Običaji oko smrti i zaštita od povratka mrtvih

Otvoreni prozor, pokriveno ogledalo, zaustavljen sat i ugašena vatra: što se činilo kad je netko umro, a što kad se strahovalo da se vraća?

Freska Ples mrtvaca na crvenoj pozadini: kosturi vode među sobom žive likove, među njima čovjeka u svijetloj odjeći s bačvicom, ženu s bijelim velom i okrunjenog kralja — Ples mrtvaca, freska u crkvi Svete Marije u Beramu (Istra), snimio Dguendel, CC BY 3.0, Wikimedia Commons

Ukratko

Hrvatska etnologija bilježi da su običaji oko smrti i pokopa spajali kršćanske i pretkršćanske predodžbe; uz njih su išli popudbina, naricanje i obrok nakon pogreba. [1]
Uz običaje ispraćaja postojali su i postupci protiv "povratnika": prema Hrvatskoj enciklopediji, tijelo osumnjičenog za vampira probadalo se glogovim kolcem, a u prošlosti su u tome sudjelovali i svećenici. [2]
Izvješća iz 18. stoljeća opisuju iskopavanje, odrubljivanje glave, probadanje kolcem ili spaljivanje, a arheolozi nalaze ukope s kamenom, ciglom ili drukčije položenim tijelom. [3][4][5]

Kako se ispraćalo pokojnika

Prema Hrvatskoj enciklopediji, seljački je svjetonazor u pitanjima smrti lavirao između kršćanskih i pretkršćanskih predodžbi. Odjeća i oprema za ukop, svijeća, poseban pokrivač za umrloga i ukrasni ručnici pripremali su se još za života. Glasanje ili pojava određenih životinja smatrali su se predznacima smrti, a smrt je mogao najaviti i san. Kad je smrt bila blizu, palila se svijeća; kad je nastupila, otvarao se prozor da duša izađe, zrcalo se zastiralo tkaninom ili okretalo naopako, zaustavljao se sat, gasila vatra na ognjištu, a stoka se puštala iz staje, negdje u trenutku kretanja sprovoda. [1]

Pokojnika izloženog na odru obilazili su rođaci i suseljani, molili uz njega i čuvali ga do kasne noći, pa i do sprovoda. U kući se nije kuhalo, a hranu su donosile rođakinje i susjede. U mnogim se krajevima, čim je smrt nastupila, okupljena ženska rodbina počela glasno naricati. S pokojnikom su ukapali i poneki njemu drag predmet, osobito s djetetom; potvrđeni su i primjeri popudbine (novac, svijeća) u vezi s drevnim predodžbama o putu na drugi svijet. Sprovod mladića ili djevojke trebao je u nečemu podsjećati na svadbu; nakon ukopa obavezno se prale ruke, a za one koji su nosili pokojnika ili križeve i barjake bio je pripremljen obrok. [1]

Kad se sumnjalo da se pokojnik vraća

Prema Hrvatskoj enciklopediji, vampirom se, po vjerovanju, postaje na više načina: rođenjem u posteljici, krivim zaklinjanjem, zlim životom, vještaštvom, ili tako da dok je pokojnik ležao na odru preko njega preskoči životinja, najčešće mačka ili pas. Kad se za nekoga posumnja da se povampirio, otvara se grob, a truplo se probada glogovim kolcem. [2]

Calmet u 18. stoljeću, prenoseći izvješća iz Ugarske i Moravske, kaže: jedini način da se ostane bez uznemiravanja jest da se pokojnika iskopa, odrubi mu se glava, probije ga se kolcem, spali ili probije srce. [3] U izvješću o Madreigi, koje Calmet prenosi, kolac je zabio mjesni upravitelj, glava je odrubljena, a tijela su spaljena; u drugom slučaju pepeo je bačen u rijeku. [3]

Što pokazuje arheologija

Arheolozi i antropolozi nalaze ukope za koje pretpostavljaju da su izvedeni iz straha od povratka. Na venecijanskom otoku Lazzaretto Nuovo, u masovnoj grobnici kužnih žrtava, nađena je cigla u ustima žene; Borrini navodi predaju prema kojoj se takav pokojnik zaustavlja tako da mu se tkanina nad ustima zamijeni zemljom, kamenom ili ciglom. [4] U Drawsku u Poljskoj, među stotinama običnih ukopa, šest je "devijantnih", a autori ih nazivaju apotropejskim, tj. zaštitnim; svi pokojnici bili su domaći. [5] U Connecticutu je kostur muškarca s tuberkulozom imao kosti pomaknute nakon raspadanja. [6]

Legenda

Prema vjerovanju koje bilježi Hrvatska enciklopedija, pokojnik preko kojega prijeđe mačka ili pas može postati vampir. [2]

Prema Calmetu, kolac probijen kroz tijelo vampira izaziva "strašan krik" kao da je živ. [3]

Prema predaji koju navodi Borrini, *Nachzehrer* žvaće pokrov u grobu i tako uzrokuje kugu. [4]

Prema novoengleskoj predaji, pokojnik koji je umro od tuberkuloze može iscrpljivati rodbinu. [6]

Ključne osobe i pojmovi

Popudbina: Predmeti (novac, svijeća) koji se ukapaju s pokojnikom, povezani s predodžbom o putu na drugi svijet. [1]
Naricanje: Glasno žalovanje ženske rodbine nakon smrti. [1]
Apotropejski običaj: Postupak za koji se vjeruje da štiti od zla ili od povratka pokojnika. [5]
Glogov kolac: Sredstvo kojim se, prema Hrvatskoj enciklopediji, probada tijelo osumnjičenog povratnika. [2]
Devijantni ukop: Ukop u kojem je pokojnik položen drukčije od običaja. [5]

Što znamo

Prozor, ogledalo, sat i vatra: izvor tumači samo otvaranje prozora ("da duša izađe"); značenje ostalih postupaka ne navodi. [1]
U 18. stoljeću iskopavanja i uništavanja tijela bila su dio službenih istraga, uz sudjelovanje liječnika, časnika i uglednika. [3]
Arheološki nalazi pokazuju da su neki pokojnici položeni drukčije od drugih, ali ne govore sami po sebi što su to učinili ljudi mislili. [4][5][6]