John Dee

Matematičar kojega je kraljica Elizabeta posjećivala u njegovoj kući i koji je godinama zapisivao što mu govore duhovi.

Portret starijeg muškarca s dugom svijetlom bradom, u crnoj kapi i krznenom ogrtaču s bijelim naborom oko vrata, pred crvenom zavjesom; u gornjem lijevom kutu natpis Johannes Dee Anglus Londinensis, Aet. suae 67
Portret Johna Deeja, nepoznati slikar, 1594., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • John Dee bio je engleski matematičar i učenjak s knjižnicom od oko četiri tisuće svezaka, kojega je kraljica Elizabeta I. primala i posjećivala; u 1580-ima bilježio je razgovore s duhovima koje je u kristalu "gledao" njegov pomoćnik Edward Kelley, a putovao je i po srednjoj Europi. [1][2]
  • Te je zapise 1659. objavio Meric Casaubon, koji je u njima vidio dokaz o stvarnosti zlih duhova, a Deeja smatrao iskrenim kršćaninom koji je bio zaveden. [2]
  • Zrcalo od obsidijana u British Museumu, koje se uz njega vezuje, izrađeno je od meksičkog obsidijana, ali se veza s Deejem najviše oslanja na jedno svjedočanstvo iz 1624. [3]

Tko je bio John Dee i zašto je bio važan?

Dee je u svoje doba bio poznat prije svega kao matematičar. William Camden ga je 1571. nazvao plemenitim matematičarem, a u pismu caru Rudolfu sam piše da su ga još mladog tražili carevi Karlo V. i Ferdinand. Napisao je i poznati matematički predgovor uz jedno izdanje Euklida. [2]

U obrani koju je oko 1595. uputio nadbiskupu Canterburyja nabrojio je 48 vlastitih knjiga, tiskanih i netiskanih, te knjižnicu od oko četiri tisuće svezaka, među kojima je bilo sedamsto rukopisa na latinskom, grčkom i hebrejskom. [2] Knjiga Monas Hieroglyphica (Hijeroglifska monada), posvećena caru Maksimilijanu, tiskana je u Antwerpenu 1564., a ponovno u Frankfurtu 1591. [2]

Casaubon bilježi da se Dee već rano potužio da ga ljudi drže čarobnjakom, i to u predgovoru Euklidu, gdje sam sebe naziva "starim zakletim matematičarem". [2]

Kako se Dee odnosio prema kraljici?

Dee je u dnevniku zabilježio više susreta s Elizabetom I. Kad je 1575. umrla njegova prva žena, kraljica je s dvorom došla razgledati njegovu knjižnicu, no kad je saznala da je pokop obavljen samo nekoliko sati prije, nije htjela ući. Zatražila je da joj se pokaže njegovo poznato "staklo", što je i učinjeno kraj crkvenog zida u Mortlakeu. [1] Dana 17. rujna 1580. zaustavila se kočijom ispred njegove kuće i pružila mu ruku da je poljubi. [1] Za 1583. dnevnik bilježi njezin dar od četrdeset zlatnih anđela, poslan jer Dee nije imao čime priređiti ručak gostima. [1]

Tko je bio Edward Kelley i što su radili?

U zapisima o razgovorima s duhovima Dee Kelleyja naziva svojim vidiocem (engleski seer ili skryer), osobom koja u kristalu gleda duhove. [2] Casaubon piše da se ne zna kada i kako je Kelley došao do te uloge. [2] Povremeno su je preuzimali i drugi, među njima Deeov sin Arthur. [2]

Dana 21. rujna 1583. Dee, Kelley, njihove žene i Deeova djeca napustili su Mortlake zajedno s poljskim knezom Albertom Laskim i krenuli prema brodovima nedaleko od Gravesenda. [1] Dnevnik za 1586. bilježi: "Trebonam venimus", stigli smo u Třeboň. [1]

