Familijari: duhovi u životinjskom obliku na engleskim suđenjima

Što su familijari u izvorima?

U pamfletima i spisima riječ je o duhovima ili "imps" koji dolaze u oblicima životinja. Optužena ih zove imenom, hrani ih kruhom i mlijekom, a gdjekad i kapljom vlastite krvi, a oni zauzvrat ubijaju stoku, ljude ili uništavaju imovinu. [1][3][4] Tragovi uboda ili "znakovi" na koži optužene smatrani su dokazom da ih je dojila. [3][4]

Chelmsford 1566.: mačka Sathan

Pamflet o ispitivanju u Chelmsfordu pred kraljičinim sucima u srpnju 1566. na naslovnici kaže da je jedna od optuženih zbog toga pogubljena. [1] Elizabeth Francis priznaje da je od bake, majke Eve, dobila mačku koja je izgledala "bijelo pjegava" (whyte spotted Catte). Naučila ju je zvati Sathan, hraniti kruhom i mlijekom i držati u košari, a mačka joj je govorila "čudnim šupljim glasom". Francis tvrdi da je od nje tražila ovce, pa za muža Andrewa Bylesa; kad ju je on iskoristio i nije se htio oženiti, poslala je mačku da mu uništi imovinu i da ga dotakne, i on je umro. Poslije je, kaže, mačkom ubila vlastito dijete i izazvala hromost svojega muža Francisa, kojemu je ujutro u cipeli ležala "kao krastača". [1] Nakon petnaestak godina dala je mačku Agnes Waterhouse za kolač. [1][3]

Agnes Waterhouse ispituje se potom: priznaje da joj je mačka služila za ubijanje svinja, gusaka i susjeda, pa i muža; za plaću je tražila kokoš i kap krvi, a krv joj je dala bockanjem ruke, pa su na koži ostajale točkice. Mačku je jednom pretvorila u krastaču držeći je u loncu s vunom. Kad je htjela da joj mačka nešto učini, molila je Očenaš na latinskom. [1] Njezina kći Joan priznaje da je pozvala Sathana, koji joj je došao ispod kreveta "u obliku velikog psa". [1] Notestein navodi da je taj pas prikazan kao pas s rogovima. [3]

Notestein smatra da je pamflet nepotpun i pita se koliko iza priče stoji činjenica. Upozorava da je državni odvjetnik postavljao pitanja koja su ispitanicama davala nit priče ("Kad je mačka sisala tvoju krv?"), da je ponudio pustiti Agnes Waterhouse ako uspije dozvati duha pred sudom, i da je ona pogubljena dva dana nakon što se porota povukla. Elizabeth Francis je izbjegla smrt; zašto, ne zna se. [3] Notestein smatra mogućim da su ispitivači svojim pitanjima oblikovali priču; to je njegova prosudba iz 1911. [3]

Chelmsford 1579. i St Osyth 1582.

Pamflet iz 1579. o tri žene suđene u Chelmsfordu i pogubljene u travnju iste godine donosi iskaz da je sin Elleine Smith rekao da je njegova majka držala tri duha: Great Dicka u pletenoj boci, Little Dicka u kožnatoj boci i trećeg, Willeta, u vunenoj vreći. Boce i vreća pronađene su pri pretrazi, no duhova više nije bilo. [2] U drugom iskazu spominje se duh "bijele boje, nalik malom čupavom psu", a jedna svjedokinja kaže da je vidjela nešto nalik crnom psu kako izlazi iz kuće optužene. [2] Notestein o toj raspravi kaže da su iskazi bili nasumični i bez usklađenosti, za razliku od onih 1566. [3]

Prema Notesteinu, u St Osythu 1582. osmogodišnji sin Ursley Kemp rekao je sucu Brianu Darcyju da majka hrani četiri duha: Tyffin, Tittey, Piggen i Jacket. Nakon sučeva obećanja da će "imati milost" ona je to priznala. Duhovi u toj raspravi uzimali su vrlo različite oblike; Ursley Kemp držala je bijelo janje, malu sivu mačku, crnu mačku i crnu krastaču. [3] Notestein upozorava da je izvjestitelj bio sam sudac, vrlo pristran, i da su pojedinosti vjerojatno predložene optuženoj. [3]

Manningtree 1645. i Hopkinsov popis

Matthew Hopkins u spisu The Discovery of Witches (1647.) pripovijeda da su vještice u njegovu mjestu imale sastanke u blizini njegove kuće i da je čuo jednu kako zapovijeda svojim duhovima da idu drugoj vještici. Ta je žena (Notestein ju imenuje kao Elizabeth Clarke) uhićena, preslušana, pregledavale su je žene koje poznaju "đavolje znakove", pa je naređeno da je se drži budnom dvije do tri noći "očekujući da u tom vremenu vide njezine familijare". [3][4] Prema Hopkinsu, četvrte noći prizvala ih je imenom i unaprijed rekla u kojim će oblicima doći; u sobi je bilo deset ljudi. Došli su: Holt "kao bijeli mačić", Jarmara "kao debeo španijel bez nogu", Vinegar Tom "kao hrt dugih nogu s glavom vola", koji se na Hopkinsovu zapovijed pretvorio u dijete od četiri godine bez glave, Sacke and Sugar "kao crni kunić" i Newes "kao tvor". Potom je imenovala druge vještice, a među imenima duhova koja se tada navode su Elemauzer, Pyewacket, Peckin the Crown i Grizzel Greedigut. [4]

Notestein prema iskazima Hopkinsa i Stearnea navodi da se prvi duh pojavio kao "bijela stvar u obliku mačke, ali ne baš tako velika", te da je osam ljudi pod prisegom posvjedočilo da su vidjeli duhove; to je, kaže, jedinstven slučaj u engleskim suđenjima. [3] Za to nudi dva objašnjenja: u tamnici su mogli biti glodavci koje su uzbuđeni ljudi u mraku zamijenili za više od prirodnih bića, ili je sve bilo plod mašte ljudi koji su očekivali natprirodne pojave; on ne tvrdi da zna koje je točno. [3] Stearne je izričito pisao da "buđenje" nije mučenje, nego služi da se vidi "dolaze li njihovi duhovi ili familijari k njima ili blizu njih"; Notestein ga smatra iskrenim, ali napominje da tri dana i noći bez sna lomi otpor osobe. [3]