Johannes Trithemius

Tko je bio Trithemius?

Prema Schneegansu (1882.), Johannes se rodio 1. veljače 1462. u selu Trittenheimu na Moselli, nekoliko sati puta nizvodno od Triera, i po njemu je uzeo ime Trithemius. Roditelji su bili siromašni slobodni vinogradari; otac mu je umro kad je imao godinu dana. [2] Interes za znanost probudio mu se, kaže Schneegans, u petnaestoj godini, i ni očuh ni obitelj nisu ga mogli odvratiti. [2] Bio je opat samostana u Sponheimu od 1483. do 1506., a potom u škotskom samostanu u Würzburgu do 1516. [2]

Što je zapravo Steganographia?

Prema Reedsu, Steganographia je nastala oko 1499.-1500., a tiskana je tek 1606. Naizgled je djelo o slanju tajnih poruka na daljinu pomoću duhova: veći dio čine popisi razreda duhova, njihovih imena, smjerova svijeta, doba dana i planeta te tekstovi dozivanja. Predgovor prve knjige, međutim, tvrdi da su postupci posve prirodni i da su zamaskirani figurativnim jezikom demonologije kako bi ostali izvan dohvata neprijatelja države i preljubnika. [1] Većina čitatelja tu je tvrdnju odbacivala kao izgovor, pa se stoljećima raspravljalo je li to knjiga o kriptografiji prikrivena kao magija ili obrnuto. [1]

Prva i druga knjiga, prema Reedsu, sadrže tajne poruke skrivene u pismima. Ključ za njih tiskan je 1606. u djelu Clavis Steganographiae: pretpostavljena dozivanja zapravo su šifrirane upute za skrivanje poruke u uvodnom pismu, primjerice odabirom svakog drugog slova svake druge riječi. [1] Treća knjiga, koja čini oko 12 posto djela (21 od 180 stranica izdanja iz 1608.), ostala je zagonetna sve dok Reeds 1998. nije pokazao da i ona sadrži šifre. Na temelju toga zaključuje da djelo više ne treba držati jednim od glavnih ranonovovjekovnih demonoloških spisa, nego prvim knjižnim prikazom kriptografije u Europi. [1] Taj je zaključak njegov, ne konačna presuda svih povjesničara; Reeds napominje da ostaje pitanje zašto je Trithemius za tako nemagijsku svrhu izabrao jezik magije. [1]

Kako je nastao ugled čarobnjaka?

Prema Reedsu, rasprava je počela još prije dovršetka knjige: u pismu iz 1499. prijatelju Arnoldu Bostiusu Trithemius je opisao knjigu koju piše, a Bostius je do dolaska pisma umro. Njegovi su kolege pismo pročitali i objavili; u njemu je stajalo da će knjiga sadržavati više od stotinu vrsta tajnog pisma i način priopćavanja misli na daljinu, pa su ga optužili da laže ili da se služi demonima. [1] Godine 1500. prestao je raditi na djelu. [1] Matematičar Carolus Bovillus posjetio ga je 1504. i, zgrožen imenima duhova, u pismu iz 1509., objavljenom 1510., tvrdio je da knjigu treba spaliti i da je Trithemius u dosluhu s demonima; od tada mu je ugled okultista učvršćen, usprkos njegovim poricanjima u predgovoru Polygraphije. [1] Schneegans navodi da u njemu Trithemius kaže da bi radije pokopao svoje izume nego dopustio sumnju u magiju i prokletu nekromantiju. [2]

Ugled okultista, prema Reedsu, privukao je pozornost Johna Deeja, Giordana Bruna i Agrippe; Dee je u pismu 16. veljače 1563. opisao kako je dobio rukopisnu kopiju, a Agrippa je s Trithemiusom dopisivao i posjedovao primjerak. [1] Nakon tiska 1606. rasprava je, prema Reedsu, pojačana; 1609. djelo je osuđeno kao magijsko, a Antonio Possevino ga je prije toga držao opasnim i sličnim zabranjenim knjigama. [1]

Što je pisao protiv vračanja?

Schneegans bilježi da je Trithemius na poticaj markgrofa Joachima napisao Antipalus maleficiorum, djelo protiv vračanja i vještica, čiji je predgovor datiran 16. listopada 1508. [2] U tom je djelu, prema Schneegansu, opisao vrste vračara i način zaštite od njih. [2] Schneegans na tome temelji ocjenu da se Trithemius ponašao kao poslušan sin Crkve. [2]