Prema izdavaču dnevnika, Deeovu je kuću opljačkala svjetina; katalog svojih rukopisa, koji je sastavio prije toga, sačuvan je u Trinity Collegeu u Cambridgeu. [1]

Legenda

Naslovnica izdanja iz 1659. obećava "istinit i vjeran prikaz onoga što se godinama zbivalo između dr. Johna Deeja i nekih duhova", a ta su zbivanja, da su uspjela, vodila "općoj promjeni većine država i kraljevstava na svijetu"; navode se i Deeova privatna savjetovanja s carem Rudolfom i poljskim kraljem Stjepanom. [2]

Meric Casaubon, koji je spise objavio, u predgovoru tvrdi da su ti duhovi bili stvarni i zli te da je Kelley bio velik čarobnjak koji je s njima svakodnevno općio, a Deeja drži zavedenim. [2]

Crno zrcalo od obsidijana, prema oznaci Horacea Walpolea iz otprilike 1770., naziva se "crni kamen u koji je dr. Dee pozivao svoje duhove". [3]

Slike

Naslovnica djela Monas Hieroglyphica s hijeroglifskim znakom i latinskim natpisom
Naslovnica djela Monas Hieroglyphica Johna Deeja, Antwerpen, 1564., javno vlasništvo, Wikimedia Commons
Okruglo crno zrcalo od obsidijana s malim nosačem na vrhu
Obsidijansko zrcalo iz British Museuma pripisano Deeju, snimio Vassil, 2013., CC0, Wikimedia Commons

Kronologija

  1. 1548.: Potvrda Sveučilišta u Cambridgeu o Deeju, koju navodi u obrani iz 1595. [2]
  2. 1564.: Prvo izdanje Deeove *Monas Hieroglyphica* u Antwerpenu. [2]
  3. 1571.: William Camden ga u tekstu naziva plemenitim matematičarem (*nobilis mathematicus*). [2]
  4. 1575.: Kraljica Elizabeta dolazi u Mortlake pogledati njegovu knjižnicu. [1]
  5. 17. rujna 1580.: Kraljica se zaustavlja pred Deeovom kućom i daje mu ruku na poljubac. [1]
  6. 21. rujna 1583.: Dee i Kelley s obiteljima odlaze iz Mortlakea s Albertom Laskim. [1]
  7. 1586.: Dee i Kelley dolaze u Třeboň. [1]
  8. 1659.: Meric Casaubon objavljuje *A True & Faithful Relation*. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Edward Kelley: Deeov vidjelac, osoba koja u kristalu gleda duhove. [2]
  • Albert Laski: Poljski knez, s kojim Dee i Kelley 1583. odlaze na kontinent. [1]
  • Meric Casaubon: Autor predgovora i izdavač Deeovih zapisa o duhovima iz 1659. [2]
  • *Monas Hieroglyphica*: Deeova knjiga o jednom simbolu, tiskana 1564. u Antwerpenu. [2]
  • Obsidijansko zrcalo: Predmet od meksičkog obsidijana u British Museumu koji se povezuje s Deejem. [3]

Što znamo

  • Dee je u svoje doba bio cijenjen matematičar i sakupljač knjiga: sam je naveo knjižnicu od oko četiri tisuće svezaka i 48 vlastitih djela. [2]
  • U zapisima o razgovorima s duhovima Kelley je Deeov vidjelac; izvornik, pisan Deeovom rukom, čuvao se u knjižnici iz koje ga je Casaubon preuzeo. [2]
  • Zrcalo iz British Museuma od obsidijana je iz Pachuce u Meksiku, a veza s Deejem oslanja se na svjedočanstvo iz 1624. i Walpoleovu oznaku. [3]

Otvorena pitanja

  • Kako je Dee došao do zrcala od meksičkog obsidijana, ako je doista njegovo? Studija spominje Louvain (1548.-1550.) i Bohemiju (početak 1580-ih) kao mogućnosti. [3]

Povezane stranice

Izvori