Tekstovi iz svih područja: "Danteov Pakao, 20. pjevanje: proricatelji koji hodaju unatrag", Aberdeenski bestijarij: feniks, pelikan i monoceros, Agrippini…
"Danteov Pakao, 20. pjevanje: proricatelji koji hodaju unatrag": Dante u četvrtom jarku osmog kruga Pakla vidi proricatelje kojima su glave okrenute na leđa, pa hodaju unatrag i plaču niz vlastita leđa. Tko su, zašto su ondje i zašto Vergilije usred pjevanja ispravlja priču o osnutku svoje Mantove?
Agrippini planetarni kvadrati: Zbroj Sunčeva kvadrata iznosi 666, a ime duha Sunca u istom poglavlju ima istu brojčanu vrijednost: je li to slučaj ili račun?
Al-Biruni, Knjiga uputa u elemente astrologije: Astrolog koji je 1029. napisao priručnik za početnike povukao je crtu između astrologa i čarobnjaka, a na kraju upozorava da tko prijeđe granice koje je postavio, izlaže ruglu i sebe i znanost.
Al-Jazari, Knjiga o genijalnim mehaničkim napravama: Vodeni sat u obliku slona svakih pola sata zazviždi, udari i ispusti kuglicu, a njegov je graditelj svaki dio objasnio opisom i crtežom s označenim dijelovima.
Artemidorov tumač snova: Najcjelovitiji antički priručnik o snovima pisao je praktičar koji je godinama obilazio svetkovine i slušao gatare; njegovo je pravilo da isti san ne znači isto svakome.
Ben Jonson i The Masque of Queens (1609.): vještice s bilješkama ispod crte: Dvorska maska iz 1609. otvara se plesom jedanaest vještica, a Jonson je uz svaki njihov čin u tiskanom tekstu dodao bilješke: tko je to u starini ili u njegovo doba zapisao. Tako je zabava postala i popis onoga što su učeni ljudi znali o vješticama.
Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima: Francuzi su bijeli bljušt, penjačicu crvenih bobica, prozvali đavoljom repom, a stari su ga herbali opisivali kao snažan lijek.
Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima: Putujući su zubari spaljivali njezino sjeme i bolesnicima pokazivali crve koji su tobože izašli iz zuba, a Plinije ju je zvao apollinaris.
Calmet: rasprava o duhovima i vampirima: Ugledni benediktinac skupio je izvješća o vampirima s habsburškog istoka, zaključio da je to uglavnom privid, a ipak nije znao objasniti jedno: kako mrtvac izlazi iz zemlje.
Canon Episcopi: Noćno jahanje s božicom Dijanom preko golemih prostora, mnoštvo žena i vođa po imenu Hulda: što je Crkva o tome napisala prije više od tisuću godina?
Čarobnjakov šegrt: od Lukijana do Goethea: Prizor oživljenog predmeta koji nosi vodu dok ne poplavi kuću stariji je od Goethea: Lukijan ga je u 2. stoljeću ispričao o tučku, a ne o metli.
Ciceron o proricanju: De divinatione: Dva brata u vili kraj Rima raspravljaju ima li proricanje ikakve vrijednosti: jedan nabraja dokaze, drugi se smije utrobi žrtava, znamenjima i horoskopima. Rasprava je stara više od dvije tisuće godina.
Clavicula Salomonis (Ključ kralja Salomona): Priručnik koji kralj Salomon navodno ostavlja sinu Roboamu: što stoji u njegovim dvjema knjigama i što rukopisi pokazuju o stvarnoj povijesti teksta?
Codex Gigas, Đavolja biblija: Zašto se usred golemoga srednjovjekovnog rukopisa, među Biblijom i kronikom, nalazi punostranična slika đavla?
Erihto: tesalijska nekromantkinja u Lukanovoj Farsaliji: Uoči bitke kod Farsala Sekst Pompej traži vještičin odgovor o ishodu rata, a ona mu iz bojišta oživljava mrtvaca. Prizor je pjesnikov izum, ali se oslanja na predodžbe koje su Rimljani već imali.
Fortis i Lovrić o Morlacima: vještice, zapisi i vukodlaci: Isti kraj, dva opisa iz 1770-ih: talijanski opat priča o vješticama koje vade srce, a Sinjanin Lovrić mu odgovara da Morlaci ne vjeruju u vampire onako kako ih on opisuje.
Frankenstein i alkemičari koje je Victor čitao: Prije nego što je stvorio čudovište, Victor Frankenstein čitao je Agrippu, Paracelzusa i Alberta Velikog, a roman bilježi što ga je od toga odvratilo.
Geber i Summa perfectionis: Tko je pod imenom Gebera napisao Summu perfectionis i je li to uopće isti autor kao arapski Džabir ibn Hajjan?
Grčko-egipatski magijski papirusi: Čarobne knjige u kojima se uz egipatske i grčke bogove zaziva i Bog Abrahamov: tko ih je pisao i za koga?
Grimoari: Ključ kralja Salomona, Picatrix, Honorijeva prisega: tko je zapravo pisao knjige koje su se pripisivale tako slavnim imenima?
Guaman Poma o vračevima i huacama u Andama: Andski kroničar Guaman Poma oko 1615. popisao je trovače, čarolije i "liječnike koji sišu bolest" te sve to osudio kao đavolsko djelo.
Heron Aleksandrijski, Pneumatika: Na oltaru se zapali vatra i vrata kapele sama se otvore. Heron je u 1. stoljeću objasnio kako: zagrijani zrak istisne vodu u posudu koja svojom težinom povuče lance.
