Zaštitni znakovi na zgradama

Što su zaštitni znakovi?

Zaštitni ili apotropejski znakovi, kako ih naziva Historic England, nalaze se na mnogim povijesnim mjestima, od srednjovjekovnih crkava i kuća do staja i špilja. Riječ "apotropejski" dolazi od grčke riječi za odvraćanje zla. Znakovi su obično urezani u kamen ili drvo kraj ulaza u zgradu, osobito vrata, prozora i ognjišta, da zaštite ukućane i posjetitelje od vještica i zlih duhova. Datiraju iz doba u kojemu je vjerovanje u vještičarenje i nadnaravno bilo rašireno; čarobni znakovi i obredni predmeti bili su uobičajeni od oko 16. do početka 19. stoljeća. [1]

Hoggard ističe da su zaštitni znakovi jedan od najčešćih oblika čarobne zaštite doma te da se mogu naći u svakoj zgradi, a što je povijest dulja, to je vjerojatnije; župne crkve često su dobro polazište. Glavne su vrste krugovi, heksafoili ("tratinčice"), Marijini znakovi, mrežasti znakovi, namjerne opekotine te obrisi ruku i cipela. [2]

Što je heksafoil?

Heksafoil, ili tratinčica, najčešći je zaštitni znak: šesterolatični cvjetni uzorak različite veličine, nacrtan šestarom ili razdjelnikom. [1][3] Prema odgovorima javnosti na poziv Historic Englanda, heksafoil je bio daleko najčešće prijavljivani znak. Nalazi se u crkvama, ali i u staji u Bradford-on-Avonu iz 15. stoljeća, na vratima staje u Middle Littletonu te u mnogim drvenim kućama. [1]

Podrijetlo mu se može pratiti do antike, a u engleskim zgradama nalazi se od ranog srednjeg vijeka do 19. stoljeća. Njegova je svrha osporavana: wicca ga vidi kao sunčev motiv, druga škola smatra ga posve svjetovnim, geometrijskom vježbom šegrta, a tumačenje kao zaštitnog znaka trenutno je najšire prihvaćeno. [1] Hoggard smatra da je tratinčica nastala kao sunčev simbol koji razgoni tamu i da se pojavljuje diljem svijeta: u Rumunjskoj se još stavlja na stupove vrata, u Americi se nalazi na starim nadgrobnim spomenicima, a viđena je i u Meksiku, sjevernoj Africi, Skandinaviji, Rusiji i Sjevernoj Koreji. [3]

Koje su još vrste znakova?

Hoggard opisuje još nekoliko vrsta. Krugovi su najjednostavniji znak; po njegovu tumačenju predstavljaju sunce i simbolički donose svjetlo koje razgoni tamu. [3] Prema folkloru, vještice mrze krugove jer u njima nema kutova gdje bi se sakrile; Hoggard to drži pojednostavljenim, no ističe da pokazuje kako su ljudi zamišljali da zle sile vrebaju u tamnim kutovima. [3] Namjerne opekotine nastaju držanjem plamena uz drvo i ponavljanim struganjem naslage ugljena; osobito su česte na gredama nad ognjištem, a Hoggard ih tumači kao negativni prikaz plamena svijeće koji unosi svjetlo u inače tamnu prostoriju. [4]

Marijini znakovi su preklopljena slova V i slovo M koja se odnose na Djevicu Mariju; Hoggard ih drži prizivom Djevice da zaštiti mjesto. Kad su uz druga slova, treba ih tumačiti kao inicijale. [5] Mrežasti znakovi su rešetka ili splet crta koji tvore zapreku, na primjer u tornju opatije Tewkesbury. [6] Obrisi ruku i cipela česti su na olovnim krovovima i kamenim klupama crkava; Hoggard smatra da su ljudi njima pridodavali sebe zgradi i privlačili dio njezine svetosti. [7]

Što nije zaštitni znak?

Hoggard razlikuje zaštitne znakove od onih nastalih iz praktičnih ili pobožnih razloga: klesarski znakovi urezani su usred kamenog bloka i uglavnom su ujednačeni i vješto izrađeni; tesarski znakovi, brojčani sustav za označavanje spojeva greda u drvenim zgradama; trgovački znakovi, nešto poput logotipa; i obični crteži, na primjer ljudi, glazbe, životinja ili obrazaca zvonjenja. [2]

Zašto ne "vještičji znakovi"?

Hoggard ne rabi naziv "vještičji znakovi" jer zbunjuje: neki ljudi vjeruju da su sve takve znakove napravile vještice, što nije točno, a drugi da su svi stvoreni da bi odbijali vještice, što također nije točno. Naziv sugerira i da su svi nastali u isto vrijeme. Svaka vrsta znaka ima drukčiju priču o podrijetlu, a vjerovalo se da štite od više od vještičarenja. Teškoća je u tome što su se svi češće rabili u doba suđenja vješticama, pa se čini da dokazi vode samo prema protuvještičarskoj svrsi. [2]