Valentinovo u Brandovim starinama: ždrijeb, prvi viđeni i ljubavna proricanja
Imena u posudi, prvi čovjek kojeg ugledaš ujutro, lovorov list na jastuku i kuhano jaje sa solju.
Ukratko
- Prema Brandovu zborniku (izdanje iz 1853.), najčešći valentinovski običaj bio je ždrijeb: imena jednog spola stavljaju se u posudu, a drugi spol izvlači; izvučena osoba je valentin i smatra se dobrim znakom budućeg braka. [1]
- Druga vrsta valentina je prva osoba suprotnog spola koju čovjek ugleda na taj dan; uz to su vezana i narodna proricanja. [1]
- Brand nije našao u životopisu svetog Valentina nijedan događaj koji bi objašnjavao običaj, a običaj kao zabavu engleskog plemstva dokumentira u 15. stoljeću. [1]
Što je valentin?
Brand citira Bournea: "ceremonija koju prosti nikad ne propuštaju" jest izvlačenje ždrijebom takozvanih valentina uoči Valentinova. [1] Imena nekoliko osoba jednog spola stavljaju se u posudu, a jednak broj osoba drugog spola izvlači po jedno ime; izvučena osoba "za sada" je valentin, što se drži "dobrim znakom da će kasnije biti muž i žena". [1] Bourne dodaje da seoska predaja kaže da svaka ptica na taj dan bira par, pa pretpostavlja da je mladež to prvi počela oponašati. [1] Brand navodi Chaucerove stihove o pticama koje "biraju drugove" na Valentinovo i Shakespeareovu aluziju u Snu ljetne noći ("Valentinovo je prošlo; počinju li ove šumske ptice sada pariti?"). [1]
Francuski putnik Misson, kojeg Brand navodi, opisuje večer uoči Valentinova u Engleskoj i Škotskoj: jednak broj djevojaka i momaka piše svoja ili izmišljena imena na listiće, savija ih i izvlači, djevojke muška imena, a momci ženska; tako svatko ima dva valentina, ali muškarac se, kaže, čvršće drži valentina koji mu je pripao. [1] Valentini zatim daju plesove i počasti, nose listiće danima na grudima ili rukavu, a "ta mala igra često završava ljubavlju". [1] Misson spominje i drugu vrstu valentina: prvi mladić ili djevojka koje slučaj stavi na put na ulici tog dana. [1] Grose, prema Brandu, valentina određuje kao prvu ženu koju muškarac vidi (ili prvog muškarca koji žena vidi) na Valentinovo. [1]
Što Brand zna o podrijetlu?
Brand priznaje da je isprva mislio da je običaj ostatak starog crkvenog običaja izbora zaštitnika za godinu, jer se vjerovalo da duhovi hodaju te noći; no poslije je našao "nedvojbene dokaze" da je izbor valentina bila zabava u kućama engleskog plemstva već u 15. stoljeću (navodi Pastonova pisma). [1] Navodi i pjesnika Johna Lydgatea, koji o običaju piše u pjesmi u slavu kraljice Katarine, i Lydgateov popis pjesničkih djela s naslovom Chusing Loves on S. Valentines Day. [1] Brand je pregledao legendu o svetom Valentinu i zaključio da u njegovu životu nema događaja koji bi objasnio običaj; objašnjenje Wheatleyja da je običaj proizašao iz Valentinove "ljubavi i milosrđa" odbacuje jer nema premisa. [1] Navodi i Butlera, prema kojemu su pastiri željeli ukinuti "poganski, bludni, praznovjerni običaj" dječaka koji izvlače imena djevojaka u čast božice Februate Junone 15. veljače, pa su im podmetali imena svetaca; sveti Franjo Saleški takav je običaj strogo zabranio. [1] Brand to ne potvrđuje kao rimski običaj. [1]
Proricanja
Brand citira i Connoisseur, gdje djevojka opisuje proricanje na Valentinovo: uoči dana prikvači pet lovorovih listova uz jastuk i, ako sanja dragoga, vjeruje da će se udati do kraja godine; kuhano jaje sa solju pojede bez govora, a imena ljubavnika napiše na listiće, zamota u glinu i stavi u vodu; onaj koji prvi izroni bit će valentin. [1] Ujutro je zatvorila oči i ostala u krevetu "dok nije došao" gospodin Blossom, jer nije željela vidjeti drugog muškarca prije njega. [1] Pjesnik Gay opisuje jutro kad ustaje rano i vidi prvog mladića: "prvi mladić kojega ugledamo bit će, usprkos sudbini, naša prava ljubav" (prijevod stiha). [1] Pennant piše da mladi u Škotskoj izvlače valentine i iz toga "iščitavaju" budući brak; Goldsmith spominje da su seljaci slali čvorove prave ljubavi na Valentinovo. [1]
Pepys, poklona i djeca
Pepys 1667. bilježi da mu je mali Will Mercer došao u ženinu sobu kao njezin valentin i donio njezino ime napisano zlatnim slovima na plavom papiru; da je i sam ženin valentin, što ga košta pet funti; te da prvi put primjećuje običaj izvlačenja i motoa uz imena. [1] Časopis British Apollo 1708.-1709. raspravlja treba li onaj koji "bira" valentina darovati; zaključuje da je točnije govoriti o "izvlačenju", jer se ždrijebom ne bira, a da su se darovi prije razmjenjivali obostrano, a poslije samo od gospode. [1] U Norfolku djeca "hvataju" jedno drugo za valentina pozdravom "Dobro jutro, valentine", prije izlaska sunca, i dobiju mali dar, a u Oxfordshireu skupljaju novčiće uz pjesmicu. [1]
Legenda
Na Valentinovo svaka ptica bira par, pa su i ljudi počeli birati valentina. [1]
Valentinski ždrijeb potječe od poganskog običaja izvlačenja imena u čast Junone Februate. [1]
Tko sanja dragoga nakon što uoči Valentinova prikvači lovorove listove uz jastuk, udat će se do kraja godine. [1]
Kronologija
- 15. st.: Valentinovo kao zabava u plemićkim kućama (Paston i Lydgate, prema Brandu). [1]
- 1667.: Pepys bilježi valentinske običaje u svojoj kući. [1]
- 1708.-1709.: *British Apollo* o izvlačenju valentina. [1]
- 1853.: Izdanje Brandovih *Popular Antiquities* koje se ovdje rabi. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- John Brand: Engleski starinar, autor *Observations on Popular Antiquities*. [1]
- Bourne: Raniji pisac čiji opis ždrijeba Brand navodi. [1]
- Samuel Pepys: Dnevnik 1667. bilježi valentinski običaj u kući. [1]
- John Lydgate: Srednjovjekovni pjesnik koji spominje običaj. [1]
- Valentin (kao osoba): Osoba koju je izvukao ždrijeb ili prva viđena na taj dan. [1]
Što znamo
- Valentinovski ždrijeb i darivanje dokumentirani su u engleskim izvorima od 15. do 18. stoljeća. [1]
- Podrijetlo običaja iz života svetog Valentina Brand ne može potvrditi; veza s poganskim običajem (Juno Februata) ostaje prepričana tvrdnja. [1]
- Proricanja iz *Connoisseura* književni su prikaz narodnog vjerovanja iz 18. stoljeća, ne dokaz da djeluju. [1]
Za daljnje istraživanje
- Hone, W. The Every-Day Book. London, 1826. (Brand upućuje na njega)