Merlin: legenda i što se zna
Zašto Merlin u najstarijim pjesmama nije čarobnjak, nego prorok koji je nakon bitke izgubio razum i živi u šumi?

Ukratko
- Nema čvrstih povijesnih dokaza da je Merlin postojao; zapis *Povijest Britanaca* donosi proročkog dječaka Ambrozija (Emrysa) i priču o zmajevima. [1][3]
- Geoffrey od Monmoutha u 12. stoljeću spaja dva proroka u jednoga i naziva ga Merlinom. [1][4]
- Većina onoga što Merlina čini čarobnjakom, od podrijetla po inkubu do preobrazbe Uthera Pendragona, zapisana je u Geoffreyjevoj povijesti, a zatočenje pod kamenom pripovijeda tek Malory u knjizi tiskanoj 1485. [3][4][6]
Tko je bio Myrddin u najstarijim pjesmama?
Najstarije pjesme o Myrddinu napisane su na velškom. Dosad je poznato sedam velikih srednjovjekovnih pjesama i 95 kasnijih, a neke se datiraju već u 10. stoljeće. [2] U njima Myrddin nije čarobnjak nego prije svega prorok. Smješten je u Stari sjever (Hen Ogledd), to jest u južnu Škotsku i sjever Engleske, u isti dio svijeta kao pjesnici Aneirin i Taliesin. [1]
Prema pjesmama, Myrddin je poludio nakon smrti svoga gospodara Gwenddolaua u bitci kod Arfderydda, koju kasnija kronika stavlja u 573. godinu, pa je živio u šumi kao divlji čovjek. Njegova sestra Gwenddydd u nekim pjesmama razgovara s njim dok on govori o budućnosti. [1]
Odakle su zmajevi i dječak bez oca?
Zapis Povijest Britanaca (Historia Brittonum) pripovijeda da je kralj Vortigern pokušavao sagraditi utvrdu čiji se materijal svake noći gubio. Mudraci su mu rekli da pronađe dijete bez oca i poškropi tlo njegovom krvlju. Dječak je objasnio da pod utvrdom leže dvije zmije, crvena i bijela: crvena je zmaj Britanaca, a bijela zmaj naroda koji zauzima mnoge krajeve Britanije. Britanci će, rekao je, jednom istjerati Saksonce. Na pitanje kako se zove, dječak je odgovorio da je Ambrozije (na britanskom Embresguletic) i da mu je otac bio rimski konzul. [3]
U velškoj predaji taj se prorok zove Emrys i on izriče slavno proročanstvo o crvenom i bijelom zmaju. Najkasnije u Geoffreyjevo doba, u 12. stoljeću, Myrddin i Emrys spojeni su u jedan lik. [1]
Maugantius se za inkube poziva na Apuleja, a objašnjenje s inkubom nalazi se tek u Geoffreyja; dječak Ambrozije iz Povijesti Britanaca sam kaže da mu je otac bio rimski konzul. [3][4]
Što je Geoffrey od Monmoutha dodao?
