Suđenja životinjama: svinje, štakori i kukci pred sudom

Što je suđeno svinjama?

Evans bilježi da je 1266. u Fontenay-aux-Roses kraj Pariza svinja osuđena zbog toga što je pojela dijete javno spaljena po odluci redovnika Sainte-Geneviève. [1] Godine 1386. sud u Falaiseu osudio je svinju da joj se unakaze glava i prednje noge, a potom da bude obješena zato što je dijetetu rastrgala lice i ruke i tako izazvala smrt; Evans u tome vidi strogu primjenu načela "oko za oko". [1] Iz računa krvnika od 9. siječnja 1386. (ovjerenog pred bilježnikom u Falaiseu, kako ga Evans donosi prema popisu iz 1764.) vidi se da je krvnik primio deset sola i deset denara tournoisa za to što je trogodišnju svinju, koja je pojela lice dojenčetu Jonneta le Mauxa u kolijevci, odvukao i objesio, te deset sola za jednu novu rukavicu ("un gant neuf"). [1] U glavnom tekstu Evans dodaje da je svinja bila obučena u ljudsku odjeću i da je krvnik dobio nove rukavice kako bi mogao otići "čistih ruku"; to u računu krvnika ne stoji. [1]

Godine 1394. u Mortainu je svinja osuđena zbog ubojstva djeteta, a krvnik Jehan Micton primio je za vješanje pedeset sola. [1] Godine 1457. svinja u Savignyju osuđena je za ubojstvo petogodišnjeg Jehana Martina i da bude obješena za stražnje noge; njezinih šest odojaka, koji su bili isprskani krvlju, optuženo je kao suučesnici, ali su zbog nedostatka dokaza vraćeni vlasniku uz jamstvo, a kad ih je on odbio, dosuđeni su gospodarici Savignyja kao ničija imovina. [1] Evans navodi da je zapisnik tog postupka sačuvan u cijelosti. [1]

Vlasnici se uglavnom nisu kažnjavali: 1499. kraj Chartresa bailiff opatije Josaphat osudio je vlasnike svinje na novčanu kaznu i zatvor zbog nepažnje prema djetetu, dok se vlasnik prema Evansu općenito smatrao posve nedužnim, a katkad bio i obeštećen. [1] Prema Evansu, jednom su svinja i magarica osuđene na vješanje, a nakon žalbe i novog suđenja samo su ubijene udarcem u glavu. [1]

Što je s kukcima i štakorima?

Prema priči koju Evans navodi, Bartholomew Chassenée, francuski pravnik iz 16. stoljeća (rođen 1480.), stekao je ugled braneći pred crkvenim sudom u Autunu štakore optužene da su pojeli ječam u pokrajini. Tražio je drugu citaciju koja bi se objavila s propovjedaonica svih župa u kojima štakori žive, a kašnjenje je opravdavao opasnostima puta od mačaka, njihovih smrtnih neprijatelja. [1] Evans piše da se to "kaže"; izvješće o suđenju objavio je Berriat Saint-Prix 1820. prema Jacquesu Augusteu de Thou, ali presuda u njemu nije zabilježena, a drugih zapisa o Chassenéeovim sličnim slučajevima nema. [1]

Chassenée je pitanje obradio u spisu Consilium primum, o izopćenju životinja-kukaca, objavljenom 1531., pretiskanom 1581. i 1588. Spis je nastao iz zahtjeva stanovnika Beaunea autunskom crkvenom sudu da kukce zvane huberes izopći, što je odobreno; Chassenée se pita je li to doista dopušteno. [1] Prema priči, kad se 1540. kao predsjednik provansalskog parlamenta raspravljalo o istrebljenju valdenza, Renaud d'Alleins podsjetio je da je Chassenée u Autunu tvrdio kako ni životinje ne smiju biti osuđene bez odvjetnika; Chassenée je izdejstvovao kraljevski dekret o saslušanju valdenza, ali je ubrzo umro. [1]

Koliko su dokumenti pouzdani?

Frontispis Evansove knjige nije kopija freske iz Falaisea, nego rekonstrukcija prema opisima iz Manginova djela iz 1872., kojemu su sve ilustracije "više ili manje maštovite skice". Freska je, prema Evansu, nestala kad je crkva oko 1820. bila prebijeljena i nikad nije bila gravirana. [1] Evans u Dodatku donosi najvažnije dokumente i popis procesa i izopćenja iz deset stoljeća "koliko smo uspjeli otkriti" te napominje da nije iscrpan. [1]