Giulia Tofana

Što je Aqua Tofana?

Prema spisima suđenja iz 1659. otrov se lako pripremao u kućanstvu: arsen i olovo, u jednoj inačici i antimon, usitnjeni u prah i kuhani u zatvorenom glinenom loncu. Nastala je bezbojna tekućina bez okusa i mirisa koju je bilo lako pomiješati s vinom, juhom ili drugom hranom. [1] Prema spisima, trovačice su savjetovale davanje u malim količinama, postupno, kako ne bi izazvale sumnju zbog uzroka smrti. Liječnik pozvan k žrtvi s vrućicom, povraćanjem i bolovima u želucu nije imao lijeka koji bi pomogao; jedini protuotrov bio je sok od limuna ili druge kisele tvari. [1]

Što se zbilo u Rimu 1659.?

U siječnju 1659. u Rimu je otkrivena mreža žena koje su izrađivale otrovnu vodu i prodavale je ženama koje su, prema optužbi, htjele ukloniti muževe. Vlasti su do mreže stigle preko žene koju je sud uputio da se predstavi kao kupica; tako je jedna od trovačica uhvaćena na djelu, što je pokrenulo opsežnu istragu. [1]

Istraga je obuhvatila više od dvadeset žena kao optuženica i svjedokinja u pet rimskih četvrti i usredotočila se na nešto više od deset pretpostavljenih žrtava. Smrti koje spisi navode raspoređene su po godinama ovako: jedna 1654., četiri 1655., jedna 1656., jedna 1657. i četiri 1658. [1]

Početkom srpnja 1659. na trgu Campo de' Fiori obješeno je pet žena: Girolama Spana, Giovanna de Grandis i Maria Spinola zbog izrade i prodaje otrova te Graziosa Farina i Laura Crispolti samo zbog prodaje. Šesta, Cecilia Verzellini, pobjegla je u Napulj, gdje je uhvaćena i na jesen izručena, a pogubljena je 1. ožujka 1660. zbog toga što je otrov dala zetu. Neke od uključenih supruga osuđene su na progonstvo iz grada ili iz države, na kućni pritvor i druge kazne, a tri žene dobile su nekažnjivost u zamjenu za potpun i istinit iskaz. [1]

Tko je bila Giulia?

Izrada otrova, prema spisima, pripisuje se dvjema optuženicama, Palermitanki Girolami Spani i Rimljanki Giovanni de Grandis. Obje je, kako se tvrdi, poučila Palermitanka po imenu Giulia. Preko nje se rimska mreža povezuje s ženama koje su u Palermu otprilike trideset godina ranije bile osuđene i pogubljene zbog otrovne vode: Giulia bi bila navodna kći jedne od njih, Teofanije d'Adamo, i maćeha Girolame Spane, a po Teofaniji bi dobila nadimak Tofana. [1]

Upravo je oko Giulie, piše Feci, nastalo najviše pretpostavki bez potvrde u izvorima, što su pokazale i provjere u rimskim i palermitanskim arhivima. Giulia je umrla više godina prije događaja za koje se sudilo 1659., pa ne ulazi u vremenski okvir toga procesa. [1]

Odakle brojke o stotinama žrtava?

Brojke potječu iz kronika i priča nastalih poslije suđenja. Tako opat Ruggero Caetani u Istoriji pisanoj između 1660. i 1666. navodi mišljenje da je od 28 tisuća umrlih u kugi više od 7 tisuća umrlo od ove vode, te da je uz pet pogubljenih žena otkriveno oko 70 drugih koje su je rabile. [1] Feci to uspoređuje s dostupnim podacima: u četrnaest mjeseci kuge u Rimu umrlo je prema procjenama oko 14 500 ljudi, od kojih oko 9 500 od kuge, a u samom je suđenju riječ o nizu od jedanaest smrti. [1] Isusovac i kardinal Sforza Pallavicino u Životu Aleksandra VII. to ubijanje naziva "tihim pokoljem muževa". [1]

Sličnu je procjenu, prema Craigu Monsonu, čija se knjiga oslanja na novootkriveni prijepis istrage od 1450 stranica [3], izrekao jedan suvremenik: otrov je, pod okriljem kuge, možda ubio petsto muževa. [2]

Što spisi pokazuju o svijetu tih žena?

Spisi suđenja crtaju svijet žena kojim se kroničari rijetko bave: njihove biografije, rad, stanovanje, pobožnost, sukobe i obiteljske krize. Muževe koje žene spominju opisuju kao odsutne, jer su napustili žene, ili, nasuprot tome, prisutne na pretjeran način, sa zapovjedničkim zahtjevima, nasiljem, ljubomorom i pohlepom. [1] Među pretpostavljenim žrtvama bili su uglavnom muževi, ali i zetovi, braća i nećaci opisani kao nasilni ili nezgodni. [1] Optužnica je bila isključivo kaznena: izrada i prodaja vode radi ubijanja muževa. [1]