Nekromancija u antici i Bibliji
Šaul noću traži ženu u En Doru da mu dozove Samuela, a Odisej na obali Okeana kopa jamu da bi razgovarao s Tiresijom.

Ukratko
- Nekromancija (grč. *nekromanteía*, "zazivanje mrtvih") znači proricanje zazivanjem pokojnika; Hrvatska enciklopedija navodi primjere kod starih Izraelaca, Grka i Germana (Edde). [1]
- U 1. Samuelovoj 28 Samuel Šaulu ponavlja osudu; biblijski zakon ipak zabranjuje pitati mrtve, a sam Šaul prije je protjerao takve osobe iz zemlje. [3]
- U Odiseji 11 svaka duša mora okusiti krv da bi progovorila. [2]
Što je nekromancija
Hrvatska enciklopedija definira nekromanciju kao proricanje na osnovi zazivanja mrtvaca, u širem smislu čarobnjaštvo. Susreće se, prema njoj, kod starih Izraelaca, Grka i Germana i temelji se na vjerovanjima u čuda, život poslije smrti i tajanstvene znakove. U starijim hrvatskim djelima riječ negromant označuje čarobnjaka. [1]
Šaul i žena u En Doru
U Prvoj knjizi o Samuelu (28. poglavlje) Filistejci okupljaju vojsku protiv Izraela. Samuel je umro i pokopan u Rami, a Šaul je iz zemlje protjerao one koji imaju "duha pokojnika" i vračare. Kad ugleda filistejsku vojsku, uplaši se; Bog mu ne odgovara ni snovima, ni Urimom, ni prorocima. Zato naređuje slugama da mu nađu ženu koja ima "duha", a oni mu kažu da je jedna u En Doru. [3]
Šaul se prerušava, uzima dvojicu ljudi i noću dolazi k njoj. Žena se sjeća što je Šaul učinio takvima kao što je ona i boji se zamke; Šaul joj se zaklinje Gospodinom da je neće zadesiti kazna. Na njegov zahtjev: "Dozovi mi Samuela." Kad žena ugleda Samuela, glasno kriknu i shvati da je pred njom Šaul. Kaže da vidi "bogove gdje izlaze iz zemlje", opisuje starca u plaštu, a Šaul iz toga zaključuje da je to Samuel. Samuel pita zašto ga uznemiruje i ponavlja Šaulu već izrečenu osudu: Gospodin je oduzeo kraljevstvo i dao ga Davidu, a sutradan će Šaul i njegovi sinovi biti s njim. [3]
Nakon toga Šaul, jako uznemiren, nije htio jesti, ali su ga sluge i žena nagovorile; žena je zaklala tele i ispekla beskvasni kruh, pa su pojeli i otišli još iste noći. [3]
Odisej i Tiresija
U jedanaestoj pjesmi Odiseje junak priča da je stigao do Okeana, u zemlju Kimeraca obavijenu maglom, na mjesto koje mu je Kirka opisala. Ondje je iskopao jamu, oko nje izlio prinose mlijeka s medom, vina i vode, posuo je brašnom i žrtvovao ovce, a crna krv potekla je u jamu. Iz Ereba su se skupile duše: nevjeste, mladići, stari, borci s ranama od koplja i u krvavom oružju. Odisej je mačem držao duše podalje od krvi dok ne upita Tiresiju. [2]
Prvi dolazi njegov drug Elpenor, koji nije bio pokopan: ostavili su ga u Kirkinoj palači neoplakana i nepokopana, pa moli Odiseja da ga spali s oružjem i podigne mu humak na obali sivog mora. Zatim dolazi Tiresija, koji tek nakon što popije krv govori istinu, a ona koju Odisej pusti napiti se krvi prepoznaje ga i govori; kome ne dopusti, uzmiče. Odisej vidi i majku Antikleju, koja sjedi šuteći kraj krvi sve dok je on ne pusti da pije. [2]
Što o tome kaže zakon
Ponovljeni zakon 18,9-12 među "gadosti" koje Izraelci ne smiju činiti ubraja onoga tko se bavi gatanjem, čarobnjaka, vračara, "onoga koji pita duhove pokojnika" i nekromanta. Levitski zakonik 19,31 zabranjuje obraćati se onima koji imaju duhove pokojnika i vračarima, jer se time čovjek onečišćuje. Izaija 8,19 kaže: kad vam reknu "pitajte duhove pokojnika", zar narod ne bi trebao pitati svoga Boga, umjesto da "za žive" pita mrtve. [3]
Legenda
U kasnijoj umjetnosti scena se naziva "Šaul i vještica iz En Dora", primjerice na slici Salvatora Rose iz 1668. [4]
Ključne osobe i pojmovi
- Šaul: Izraelski kralj koji je protjerao zazivače mrtvih, a poslije ih sam traži. [3]
- Žena iz En Dora: Osoba "koja ima duha pokojnika"; Hrvatska enciklopedija je naziva vračarom iz En Dora. [1][3]
- Samuel: Prorok koji se, prema tekstu, ukazuje Šaulu. [3]
- Odisej: Junak *Odiseje* koji u svijetu mrtvih pita Tiresiju. [2]
- Tiresija: Slijepi vidjelac, u Hrvatskoj enciklopediji pisan "Tersija". [1][2]
- *Nekromanteía*: Grčki naziv za zazivanje mrtvih. [1]
Što znamo
- To su književni tekstovi, a ne zapisi očevidaca: i *Odiseja* i Prva knjiga o Samuelu pripovijedaju o davnim događajima. [2][3]
- Biblijski tekst ne tvrdi izričito što je Šaul "vidio": žena opisuje lik, a Šaul ga prepoznaje kao Samuela. [3]
- Isti biblijski zakon koji zabranjuje pitati mrtve nalazi se uz priču o Šaulu koji je takve ljude prije protjerao. [3]
Otvorena pitanja
- Tekst Prve knjige o Samuelu ne objašnjava kako je Samuel došao; tumači se razlikuju u tome je li riječ o stvarnom ukazanju. [3]
Za daljnje istraživanje
- Ogden, D. Greek and Roman Necromancy. Princeton: Princeton University Press, 2001.
Izvori
- nekromancija. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- Homer, Odiseja, 11. pjevanje (engl. prijevod A. T. Murray, 1919.). Perseus Digital Library
- Biblija, King James Version: 1. Samuelova 28; Ponovljeni zakon 18,9-12; Levitski zakonik 19,31; Izaija 8,19
- Salvator Rosa, Saul and the Witch of Endor (Samuelov duh ukazuje se Šaulu), 1668., Louvre (inv. 584), Wikimedia Commons