U sedmoj knjizi Povijesti britanskih kraljeva Geoffrey piše da je Merlinova proročanstva preveo na molbu Alexandera, biskupa Lincolna. Povijest je posvetio Robertu, grofu od Gloucestera, koji je umro 1147. [4] Geoffrey je, prema istraživačima Myrddinove poezije, prvi spojio Artura i Merlina. [2]
U Geoffreyja je dječak iz grada Kaermerdina i zove se Merlin, a drugo mu je ime Ambrozije. Pred Vortigernom razotkriva njegove vračeve, a majka tvrdi da joj je otac nepoznat; objašnjenja s inkubom nema u starijem zapisu o Ambroziju. [3][4]
Legenda
Kad se Vortigernova kula stalno rušila, njegovi su vračevi tražili krv dječaka bez oca, a pronađen je Merlin, kojemu je otac prema Vortigernovu mudracu Maugantiusu bio inkub. [4]
Merlin je razotkrio vračeve rekavši da pod temeljima kule leže u dva šuplja kamena dva zmaja, a kad su se zmajevi borili, protumačio je da crveni znači Britance, a bijeli Saksonce. [4]
Kad je kralj Aurelije htio podići spomenik poginulima, Merlin je predložio da se dovede Divovski ples, golemo kamenje s brda Killaraus u Irskoj, i svojim spravama omogućio da se ono prenese brodovima u Britaniju. [4]
Merlin je svojim lijekovima preobrazio Uthera Pendragona u Gorloisov lik, pa je Uther ušao u Tintagel, a Igerna je te noći začela Artura. [4]
U pjesmi *Vita Merlini* Merlin je kralj i vidjelac Demeta koji nakon pogibije trojice braće bježi u kaledonsku šumu i živi kao divlji čovjek, a Taliesin mu pripovijeda da je ranjenog Artura na Otoku jabuka primila Morgen. [5]
Prema Maloryju, Merlin se do ludila zaljubio u Nimue, a ona ga je u Cornwallu zatočila pod kamenom, pa više nikad nije izašao. [6]
Slike

Kronologija
- 573.: Bitka kod Arfderydda, u kojoj prema kasnijoj kronici i pjesmama pogiba Gwenddolau, Myrddinov gospodar. [1]
- Prije Geoffreyja: *Povijest Britanaca* donosi priču o dječaku Ambroziju i dva zmaja pod Vortigernovom utvrdom. [3]
- Prije 1147.: Geoffrey u Povijesti britanskih kraljeva, posvećenoj Robertu od Gloucestera, koji je umro 1147., zove Ambrozija Merlinom. [4]
- 12. st.: Pjesma *Vita Merlini*, posvećena biskupu Lincolna, pripisuje se Geoffreyju. [5]
- 1485.: Caxton tiska Malloryjevu *Le Morte d'Arthur*, s pričom o Merlinovu zatočenju. [6]
Ključne osobe i pojmovi
- Myrddin Wyllt: Prorok i pjesnik iz velških pjesama koji je poludio nakon bitke kod Arfderydda i živio u šumi. [1]
- Emrys, Ambrozije: Proročki dječak iz *Povijesti Britanaca* koji tumači borbu zmajeva; u Geoffreyja je isto što i Merlin. [3][4]
- Geoffrey od Monmoutha: Pisac *Povijesti britanskih kraljeva*, koji je od dvojice proroka stvorio Merlina. [4]
- Vortigern: Britanski kralj iz priče o zmajevima, kojemu se ruši utvrda. [3][4]
- Nimue: U Malloryja djevojka jezera koja zatočuje Merlina. [6]
Što znamo
- Za postojanje Myrddina nema čvrstih povijesnih dokaza, a poznate su tek kasnije tradicije o njemu. [1]
- U velškim pjesmama Myrddin je ponajprije prorok i pjesnik, ne čarobnjak. [1][2]
- Geoffrey je prvi povezao Artura i Merlina; priče o Nimue i zatočenju pod kamenom nema u njegovoj povijesti, a Malory ih zapisuje 1485. [2][4][6]
Otvorena pitanja
- Jesu li Myrddin iz pjesama i Emrys iz *Povijesti Britanaca* dva lika ili jedan, i kako je to izgledalo prije Geoffreyja?
- Koliko su velške pjesme o Myrddinu stare u izvornom obliku, kad su najstariji rukopisi znatno mlađi?
Povezane stranice
Za daljnje istraživanje
Izvori
- Pwy oedd Myrddin? Prosiect Barddoniaeth Myrddin Cynnar (sveučilišta u Cardiffu i Swanseaju i Centre for Advanced Welsh and Celtic Studies)
- Rediscovering Myrddin: early Merlin poems reveal the poet and prophet behind the myth, Swansea University, 26. veljače 2025.
- Nennius, *Historia Brittonum*, §§ 40-42, u: Old English Chronicles, uredio J. A. Giles, London, 1906.
- Geoffrey od Monmoutha, *Historia Regum Britanniae*, knj. VI-VIII, engleski prijevod A. Thompson, revidirao J. A. Giles, u: Old English Chronicles, London, 1906.
- Galfridi de Monemuta Vita Merlini, uredili F. Michel i T. Wright, Pariz i London, 1837.
- Thomas Malory, *Le Morte d'Arthur*, sv. 1, knj. IV, pogl. 1, Project Gutenberg #1251