Benevento: orah vještica

Orah i uzrečica

Leland piše da u Beneventu stoji orah kamo noću "iz mnogih zemalja", preko vode i vjetra, dolaze vještice svake vrste, na kozama, svinjama, medvjedima, mačkama, neke na metlama, neke kao šišmiši, "urlajući, jureći, hitajući", na poziv "gospodara". [1] Stihove pripisuje Domu Piccinu (Ottava della Notte), a uz njih navodi napuljsku uzrečicu Sott'acqua e sotta viento, sott' 'e nuce 'e Veneviento (u Lelandovu tisku). [1] Sam Leland uz to dodaje da taj orah spominju mnogi pisci o vještičarenju i da su aluzije na njega u talijanskoj književnosti vrlo česte. [1]

Grbavi Lambert

Leland prepričava priču koju, kaže, nalazi kod Piperna: Lambertus Alularius, vedar grbavac, vraćao se kući po mjesečini, prošao kraj orahova stabla u Beneventu i ugledao veliko društvo koje pleše. Pjevali su "Dobro došli četvrtak i petak", a on je, misleći da su žeteoci, nadopisao "i subota i nedjelja". Plesači su se nasmijali i pustili ga u svoj krug; jedan "vedri vrag" skočio mu je na leđa i u trenu mu uklonio grbu. Kad se Lambert prestraši i zazove Isusa i Mariju, čarolija nestaje, ali grba je nestala. Kod kuće ga supruga nije prepoznala, pa su ga rođaci ispitivali i prihvatili. [1] Leland piše da su u Španjolskoj, Irskoj i drugdje priču o grbavcu koji je izgubio grbu preuzele vile, no da se ona davno pripisivala vješticama iz Beneventa. [1]

Drugu priču Leland je dobio od iste kazivačice od koje i priču o janjetu: siromašni mladić nalazi lijepi orah, iz plodova izlaze male žene koje rastu i plešu; one su fate, daju mu orahe iz kojih dolazi zlato i raskošno odijelo, a na kraju postaje pobjednik na viteškom turniru i ženi se kraljevom kćeri; sin dobiva ime po vilama i po Beneventu. [1] Leland smatra da je riječ o pjesmi koju je čuo kako pjevaju seljanke. [1]

Što je dokumentirano?

Lea u svojim zabilješkama navodi da je u "papinskom Beneventu" inkvizitor Fra Barnaba Capograsso 1506. spalio tri žene zbog vještičarenja (izvor: Amabile, Il Santo Officio in Napoli, I, str. 97). [2] To je jedini datiran događaj koji Lea navodi; priče o orahu pripadaju predaji. Leland prenosi i da je neka Violanta, ispitana 1519., prema Pipernu rekla da je bila kraj takva stabla; to je Lelandov prijenos, ne dokument. [1][2]

Lelandova teorija

Leland piše da u Italiji postoje "dva različita i proturječna toka" vještičje predaje: jedan je "stara latinsko-etruščanska legenda" u kojoj je vještica čarobnica ili vila, većinom dobra, a drugi je "đavolski", koji pripisuje gotovo isključivo Crkvi i svećenicima i koji je prouzročio "vještičju maniju" s mučenjem i spaljivanjem. [1] Prema njemu, vještice iz Beneventa "još se drže za lijepo, veselo i svečano društvo kojemu je kraljica Diana, s vrlo malo Hekate-Hexe". [1] To je njegovo tumačenje iz 1892. i temelji se na pričama koje je sam sakupio; njegov izvor su razgovori, ne dokumenti. [1]