Crna mačka i papino pismo Vox in Rama
Pismo pape Grgura IX. iz 1233. opisuje crnu mačku koja silazi s kipa, a priča kaže da je naredilo ubijanje mačaka; u tekstu pisma toga nema.

Ukratko
- Pismo *Vox in Rama* papa Grgur IX. izdao je 13. lipnja 1233. nadbiskupu u Mainzu, biskupu u Hildesheimu i magistru Konradu iz Marburga. [1]
- U njemu opisuje obred kojim se primaju novaci u navodnu herezu: sa kipa silazi crna mačka veličine srednjeg psa, a novak i ostali ljube je pod rep. [1]
- Papa traži da se protiv tih heretika propovijeda križarski pohod. U tekstu pisma nema naredbe o ubijanju mačaka. [1]
- Povjesničar Lea (1888.) opis smatra izmišljotinom koja je nastajala u ispitivanjima; to je njegova ocjena, ne tekst pisma. [2]
- U kasnijim zapisnicima mačke su različitih boja i samo su jedna od životinja koje se pripisuju optuženima. [2][3][4]
Što piše u pismu?
Pismo počinje stihom iz Evanđelja po Mateju (2,18), Vox in Rama audita est, u kojem Crkva zaplače kao Rahela za djecom koju ubija đavao. [1] Papa piše da je u Njemačkoj izbila hereza gora od svih ostalih i da je o njoj saznao iz pisama primatelja. [1]
Obred primanja novaka u izvornom je latinskom tekstu ovako (sažimam i prevodim): novaku se najprije pojavi nešto nalik žabi, koju neki zovu bufo, i oni je ljube straga ili u usta. Zatim mu priđe čovjek čudesno blijed, crnih očiju, toliko mršav da je ostala samo koža na kostima, hladan poput leda, a nakon poljupca iz novakova srca nestaje sjećanje na katoličku vjeru. Nakon gozbe sa kipa koji se u takvim zborištima obično nalazi silazi unatraške gattus niger retorta cauda, crna mačka povijena repa, veličine srednjeg psa. Najprije je straga ljubi novak, potom meštar, a onda redom svi koji su "dostojni i savršeni"; nesavršeni primaju mir od meštra. [1] Da gattus znači mačku, potvrđuje i kazalo samih izdavača, koje uz tu riječ navodi felis. [1]
Poslije toga, kako piše u pismu, gase se svijeće i slijedi bludni sastanak, a kad se svijeće ponovno zapale, iz kuta izlazi čovjek koji odozgo sja, a odozdo je dlakav "kao mačka" (sicut gattus). Meštar mu pruži komadić novakove odjeće, a sjajni mu čovjek odgovara da mu je više puta dobro služio i da će mu služiti bolje, pa nestaje. [1] Pismo dodaje da heretici na Uskrs primaju hostiju, nose je kući u ustima i bacaju u zahod, te da vjeruju da je Bog nepravedno strmoglavio Lucifera u pakao. [1]
Što papa zahtijeva?
Taj opis služi kao obrazloženje. Papa traži od primatelja da heretike nastoje urazumiti, a ako se ne obrate, da "željezo i vatra" budu primijenjeni na neizlječive rane, i da pozovu duhovni i svjetovni mač. Svima koji uzmu križ protiv heretika obećava isti oprost kao onima koji idu pomoći Svetoj zemlji. [1] To je zahtjev za križarskim pohodom protiv ljudi. Mačka se u pismu pojavljuje samo kao lik iz opisa obreda; nijedna naredba u njemu ne odnosi se na životinje. [1] Izdavači bilježe da je papa istodobno napisao četiri pisma (nadbiskupu, biskupima mainske pokrajine, caru i kralju Henriku); drugo, upućeno biskupima, donose kao upućivanje na prvo, "na isti način". [1]
Odakle opis?
