Tristan i Izolda: napitak koji nije bio vino
Zbog zabune Tristan i Izolda piju napitak namijenjen Izoldi i kralju Marku, misleći da je vino.
Ukratko
- U Gottfriedovoj verziji (u Westonovu prijevodu iz 1899.) napitak je u kristalnoj bočici, a Brangäne, ugledavši što su popili, baca je u more. [1]
- Prema Weston, srednjovjekovne inačice dijele se u dvije skupine: u jednoj učinak napitka traje tri-četiri godine, u drugoj (Thomas i Gottfried) do smrti. [1]
- Napitak je u priči motiv, ne recept: tekst ne daje sastav niti postupak. [1]
Što piše u Gottfriedovoj verziji?
Prema Westonovu prijevodu, dok su se Tristan i njegovi pripremali za putovanje, "mudra kraljica Izolda s mnogo brige i pomnje" pripremila je ljubavni napitak takve snage da "ako ga dvoje popiju, moraju, bez vlastite volje, voljeti jedno drugo iznad svega od tog dana nadalje; život i smrt, tuga i radost bili su zapečaćeni u maloj kristalnoj bočici". [1] Povjerila ga je Brangäne, rodici i pratilji svoje kćeri: neka je čuva kao blago, neka nitko ne zna za nju, neka nitko ne kuša; kad se Izolda i kralj Mark nađu zajedno, neka ga Brangäne izlije "kao da je vino" i neka ga oboje popiju, a ona sama neka ga ne kuša. [1]
Na brodu, kad su većinom svi izašli na obalu, Tristan je ušao u kabinu pozdraviti svoju gospu i zatražio piće jer ga je žeđalo. Jedna od djevojčica ugledala je bočicu i rekla: "Gle, ovdje je vino." Prema tekstu, "nije to bilo vino, premda mu je nalikovalo, nego gorka bol i trajna žalost srca". [1] Izolda je pila nevoljko, a zatim ga je predala Tristanu. Nijedno nije znalo da je to bilo nešto drugo. [1] Brangäne je ušla, vidjela što je bilo, "pobijelila je od straha" i bočicu bacila u "divlje i olujno more", rekavši u sebi: "Jao, Tristane i Izolda, ovo će vam piće biti smrt." [1]
Što napitak mijenja?
Weston prevodi Gottfrieda: kad su napitak popili, "Ljubav, koja nikad ne miruje, ali opsjeda sva srca, tiho se uvukla u srca njih dvoje" i zavladala njima. [1] Mržnja koju je Izolda prije osjećala nestala je; "Ljubav, velika pomiriteljica" očistila im je srca od zlovolje tako da je jedno drugome postalo jasno "kao zrcalo". [1] Oboje, prema tekstu, skrivaju ljubav iz srama i sumnje; Tristan se bori protiv vlastite volje, "želeći protiv vlastite želje", jer ga drži čast. [1]
Dvije tradicije i trajanje učinka
Jessie Weston u uvodu piše da se srednjovjekovne inačice priče dijele na dvije obitelji. U prvoj, "ministrelskoj" (Béroul, Eilhart von Oberge, proza uključujući Malorya), Tristan je povezan s Arturovim dvorom, Mark je "podao i prezren", a učinak napitka ograničen je "na tri ili četiri godine". [1] U drugoj, "dvorskoj" (Thomas od Britanije i njegovi prevoditelji Gottfried i sjeverna Tristrams saga), priča je neovisna od Arturovih legendi, Mark je častan i prevaren upravo zbog svojih vrlina, a učinak napitka "traje čak do smrti". [1] Weston u bilješci zaključuje da su rani pripovjedači imali "čvrsto vjerovanje u kobnu moć ljubavnog napitka" i da su ljubavnike praktički držali nedužnima. [1] Majku-vračaricu ona uspoređuje s majkom u Völsunga sagi (Grimhild). [1]
Legenda
Napitak je takve snage da ga dvoje, ako ga popiju, moraju bez vlastite volje voljeti jedno drugo iznad svega od tog dana nadalje. [1]
Prema prvoj skupini inačica, učinak napitka traje tri-četiri godine; prema drugoj, do smrti. [1]
Rani su pripovjedači smatrali ljubavnike nedužnima zbog snage napitka. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Izolda (kći): Irska princeza, nevjesta kralja Marka. [1]
- Izolda (majka): Irska kraljica, pripravljačica napitka. [1]
- Tristan: Vitez koji vodi Izoldu kralju Marku. [1]
- Brangäne: Izoldina rodica, čuvarica bočice. [1]
- Mark: Kralj Cornwalla, prema Gottfriedu častan čovjek. [1]
Što znamo
- Je li ljubavni napitak bio stvaran obred ili sredstvo u srednjovjekovnom životu, tekst ne govori; to je književni motiv. [1]
- Izvori ne daju sastav ni postupak napitka. [1]
- Weston prevodi i sažima Gottfrieda iz 1899.; suvremeni prijevodi mogu se razlikovati. [1]
Za daljnje istraživanje
- Gottfried von Strassburg, Tristan (srednjovisokonjemački izvornik).