Arheologija i povratnici iz groba

Cigla u ustima žene iz kužne grobnice u venecijanskoj laguni: obred protiv mrtvaca ili slučajnost?

Crtež tušem i lavirana boja: niski zidovi i kuće otoka Lazzaretto Nuovo iznad mirne lagune, u prvom planu čamci i jedrenjaci s ljudima
Francesco Tironi, Otok Lazzaretto Nuovo, 1778.-1779., National Gallery of Art, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Arheolozi i antropolozi "devijantnim" ukopima nazivaju one u kojima je pokojnik položen ili tretiran drukčije od uobičajenih, a dovode ih u vezu s vjerovanjem u povratnike. [1][5][6]
  • U Drawsku (Poljska, 17.-18. st.) šest ukopa među stotinama razlikuje se od ostalih; izotopi stroncija pokazuju da su ti ljudi bili domaći, a ne doseljenici. [5]
  • U Connecticutu su u kosturu muškarca s tuberkulozom kosti nakon raspadanja pomaknute, što se dovodi u vezu s vjerovanjem o "iscrpljivanju" rodbine. [6]

Što znači "devijantni ukop"

Studije o kojima je riječ upotrebljavaju izraz "devijantni ukopi" ili "apotropejske prakse": postupke za koje se pretpostavlja da su služili zaštiti živih od pokojnika koji bi se mogao vratiti. [5] U tim se radovima tumačenje oslanja na usporedbu s povijesnim zapisima o vjerovanjima. [5][6]

Venecija: Lazzaretto Nuovo

Od 2006. do 2007. arheološka služba regije Veneto pokrenula je istraživanje masovnih grobova na otoku Nuovo Lazzaretto, gdje su u 16. i 17. stoljeću pokapani umrli od kuge. Među raspršenim, izmiješanim kostima nađen je neobičan ukop: tijelo je ležalo na leđima, gornji dio prsnog koša bio je očuvan, ruke su bile uz tijelo, a zglobovi anatomski netaknuti. Oblik lubanje i veličina glave nadlaktične kosti upućuju na ženu. U usnoj šupljini nalazila se cigla umjerene veličine koja je držala donju čeljust široko otvorenom. [1]

Emilio Nuzzolese i Matteo Borrini, koji je vodio iskapanje, u radu iz 2010. zaključuju da položaj cigle nije slučajan i da ne potječe iz okolnog zemljišta jer su u njemu bili samo ulomci kostiju iz ranijih ukopa; položaj cigle pripisuju simboličnom pogrebnom obredu. U tome vide potvrdu tadašnjeg vjerovanja koje povezuje kugu i lik vampira. [1] Borrini je u razgovoru za Archaeology objasnio da bi tkanina nad ustima pokojnika, natopljena tekućinama raspadanja, mogla izgledati kao da ju je mrtvac izjeo; prema predaji o Nachzehreru takav se mrtvac zaustavljao tako da mu se tkanina zamijeni zemljom, kamenom ili ciglom. [2]

Spor oko Venecije

Simona Minozzi (Sveučilište u Pisi) i suradnici u komentaru objavljenom 2012. u istom časopisu, uz odgovor autora, osporili su zaključke. [3][4] Prema izvješću portala Live Science (30. 5. 2012.), Minozzi tvrdi da fotografije nalazišta pokazuju da su ostaci bili okruženi kamenjem, ciglama i crijepom, da čeljusti pokojnika često ostanu otvorene pa u njih može upasti bilo što, da nema jasnih dokaza o pokrovu te da je legenda o Nachzehreru bila vezana uz istočnu Njemačku. Borrini odgovara da fizičke pojedinosti nalazišta podupiru njegovo tumačenje i da je Venecija bila raskrižje kroz koje su prolazile legende iz udaljenih krajeva. [4]

Poljska i Connecticut

U Drawsku u Poljskoj (groblje 1, 17.-18. stoljeće) među stotinama običnih ukopa istraživači su našli šest "devijantnih". Gregoricka i suradnici testirali su hipotezu da su osobe tako pokopane bile doseljenici: izotopi stroncija u zubnoj caklini 60 pokojnika pokazuju pretežno lokalno stanovništvo, uključujući sve one pokopane kao moguće "vampire". Zato su to, zaključuju, bili ljudi iz lokalne zajednice koje je nešto drugo, društveni položaj ili način smrti, učinilo sumnjivima. Kao mogući razlog navode epidemije kolere 17. stoljeća, jer se vjerovalo da će prva osoba umrla u epidemiji najvjerojatnije postati povratnik. [5]

U Connecticutu su Sledzik i Bellantoni (1994.) opisali kostur muškarca od 50 do 55 godina iz groblja sredine 19. stoljeća, s tragovima plućne tuberkuloze na rebrima i kostima koje su nakon raspadanja bile preraspoređene. Povezali su ga s novoengleskim vjerovanjem da pokojnik umrli od tuberkuloze može vratiti i "iscrpljivati" preživjele rođake, pa se tijelo iskopalo i na razne načine oštetilo; navode dvanaest povijesnih izvještaja o toj praksi. [6]

Legenda

Prema predaji o *Nachzehreru* koju navodi Borrini, mrtvac u grobu žvaće pokrov, a kuga je posljedica toga. [2]

Prema novoengleskoj predaji, pokojnik koji je umro od tuberkuloze vraća se kako bi "iscrpljivao" rodbinu. [6]

Vjerovalo se da će prva osoba umrla u epidemiji najvjerojatnije postati povratnik. [5]

Ključne osobe i pojmovi

  • Matteo Borrini: Antropolog, voditelj iskapanja na Lazzaretto Nuovo. [2]
  • Emilio Nuzzolese: Suautor rada iz 2010. [1]
  • Simona Minozzi: Antropologinja sa Sveučilišta u Pisi, kritičarka tumačenja. [3][4]
  • Devijantni ukop: Ukop u kojem je pokojnik položen ili tretiran drukčije od uobičajenih. [5]
  • *Nachzehrer*: Njemačko biće iz predaje koje "žvače" u grobu; Borrini ga povezuje s venecijanskim nalazom. [2]

Što znamo

  • Na Lazzaretto Nuovo nađen je ukop žene s ciglom u ustima u masovnoj grobnici kužnih žrtava; ostaje spor je li cigla stavljena namjerno. [1][3][4]
  • U Drawsku je šest ukopa drukčijih od ostalih, a ljudi u njima bili su domaći. [5]
  • Takvi nalazi sami po sebi ne govore što su ti ljudi mislili; tumačenje dolazi iz usporedbe s pisanim izvorima. [5][6]

Otvorena pitanja

  • Je li cigla u ustima venecijanske žene stavljena namjerno ili je tamo dospjela slučajno? Autori i kritičari još raspravljaju. [1][3][4]
  • Zašto su u Drawsku baš te osobe odabrane? Studija o stronciju isključuje samo doseljeništvo. [5]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

  • Polcyn, M. i Gajda, E. (2015). Buried with sickles: early modern interments from Drawsko, Poland. Antiquity.

Izvori