Hoodoo na američkom Jugu: što je zabilježio Puckett (1926.): Da bi doznao što znaju iscjelitelji koji liječe korijenjem, sociolog iz Mississippija predstavljao se kao jedan od njih. Njegova knjiga iz 1926. važna je, ali se čita s oprezom.
Kanidija: vračara iz Horacijevih epoda i satira: Rimski pjesnik prikazuje vračaru koja dječaka zakopava do vrata da bi mu iz jetre skuhala ljubavni napitak. Što je u toj slici šala, što poznat motiv, a je li Kanidija uopće postojala?
Kukuta i jedić u povijesnim izvorima: Atenjani su kukutom pogubljivali osuđenike, a jedić je, prema Pliniju, nastao iz pjene Cerberusa kojeg je Heraklo izvukao iz podzemlja.
Landa i Maye: svećenici, kalendar i spaljene knjige: Franjevac Diego de Landa opisao je maya-svećenike koji su vodili kalendar i proricanja, a zapisao je i da su on i njegovi suradnici sve njihove knjige spalili.
Lemegeton i Weyerov popis demona: Liječnik protiv progona vještica objavio je 1577. popis demona koji je u 17. stoljeću netko preradio u grimoar s pečatima i obredima.
Picatrix (Ghāyat al-ḥakīm): Kako je arapski priručnik o talismanima i magiji planeta stigao do latinskih čitatelja preko kastiljskog prijevoda i što se o tome zna?
Plinije Stariji o magima: Prirodoslovlje, 30. knjiga: Rimski enciklopedist magiju zove najprijevarnijom od svih poznatih vještina, a ipak joj piše povijest: od Zoroastra do Nerona, koji je magiju žarko tražio i ipak odustao.
Pločice s kletvama iz Batha: poruke božici Sulis: Ukradeni ogrtač s kapuljačom, izgubljena kupaća tunika i nejasna molba o nekoj Vilbiji bili su među oko 130 osobnih molbi bačenih u vruće vrelo u rimskom Bathu.
Prisežna knjiga Honorija: Knjiga magije koja sama propisuje tko je smije dobiti: samo u opasnosti od smrti, najviše trojica učenika i tek nakon godinu dana provjere.
Ptolemejev Tetrabiblos: Autor Almagesta, koji je do kasne renesanse određivao što je astronomija, napisao je i priručnik astrologije u kojem odmah priznaje da se njegova znanost može prevariti.
Pu Songling i Priče iz kineskog studija: Zašto je učenjak koji nije prošao na višem ispitu zapisao priče o lisicama što se pretvaraju u ljude, o učeniku koji uči prolaziti kroz zid i o ispitu u zagrobnom svijetu?
Ruiz de Alarcón i Rasprava o praznovjerjima (1629.): Svećenik Hernando Ruiz de Alarcón zapisao je 1629., po nalogu nadbiskupa, što je za pet godina doznao o vjerovanjima domorodaca, među ostalim o nahualliju.
Salomonov testament: kralj, prsten i demoni: Prsten koji kralju Salomonu donosi arkanđeo Mihael, demoni koji moraju graditi hram i na kraju kralj koji gnječi skakavce u ime Moloha. Što je taj spis, kada je nastao i što u njemu stoji?
Seiðr i völve u islandskim sagama: Žena u plavom plaštu, crnoj kapuljači od janjeće kože podstavljenoj bijelom mačjom kožom, sa štapom i vrećicom, dolazi u grenlandsku farmu u doba gladi.
Seybertova komisija: Zavještanje uvjerenog spiritista natjeralo je sveučilište da ispita medije: što su vidjela deset članova komisije kad su sjeli za njihove stolove?
Sibilinske knjige i Sibilina proročanstva: što je izgorjelo, a što se sačuvalo: Rim je u najcrnjim časovima otvarao tajne knjige, po njihovu savjetu podizao hramove, a jednom i zakopao ljude žive. Te su knjige izgorjele 83. pr. Kr. Spis koji danas nosi isto ime napisali su židovski i kršćanski autori, a sibila se u njemu predstavlja kao Noina snaha.
Smaragdna ploča i Hermes Trismegist: Kratak tekst o Suncu kao ocu i Mjesecu kao majci stoji na kraju arapske knjige iz 9. stoljeća; kako je došao do latinskih tiskara i Newtonova pera?
Splendor Solis: Tko je napisao rukopis s dvadeset i dvije minijature u bojama i zlatu, čije se ime predaja vezuje uz Paracelzusova učitelja?
Strige u Ovidijevim Fastima i Petronijevu Satirikonu: Prije nego što su štrige letjele na sabate, u Rimu su noću letjele striges: ptice koje su, prema Ovidiju, napadale djecu u kolijevkama, a prema Petroniju, žene koje otimaju mrtve dječake i ostavljaju slamnatu lutku.
Tatula (Datura) u Gerardovu herbalu: Sjemenke trnovite jabuke lord Edward Zouch donio je iz Carigrada, a Gerard je od njih raširio biljku po Engleskoj.
Teokrit, Idila 2.: Simaita i ljubavna čarolija: Žena pali ječam i lovor, topi vosak i ponavlja refren, a ljubavnik se već dvanaest dana nije javio: antička pjesma u kojoj se obred vidi korak po korak.
Vilovski ulom i vilovska kola u Zborniku: U zapisima iz Slavonije i Herceg-Bosne vile ne plešu samo u kolu: tko im ne bude po volji, boluje ili umire, a koga zavole, postaje vrač.