Paracelzus
Kako je liječnik iz Einsiedelna, koji je u Baselu predavao na njemačkom, poslije smrti postao čarobnjak sa zloduhom u dršci mača?
Ukratko
- Theophrastus Bombast von Hohenheim, zvan Paracelzus, rođen je u Einsiedelnu 17. prosinca 1493. kao sin liječnika; umro je u Salzburgu 24. rujna 1541. [1]
- U Baselu je od 1526. bio gradski liječnik i profesor medicine; predavao je na njemačkom i otvoreno napadao tadašnje liječničke autoritete. [1]
- Njegov ugled od početka je podijeljen: jedni su ga držali velikim liječnikom i reformatorom, drugi šarlatanom i pijancem; priče da je umro u pijanstvu ili da su ga ubili ubojice koje su unajmili liječnici, prema Stillmanu, istraživanja su opovrgnula. [1][2]
Tko je bio Paracelzus?
Prema Stillmanu, rođen je u Einsiedelnu 17. prosinca 1493. Otac mu je bio Wilhelm Bombast von Hohenheim, liječnik, koji se kad je sinu bilo oko devet godina preselio u Villach. O njegovu školovanju nema pouzdanih zapisa. [1] Doktorat medicine također je sporan: Stillman navodi da su ga najraniji zapisi, strasbourški iz 1526., zvali doktorom medicine i da bi teško bio imenovan u Baselu bez zadovoljene stručne provjere, ali sam doktorat izravno nije dokumentiran. [1]
Što se dogodilo u Baselu?
Stillman piše da je u jesen 1526. u Baselu postao gradski liječnik (Stadtarzt), što je uključivalo i profesuru na sveučilištu; u predgovoru rukopisa De gradibus iz studenoga 1526. potpisuje se kao Physicus et Ordinarius Basiliensis. Imenovanju su pridonijeli tiskar Johann Froben, kojemu je pomogao u bolesti, i pismo Erazma Roterdamskog. [1] U lipnju 1527. dao je tiskati i objesiti latinsku najavu tečaja u kojoj izjavljuje da neće predavati stare knjige, nego umijeće medicine prema vlastitu poznavanju prirode i iskustvu, a predavao je i pisao na njemačkom. [1] Njegov napad na dotadašnje medicinske autoritete, prema Stillmanu, vrhunac je dosegnuo kad je u studentsku vatru na Ivanje bacio Avicenninu Kanon medicine. Taj je čin za tadašnje liječnike bio sličan Lutherovu spaljivanju papinske bule. [1] Iz Basela je naglo otišao, vjerojatno u veljači 1528. [1]
Kako i gdje je umro?
Umro je 24. rujna 1541. u Salzburgu; tri dana prije toga diktirao je javnom bilježniku oporuku, koja je sačuvana, s određenim mjestom ukopa kraj bolnice svetog Sebastijana. [1] Epitaf na njegovu grobu, prema Stillmanu, kaže da je "čudesnom vještinom" liječio teške rane, gubu, gihtu i vodenu bolest te da je ono što je stekao dao siromasima. [1] Istraživanja njegovih ekshumiranih ostataka pokazala su, kaže on, da je od djetinjstva bolovao od rahitisa. [1]
Što o pričama kažu životopisci?
Waite ne navodi izvor priče o familijaru u dršci mača, a Stillman je uopće ne spominje; za putovanja kroz Njemačku, Mađarsku, Rusiju i dvor velikog kana Waite piše da je "veći dio te nomadske legende" izmišljotina. [1][2] Priču o spaljivanju knjiga u mjedenoj posudi Waite prenosi bez izvora. [2]
Optužba da je bio pijanac potječe iz Oporinova pisma, napisanog usred žestokog spora oko Paracelzusa; Stillman to svjedočanstvo smatra obezvrijeđenim i napominje da bi je protivnici za njegova života rabili češće da je bila utemeljena. Navodi i iskaz drugog bivšeg učenika da je rado pio, ali da je kad bi nešto započeo jedva jeo i pio dok ne bi dovršio. Waite napominje da su Oporinov iskaz neki kasniji branitelji "ogorčeno odbacili". [1][2] Glasove o smrti u pijanstvu ili od ubojica Stillman drži neutemeljenima; Waite spominje i izvještaj o smrti na klupi uz kuhinjsko ognjište u strasbourškoj gostionici. [1][2]
Legenda
Prema Éliphasu Léviju, kojega Waite citira u predgovoru, Paracelzus je imao "familijara", skrivenog u dršci njegova velikog mača, koji nikad nije odlagao. [2]
Prema priči koju prenosi Waite, putovao je kroz Njemačku, Mađarsku, Italiju, Francusku, Nizozemsku, Dansku, Švedsku i Rusiju, bio zarobljen kod Tatara, boravio na dvoru velikog kana i od "darežljivog Arapina" primio tajnu alkemije. [2]
Prema priči koju Waite prenosi, u Baselu je djela starih liječnika spalio u mjedenoj posudi sa sumporom i solitrom, a prema Stillmanu bacio je Avicenninu *Kanon* u studentsku vatru na Ivanje. [1][2]
Prema optužbi iz pisma njegova nekadašnjeg tajnika i učenika Oporina, napisanog dugo poslije Paracelzusove smrti, bio je pijanac. [1][2]
Prema jednoj verziji, umro je u pijanstvu, prema drugoj su ga ubili ubojice koje su unajmili liječnici, a prema jednom izvještaju umro je na klupi uz kuhinjsko ognjište u strasbourškoj gostionici. [1][2]
Ključne osobe i pojmovi
- Wilhelm Bombast von Hohenheim: Otac, liječnik, koji se s obitelji preselio u Villach. [1]
- Johann Froben: Baselski tiskar koji je zaslužan za Paracelzusov dolazak u Basel. [1]
- Oporin: Paracelzusov nekadašnji tajnik i učenik čije se pismo o njegovu piću upotrebljavalo protiv njega. [1][2]
- Avicenna: Autor *Kanona medicine*, temelja srednjovjekovnog liječničkog školovanja. [1]
- Éliphas Lévi: Francuski okultist 19. stoljeća, izvor priče o familijaru u maču kako je prenosi Waite. [2]
Što znamo
- Paracelzus je bio stvarna osoba: liječnik, gradski liječnik u Baselu 1526.-1528., koji je pisao i predavao na njemačkom, a umro je 24. rujna 1541. u Salzburgu. [1]
- Priča o familijaru u dršci mača dolazi iz okultističke literature 19. stoljeća, a ne iz izvora iz njegova doba. [1][2]
- Je li uopće stekao doktorat medicine i gdje, ne može se potvrditi iz sačuvanih zapisa. [1]
Otvorena pitanja
- Odakle točno potječe priča o maču i familijaru, kad se u izvorima prije Lévija ne spominje? [1][2]
Za daljnje istraživanje
- Sudhoff, K. Bibliographia Paracelsica. Berlin, 1894.
- Hartmann, F. The Life of Philippus Theophrastus Bombast of Hohenheim, Known by the Name of Paracelsus. London, 1887.
Izvori
- Stillman, J. M. (1920). Theophrastus Bombastus von Hohenheim called Paracelsus: his personality and influence as physician, chemist and reformer. Chicago: Open Court.
- Waite, A. E. (ur.) (1894). The Hermetic and Alchemical Writings of Aureolus Philippus Theophrastus Bombast, of Hohenheim, called Paracelsus the Great, sv. 1. London: James Elliott.