Skrivene cipele u zidovima
Istrošena cipela u dimnjaku, ispod poda ili u zidu stare kuće, često ona dječja.
Ukratko
- Do 1995. bilo je zabilježeno oko 1550 skrivenih cipela u više od 1100 skrivanja, u Britaniji, Europi i Sjevernoj Americi; najstariji su nalazi iz 14. stoljeća, a najviše ih je iz 17. do 19. stoljeća. [1]
- Najčešće su skrivene u dimnjaku ili ognjištu (oko četvrtina nalaza) i ispod poda, a oko 40 posto cipela je dječje. [1]
- Istraživačica koja je počela proučavati običaj zaključuje da se o razlogu može samo nagađati, pa je tvrdnja da su cipele štitile od zla ili vještica pretpostavka, a ne dokaz. [1][2]
Što su skrivene cipele?
Skrivene cipele su stare, istrošene cipele koje je netko namjerno ostavio u zgradi, najčešće u skrovitom prostoru: u dimnjaku, ispod poda, u zidu, na tavanu. June Swann, koja je od 1950. radila u Muzeju Northampton, uočila je to u kasnim 1950-ima, kad su ona i John Thornton shvatili da šest ili sedam cipela koje su dobili na identifikaciju ne može biti slučajnost; većina ih je bila iz dimnjaka. [1] Muzej Northampton od tada vodi kartoteku nalaza. [1]
Do 1995. Swann je zabilježila više od 1100 skrivanja iz većine britanskih okruga, ali i iz Finske, Švedske, Nizozemske, Belgije, Francuske, Njemačke, Češke, Španjolske, Turske, istočnih država SAD-a i Kanade te Australije. [1] Ukupno je riječ o oko 1550 cipela. [1] Kasniji pregled na mrežnoj stranici istraživača Briana Hoggarda govori o više od dvije tisuće primjera. [2]
Gdje se nalaze i iz kojega su vremena?
Prema Swann, 42,6 posto zgrada su skromne kuće, 10,9 posto farme, 9,4 posto vlastelinski dvorci i palače, 26 posto gradske zgrade, 2,8 posto krčme, a 1,9 posto crkvene zgrade, među kojima je i katedrala u Winchesteru. [1] Najčešće mjesto je dimnjak, ognjište ili ležište uz njih (233 nalaza, 26,2 posto); slijedi prostor ispod poda ili iznad stropa (210 nalaza, 22,86 posto), a zatim zidovi. [1]
Ako se izuzme jedna navodno rimska cipela, najstariji je nalaz iza korskih klupa u katedrali u Winchesteru, postavljenih 1308. Swann bilježi 20 nalaza iz 16. stoljeća, 154 iz 17., 270 iz 18., 424 iz 19. i 44 iz 20. stoljeća, s vrhuncem od 65 nalaza iz 1690-ih. [1] Ona upozorava da je datiranje nesigurno, jer nalaze uglavnom otkrivaju radnici koji ih rijetko prijavljuju, a dobra se cipela mogla nositi i dvadesetak godina prije skrivanja. [1]
Čije su cipele i što je s njima?
Gotovo sve cipele, osim dvadesetak, bile su nošene kao obična obuća, a mnoge su popravljane ili preinačene. [1] Oko 40 posto (609) ih je dječjih, 405 (26,5 posto) ženskih, a 330 (21,5 posto) muških; Swann bilježi i devet prvih dječjih cipelica. [1] Većinom je riječ o pojedinačnim cipelama, a parova ima 170 (11,3 posto). [1]
Uz cipele se ponekad nalaze druga odjeća, kapa, bočice, kosti mačaka i pokoji drugi predmet. Swann navodi 59 slučajeva s drugim odjevnim predmetima, 22 s kostima (među njima tri s jednom mačkom) i 13 s bocama. [1]
Što su govorili nalaznici?
