigu treba spaliti i da je Trithemius u dosluhu s demonima; od tada mu je ugled okultista učvršćen, usprkos njegovim poricanjima u predgovoru Polygraphije. [1] Schneegans navodi da u njemu Trithemius kaže da bi radije pokopao svoje izume nego dopustio sumnju u magiju i prokletu nekromantiju. [2]
Ugled okultista, prema Reedsu, privukao je pozornost Johna Deeja, Giordana Bruna i Agrippe; Dee je u pismu 16. veljače 1563. opisao kako je dobio rukopisnu kopiju, a Agrippa je s Trithemiusom dopisivao i posjedovao primjerak. [1] Nakon tiska 1606. rasprava je, prema Reedsu, pojačana; 1609. djelo je osuđeno kao magijsko, a Antonio Possevino ga je prije toga držao opasnim i sličnim zabranjenim knjigama. [1]
Što je pisao protiv vračanja?
Schneegans bilježi da je Trithemius na poticaj markgrofa Joachima napisao Antipalus maleficiorum, djelo protiv vračanja i vještica, čiji je predgovor datiran 16. listopada 1508. [2] U tom je djelu, prema Schneegansu, opisao vrste vračara i način zaštite od njih. [2] Schneegans na tome temelji ocjenu da se Trithemius ponašao kao poslušan sin Crkve. [2]
Legenda
Prema priči koju Schneegans navodi iz knjige *Theatrum de veneficis* iz 1586., Trithemius je caru Maksimilijanu I. pokazao njegovu preminulu suprugu Mariju Burgundsku: car je, uz zabranu da itko progovori, prepoznao crnu točkicu na njezinu vratu, prestrašio se i prekinuo prizor. [2]
Prema predaji, *Steganographia* je knjiga o prizivanju duhova. [1]
Kronologija
- 1. veljače 1462.: Rođenje u Trittenheimu. [2]
- 1483.: Opat u Sponheimu. [2]
- oko 1499.-1500.: Nastanak *Steganographie*. [1]
- 1504.: Bovillusov posjet. [1]
- 1506.: Prelazak u Würzburg. [2]
- 1507.: Pismo Virdungu o "Faustu mlađem". [2]
- 16. listopada 1508.: Dovršetak spisa *Antipalus maleficiorum*. [2]
- 1516.: Smrt. [1][2]
- 1518.: Tisak *Polygraphije*. [1]
- 1606.: Prvo tiskano izdanje *Steganographie*. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Carolus Bovillus: Matematičar čije je pismo iz 1509. učvrstilo Trithemiusov ugled okultista. [1]
- Arnold Bostius: Prijatelj kojemu je Trithemius 1499. pisao o knjizi. [1]
- Jim Reeds: Američki matematičar koji je 1998. pokazao šifre u trećoj knjizi *Steganographie*. [1]
- *Polygraphia*: Prvo tiskano djelo o kriptografiji, 1518. [1]
- *Steganographia*: Djelo o skrivenom pisanju zamaskirano jezikom magije. [1]
Što znamo
- Trithemius je bio stvarna osoba: opat u Sponheimu i Würzburgu, autor povijesnih, redovničkih i kriptografskih spisa, umro 1516. [1][2]
- Prema Reedsu, *Steganographia* sadrži šifre u sve tri knjige, pa ni treća knjiga više ne dokazuje optužbu da je djelo magijsko. [1]
- Priča o prizvanoj carici Mariji Burgundskoj potječe iz knjige tiskane 1586., sedamdesetak godina nakon njegove smrti. [2]
Otvorena pitanja
- Zašto je Trithemius za potpuno kriptografsku svrhu odabrao retoriku magije? [1]
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Brann, N. L. The Abbot Trithemius (1462-1516): The Renaissance of Monastic Humanism. Leiden: Brill, 1981.
- Arnold, K. Johannes Trithemius (1462-1516). Würzburg: Schöningh, 1971.