Locusta

Žena koja je, prema antičkim piscima, careve otrove pripremala u njihovim vlastitim odajama.

Crno-bijela reprodukcija slike: žena i muškarac sjede uz kameni stup, a pred njima na podu leži muškarac u grču
Joseph-Noël Sylvestre, Locusta isprobava otrov u Neronovoj nazočnosti, 1876., reprodukcija iz knjige Richarda Muthera, 1907., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Locusta se kao trovačica spominje u tri antička izvora: u Tacitovim *Analima* i u *Rimskoj povijesti* Kasija Diona kao pomoćnica pri otrovanju cara Klaudija, a u Tacita i Suetonija kao pripremateljica otrova za Britannica. [1][2][3]
  • Tacit piše da je Locusta nedavno bila osuđena zbog trovanja, a Suetonije u životopisu Nerona, u engleskom prijevodu, da je bila svjedokinja protiv osoba krivih za slične postupke. [1][2]
  • Suetonije u životopisu Klaudija ne spominje Locustu: piše da se zna da je Klaudije otrovan, ali ne tko i gdje. [2]

Što piše Tacit o otrovanju cara Klaudija?

Tacit, u prijevodu Churcha i Brodribba, piše da je Agripina odlučila otrovati Klaudija i izabrala nekoga vještog toj stvari: Locustu, koja je nedavno bila osuđena zbog trovanja i dugo se držala kao jedno od oruđa vlasti. Otrov je prema njemu pripremljen njezinom vještinom, a trebao ga je dati evnuh Halot, koji je donosio i kušao jela. [1] Tacit dodaje da su okolnosti poslije bile toliko poznate da su pisci onoga doba izjavili da je otrov dan u gljivama, no da učinak nije odmah zapažen, a da je liječnik Ksenofont, kako se pretpostavlja, upotrijebio i drugo sredstvo. [1]

Kasije Dion piše slično: Agripina je poslala po "poznatu trgovkinju otrovima", ženu po imenu Lucusta, koja je nedavno bila osuđena upravo zbog toga, pripremila uz njezinu pomoć otrov siguran u učinku i stavila ga u jednu od gljiva koje je car volio. [3]

Što piše Suetonije o Klaudiju i Britannicu?

U životopisu Klaudija Suetonije piše da se slaže da je car otrovan, ali da ostaje neizvjesno gdje i tko je otrov dao. Jedni autori, kaže, navode evnuha Halota na gozbi svećenika na Kapitoliju, drugi Agripinu u gljivama; razlikuju se i izvješća o tome što se zatim zbilo. Locustu ne spominje. [2] Godina smrti, prema bilješci uz prijevod, jest 54. [2]

Za Britannica, Klaudijeva sina, Tacit piše da je Nero, pritisnut Agripininim prijetnjama, naložio pripremu otrova preko tribuna Julija Polliona, koji je kod sebe držao osuđenu trovačicu imenom Locusta. Prvi pokušaj, prema Tacitu, nije uspio jer je otrov bio preslab, pa je Nero zaprijetio tribunu i naredio kaznu trovačici, nakon čega je pripremljen brži otrov blizu careve odaje. [1] Suetonije u životopisu Nerona piše da je Nero za to rabio ženu po imenu Locusta, a kad je prvi pokušaj uspio samo djelomično, pretukao ju je i prisilio da pripremi jači otrov u njegovoj sobi. Prema Suetoniju, nakon toga ju je pomilovao i nagradio imanjem, a dao joj je i učenike. [2]

Što piše Suetonije o otrovu u Neronovu bijegu?

Suetonije piše da je Nero, kad su mu javili da su ostale vojske ustale protiv njega, od Locuste uzeo dozu otrova koju je spremio u zlatnu kutiju. Poslije su ga napustili oni koji su čuvali njegovu odaju i odnijeli su, među ostalim, i njegovu kutiju s otrovom. [2]

Legenda

Locusta je prikazana kao stručnjakinja za otrove koju su carice i carevi rabili za najteže poslove. [2][3]

Prema Suetoniju, Nero je otrov isprobavao na jarcu i svinji prije nego što ga je dao Britannicu. [2]

Prema Suetoniju, Nero je od Locuste uzeo otrov u zlatnoj kutiji, a ta je kutija poslije nestala s onima koji su ga napustili. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Locusta: Trovačica koju spominju Tacit, Suetonije i Kasije Dion. [1][2][3]
  • Agripina: Majka cara Nerona; Tacit i Kasije Dion pripisuju joj otrovanje Klaudija. [1][3]
  • Halot: Evnuh koji je kušao Klaudijeva jela. [1][2]
  • Julije Pollion: Tribun koji je, prema Tacitu, držao Locustu u pritvoru. [1]

Što znamo

  • Locusta se kao trovačica javlja u Tacita, Suetonija i Kasija Diona, ali ne u svim izvorima o istim događajima. [1][2][3]
  • Za otrovanje Klaudija Suetonije izričito kaže da se ne zna tko ga je izveo, dok Tacit i Kasije Dion imenuju Locustu. [1][2][3]
  • Pojedinosti o Locustinoj nagradi, učenicima i otrovu u zlatnoj kutiji potječu od Suetonija. [2]

Otvorena pitanja

  • Zašto Suetonije u životopisu Klaudija ne spominje Locustu, a Tacit i Dion je spominju? [1][2][3]

Izvori