Swann je od nalaznika redovito čula da cipela ne smije napustiti kuću. Četvero joj je reklo da cipele odbijaju nesreću, troje da odbijaju vještice, jedan da odbijaju kugu, petero je upotrijebilo riječ "zlo", a jedan "zlo oko". Trinaestoro ih je smatralo da nalaz treba vratiti u kuću. [1] Jedna je Hampshirka javila da se u kući, dok su cipele bile u Londonu na identifikaciji, čuo šum s tavana, a nalaznik iz Abercarna da je, dok su čizme bile izvan kuće, imao samo nesreće. [1]
Legenda
Jedna je Hampshirka Swann napisala da je čula kako se cipele stavljaju u dimnjak da zlo ne uđe u kuću, a ono ulazi na njezinoj najvišoj točki. Druga informantica, iz Lancashirea, tvrdila je oko 1964. da se stavljaju u sjeveroistočni kut, odakle ulaze zli duhovi. [1]
Jedan je informant iz Norwicha rekao da to moraju biti dvije lijeve cipele, što se u tim krajevima drži prihvaćenim načinom da se vještice drže podalje. [1]
Predaja iz 14. stoljeća kaže da je John Schorne, župnik u North Marstonu u Buckinghamshireu, đavla zatvorio u čizmu. [1][2][3]
Prema legendi o kući Papillon Hall u Leicestershireu, španjolska ljubavnica Davida Papillona, koja je umrla neposredno prije njegova vjenčanja 1717., ostavila je kletvu: nesreća će pogoditi kuću ako cipele u kojima je željela hodati napuste kuću. [1]
Godine 1989. dječak je čuo da je cipela koju su poslali na identifikaciju bila skrivena da otjera vještice, pa se toliko uplašio da su i njegovu crvenu plastičnu gumenu čizmu stavili na isto mjesto. [1]
Kronologija
- 1308.: Postavljene su korske klupe u Winchesteru, iza kojih je najstariji nalaz s poznatim datumom. [1]
- 1950-ih: Swann i Thornton primjećuju da skrivene cipele nisu slučajnost, a Muzej Northampton počinje voditi kartoteku. [1]
- 1969.: Swann objavljuje prvi članak o skrivenim cipelama u časopisu Muzeja Northampton. [2]
- 1996.: Swann objavljuje pregled nalaza u časopisu *Costume*. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- June Swann: Istraživačica iz Muzeja Northampton koja je započela proučavanje skrivenih cipela. [1][2]
- Ralph Merrifield: Arheolog poznat po radu o rimskom Londonu i autor knjige o arheologiji obreda i magije (1987.); povezao je skrivene cipele s legendom o Johnu Schorneu i s temeljnim žrtvama. [1][3]
- Brian Hoggard: Istraživač zaštitnih predmeta i znakova u kućama; vodi mrežnu stranicu Apotropaios. [2]
Što znamo
- Nalaz iz sakristije kapele Savoy u Londonu, za koji se mislilo da je skriven pri gradnji 1864., sadržavao je komadić tapete iz razdoblja 1868.-1883. s natpisom o 1876., pa je skriven tek poslije gradnje. [1]
- Kad je počela, Swann u tiskanoj literaturi o običaju nije našla ništa. Zaključuje da se do sada može samo nagađati o razlogu te da tajnovitost na koju je stalno nailazila upućuje na to da vjerovanje prestaje djelovati ako se otkrije. [1]
- Hoggard smatra da mjesto nalaza, često u ili blizu ognjišta, upućuje na neku vrstu zaštitne svrhe. Swann ističe da cipela čuva oblik i osobnost nositelja i da često zamjenjuje osobu, što su pretpostavke, a ne dokazi. [1][2]
Otvorena pitanja
- Jesu li cipele štitile dom ili osobu, bile znak sreće ili plodnosti, ili su tek trag ljudi koji su gradili i živjeli u kući? Swann navodi sve te mogućnosti. [1]
- Je li običaj počeo u 14. stoljeću, kako Merrifield pretpostavlja na temelju legende o Schorneu, ili je stariji? [2]
Za daljnje istraživanje
- Merrifield, R. (1987). The Archaeology of Ritual and Magic. London: Batsford.