Hefestove sluškinje i Talos

Što Homer kaže o Hefestovim trinošcima i sluškinjama?

Kad Tetida dolazi u Hefestov dom, nalazi ga kako se znoji oko mijehova: izrađivao je dvadeset trinožaca da stoje uz zid njegove dvorane i podmetnuo im je zlatne kotače da sami, na njegovu želju, uđu u sabor bogova i opet se vrate u njegovu kuću, na čudo. Još nije bio dovršio uši na posudama i kovao je zakovice. [1] Kad se digao od nakovnja, pošao je hramljući, a brzo su se pokrenule da ga podupru sluškinje izrađene od zlata, nalik na žive djevojke. U njima je, kaže pjesnik, razum u srcu, a u njima govor i snaga, i znaju vještinu rada po daru besmrtnih bogova. [1] Hefest je tada sjeo na sjajnu stolicu i uzeo Tetidu za ruku. [1]

Što o tome misli Aristotel?

U prvoj knjizi Politike Aristotel razlikuje bezdušne i žive alate: kormilo je bezdušan alat, a motritelj na pramcu živ alat. Rob je živo vlasništvo. Zatim zamišlja da bi svaki alat mogao obavljati svoj posao na zapovijed ili predviđajući što treba, kao Dedalovi kipovi ili Hefestovi trinošci što, kako kaže pjesnik, sami ulaze među bogove: kad bi tako čunjevi sami tkali, a trzalice sami svirale citre, tada majstorima ne bi trebali pomoćnici, a gospodarima robovi. [2]

Tko je bio Talos?

Apolodor u Knjižnici piše da je Talos spriječio Argonaute da pristanu na Kreti. Prema jednima, bio je čovjek iz brončanog roda, prema drugima ga je Hefest dao Minosu; bio je brončan čovjek, a neki kažu da je bio bik. Imao je jednu žilu od vrata do gležnja, a na kraju žile čavao od bronce. Čuvao je otok trčeći oko njega triput na dan, pa je, kad je ugledao Argo kraj obale, kao i uvijek zasuo brod kamenjem. [3] Smrt mu je, prema Apolodoru, donijela Medejina lukavost: prema jednima, drogama ga je izludjela, a prema drugima obećala mu je besmrtnost, izvukla čavao i sav je ichor istekao, pa je umro. Neki, međutim, kažu da ga je u gležanj strijelom ubio Poeas. [3]