Prema Leau (1888.), obred je papi opisao sam Konrad iz Marburga, a opis je "providna tkanina izmišljotina". Lea navodi da su vrlo slične priče o heretičkim obredima kružile već 1022. u Orléansu i da ih ponavlja Walter Map. [2] Konradov je postupak, prema izvješću koje su papi poslali mainski nadbiskup i dominikanac Bernard, bio jednostavan: optuženik je smio priznati što se od njega traži i dobiti pokoru ili biti spaljen ako poriče. [2] Lea ne dvoji da je Konrad te izmišljotine "u beskrajnim ponavljanjima" dobivao od onih koji su stajali pred njegovim sudom. [2] Nadbiskupi su Konrada upozoravali da postupa umjerenije, ali je on to odbijao; ubijen je 31. srpnja 1233. blizu Marburga. [2]
Mačke u kasnijim zapisima
Lea (1888.) navodi i zapis o inkvizitorskom postupku u Torinu 1388. Prema priznanju Galosne, glavni heretik Martino del Prete imao je crnu mačku veličine janjeta, koju je nazivao najboljim prijateljem na svijetu. Lea upozorava da je Galosna bio grubo ispitivan i da je nastojao udovoljiti ispitivačima; on i Jacopo Bech predani su 5. rujna 1388. svjetovnoj vlasti i spaljeni. [2]
Engleski pamflet o suđenju u Chelmsfordu iz srpnja 1566. opisuje mačku zvanu Sathan, no ona je "bijelo pjegava" (whyte spotted Catte): Elizabeth Francis priznaje da joj je baka Eve dala tu mačku, da ju je hranila kruhom i mlijekom i držala u košari. [3] Matthew Hopkins 1647. među duhovima koje je jedna optužena prizvala pod njihovim imenima navodi Holta, koji je "došao kao bijeli mačić", ali i spaniela, hrta, crnog kunića i tvora. [4] Drvorez uz njegov spis prikazuje te životinje s imenima. O engleskim familijarima vidi članak o njima.
Legenda
Tvrdnja da je pismo *Vox in Rama* naredilo istrebljenje mačaka često se ponavlja u popularnoj literaturi. Tvrdnja se ne pripisuje nijednom autoru; u tekstu pisma te naredbe nema, a pismo traži pohod protiv ljudi. [1]
Predodžba da je crna mačka "đavolja životinja" po ovom se pismu ne može potvrditi: u njemu je mačka jedan od likova opisanog obreda, uz žabu, blijedog čovjeka i svjetlećeg čovjeka. [1] Chelmsford i Hopkins pokazuju mačke koje nisu crne. [3][4]
Kronologija
- 1022.: Orléans: slične priče o obredima heretika, prema Leau. [2]
- 13. lipnja 1233.: Pismo *Vox in Rama*. [1]
- 31. srpnja 1233.: Konrad iz Marburga ubijen. [2]
- 5. rujna 1388.: Torino: predaja Galosne i Jacopa Becha svjetovnoj vlasti. [2]
- srpanj 1566.: Chelmsford: suđenje i pamflet o mački Sathan. [3]
- 1647.: Hopkinsov spis *The Discovery of Witches* s popisom duhova. [4]
Ključne osobe i pojmovi
- Grgur IX.: Papa koji je 1233. izdao pismo. [1]
- Konrad iz Marburga: Propovjednik i ispitivač kojemu je pismo upućeno. [1][2]
- *Gattus niger*: Latinski izraz iz pisma za crnu mačku. [1]
- Martino del Prete: Navodni voditelj sekte u Torinu 1388., vlasnik crne mačke. [2]
- Elizabeth Francis: Optužena u Chelmsfordu 1566. koja opisuje mačku Sathan. [3]
- Matthew Hopkins: Engleski "lovac na vještice" koji je 1647. popisao duhove u životinjskim oblicima. [4]
Što znamo
- Pismo postoji, datirano je 13. lipnja 1233. i sadrži opis obreda u kojem sudjeluje crna mačka. [1]
- Mačka u pismu nije predmet kazne: prvo pismo ne sadrži naredbu protiv životinja. [1]
- Opis potječe iz izvješća što ih je papi slao Konrad iz Marburga; Lea ga smatra izmišljotinom iznuđenom ispitivanjem. [2]
- Mačke se pojavljuju u kasnijim zapisnicima u različitim bojama i uz druge životinje. [2][3][4]
- Je li pismo izravno ili neizravno utjecalo na odnos prema mačkama. [1][2]
Otvorena pitanja
- Što o utjecaju ovog pisma na odnos prema mačkama kažu noviji povjesničari, kad su Lea (1888.) i izdanje iz 1883. stariji izvori? [1][2]
- Je li uopće bilo masovnog ubijanja mačaka zbog religijskih razloga, i kad?
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
- Kieckhefer, R. Magic in the Middle Ages. Cambridge: Cambridge University Press, 1989.
- Darnton, R. The Great Cat Massacre and Other Episodes in French Cultural History. New York: Basic Books, 1984.
Izvori
- Gregorius IX, Vox in Rama (13. lipnja 1233.), u: Epistolae saeculi XIII e regestis pontificum Romanorum selectae, t. 1, ur. C. Rodenberg. Berlin, 1883., br. 537, str. 432-435. (Monumenta Germaniae Historica)
- Lea, H. C. (1888). A History of the Inquisition of the Middle Ages, sv. 2. New York: Harper & Brothers, str. 258, 334-338.
- The examination and confession of certaine wytches at Chensforde in the Countie of Essex, before the Quenes Maiesties Judges, ... Anno 1566. London, 1566.
- Hopkins, M. (1647). The Discovery of Witches: in answer to severall queries, lately delivered to the Judges of Assize for the County of Norfolk. London: R. Royston.