Aberdeenski bestijarij: feniks, pelikan i monoceros

Što je bestijarij?

Prema sveučilištu u Aberdeenu, bestijarij je zbirka kratkih opisa životinja, stvarnih i izmišljenih, ptica pa čak i kamenja, praćenih moralnim tumačenjem. Premda govori o prirodi, nikad nije bio zamišljen kao znanstveni tekst i ne treba ga tako čitati; neka opažanja mogu biti prilično točna, ali imaju istu težinu kao posve basnoslovne tvrdnje. [1] Aberdeenski je primjerak, kaže isto sveučilište, nastao u Engleskoj oko 1200. i smatra se jednim od najboljih svoje vrste zbog raskošnih iluminacija. [1] Zapisan je 1542. kao br. 518, Liber de bestiarum natura, u popisu Stare kraljevske knjižnice u Westminsteru; ta je knjižnica nastala iz rukopisa spašenih pri ukidanju samostana. [9] Sveučilište ipak ističe da je podrijetlo rukopisa prema tom popisu dvosmisleno: mogao je pripadati kraljevskoj obitelji, biti stečen kasnije ili oduzet pri ukidanju samostana. [1]

Priče o životinjama služile su propovijedima. Prema istom izvoru, sveti Aelred iz Rievaulxa i opat Gilbert iz Swineshead napisali su mnoge propovijedi na osnovi Physiologusa, a nad portalom crkve u Alneu kraj Yorka uklesano je devetnaest motiva iz Physiologusa, svaki u okviru i s naslovom. [9]

Što piše o pelikanu?

Prema prijevodu na sveučilišnim stranicama, pelikan je ptica iz Egipta, odana mladuncima. Kad mladunci počnu rasti, udaraju roditelje u lice, a roditelji uzvraćaju i ubijaju ih. [2] Potom majka neprestano plače za mladuncima, probode si bok i krv im pušta na tijela, pa ih tako oživljava; tekst kaže da to čini nakon tri dana, kao što Krist krvlju spašava one koje je otkupio. [3] Tumačenje: pelikan označava Krista, Egipat svijet, a mladunci koje ubija kljunom označavaju nevjernike koje obraća propovijedanje. [3] U "moralnom" smislu pelikan je netko tko se udaljio od tjelesnih želja. [3] Komentatori sveučilišta navode da bi ideja o majci koja polijeva mladunce mogla dolaziti od ptičjeg povraćanja hrane. [3] Slika na f. 35r prikazuje tri prizora: mladunci napadaju roditelja, roditelji ih ubijaju, majka probada bok. [3]

Što piše o feniksu?

Na f. 55r feniks je "ptica iz Arabije", nazvana ili po feničanskoj grimiznoj boji ili zato što je samo jedna na svijetu. Živi više od petsto godina, a kad osjeti starost, od grančica mirisnog bilja podigne lomaču, okrene se suncu, mahne krilima i raspiri vatru te izgara. [4] Na f. 55v piše se da devetog dana ptica ustaje iz pepela, što je lik Krista koji kaže da ima vlast da život položi i opet ga uzme; feniks je i znak uskrsnuća pravednika. Arapi, stoji u tekstu, solitarnog čovjeka zovu feniks. [5] Na f. 56r tekst nudi drugu verziju: ptica si od tamjana, smirne i drugog mirisnog bilja napravi omot, ulazi u nj i umire; iz tekućine njezina tijela rađa se crv, koji raste, dobije krila i vrati joj staro obličje. Ptica nas, kaže tekst, uči vjerovati u uskrsnuće tijela. [6] Dakle, u istom rukopisu stoje dva različita opisa obnove: lomača i omot s crvom. [4][5][6]

Što piše o monocerosu?

Na f. 15r monoceros je "čudovište s užasnim rikom", tijela konja, nogu slona i repa vrlo nalik jelenjem; iz sredine čela strši "veličanstven, čudesan rog" dug četiri stope, toliko oštar da se sve što udari lako probije. Nijedan živ monoceros nije dospio u ruke čovjeka; može ga se ubiti, ali ne uhvatiti. [7] Komentar sveučilišta kaže da je ta životinja izvedena od indijskog nosoroga, a da iluminator crta glavu jelena, rep vepra, slonove noge i konjsko tijelo; rep na slici, dakle, ne odgovara tekstu. [7] Prethodna folija (f. 14v) donosi crtež dviju životinja koje sukobljuju rogove, koji, kaže komentar, nema veze s tekstom o divljim kozama. [8]