Vampirske epidemije u 18. stoljeću

Što je zapisao Dom Calmet

Dom Calmet, opat u Senonesu, u svojoj raspravi o duhovima i priviđenjima posvetio je poseban dio vampirima Ugarske, Šleske, Češke, Moravske i Poljske te grčkim vroucolacas. Obećao je prvo prenijeti što je o njima rečeno, a potom iznijeti razloge za i protiv njihove stvarnosti. [1] Opisuje ih ovako: to su ljudi koji su mrtvi dulje ili kraće vrijeme, napuštaju grobove, uznemiruju žive, sišu im krv, javljaju im se i često uzrokuju njihovu smrt. Riječ oupire ili vampir znači, prema njemu, na slavenskom pijavicu. Jedini način da ih se ostavi, kaže on, jest da ih se iskopa, odrubi im se glava, probije ih se kolcem, spali ih se ili probije srce. [1]

Calmet navodi četiri mišljenja: da su to izmišljotine nevježa; da pokojnici nisu bili doista mrtvi, nego pokopani živi; da Bog dopušta ili naređuje mrtvima da se vrate u tijelo; i da je tu demon koji čini zlo ljudima i stoci. Dodaje da se iskopana tijela, prema izvješćima, nađu cijela, s crvenom i tekućom krvlju i savitljivim udovima. [1]

Moravska i Magia posthuma

Calmet prenosi priču gospodina de Vassimonta, koji je kao izaslanik lorenskog vojvode u Moravskoj čuo da se mrtvi javljaju živima i sjede s njima za stolom, a da onaj kojemu kimnu "umre nekoliko dana poslije". Biskupi i svećenici pitali su Rim za savjet, ali odgovora nije bilo, pa su pokojnike iskopavali i spaljivali. [1] Navodi i djelo Magia posthuma (Olomouc, 1706.) Charlesa Ferdinanda de Schertza, koji pripovijeda o ženi pokopanoj s primljenim sakramentima kojoj se nakon četiri dana pripisuje uznemiravanje sela, te o pastiru iz sela Blow kraj Kadana u Češkoj koji je, prema pisanju, i nakon probadanja kolcem nastavio dolaziti. Schertz raspravlja i je li dopušteno spaliti osobu za koju se sumnja da je uzrok smetnji. [1]

Kisilova i Madreiga

Calmet citira dvije verzije slučajeva iz Srbije. U pismu 137 iz Lettres juives (izdanje iz 1738.) opisuje se da je početkom rujna u selu Kisilova, tri milje od Gradiške (Graditz), umro starac od 62 godine. Tri dana poslije pokopa javio se sinu i tražio hranu, a sina je sutradan našao mrtva; u nekoliko dana umrlo je još pet-šest ljudi. Upravitelj je o tome izvijestio sud u Beogradu, koji je poslao dva činovnika i krvnika, a iskopani starac, prema tom izvješću, imao je otvorene oči, lijepu boju i prirodno disanje, ali nepomičan kao mrtvac. U njega su zabili kolac i tijelo spalili; na tijelu sina i ostalih nije nađeno ništa. [1]

Druga verzija, iz časopisa Glaneur, opisuje slučaj hajduka Arnalda Paula iz sela Madreiga: poginuo je pod teretom sijena, a mjesec dana poslije umrle su četiri osobe. Dok je bio živ, kaže se, pričao je da ga je vampir mučio kraj turske granice. Nakon četrdeset dana iskopan je, kolac mu je probio srce, odrubljena mu je glava i tijelo je spaljeno, a isto je učinjeno s ostalim četirima. Pet godina poslije, krajem 1732., u istom je selu u tri mjeseca umrlo sedamnaestero ljudi; pregledani su grobovi četrdesetero pokojnika, a sedamnaestero ih je, prema izvješću, imalo znakove vampirizma, pa su im probijena srca, odrubljene glave, a pepeo je bačen u rijeku. Izvješće, kako kaže tekst, sastavljeno je "sudski" i potvrđeno od časnika, kirurga i uglednika, a krajem siječnja poslano je Dvorskom ratnom vijeću u Beč, koje je osnovalo vojno povjerenstvo. [1]

Calmet donosi i pismo nepoznatog dopisnika, koji tvrdi da je povjerenstvo iz Beograda, poslano po nalogu cara Karla VI. i pod vodstvom vojvode Karla Aleksandra od Württemberga, otišlo u selo i pred svjedocima otvorilo grob čovjeka mrtva tri godine. Dopisnik priznaje da više ne može navesti godinu ni dan jer nema spisa pri ruci. [1]

Što su vampire "objašnjavali" suvremenici

Autor Lettres juives predlaže dva načina da se mišljenje o vampirima ospori: objasniti ih prirodnim uzrocima ili posve odbaciti istinitost priča; drugi mu se čini najsigurnijim. Pretpostavlja da bi neka tijela, i nakon nekoliko dana pod zemljom, doista mogla lučiti tekuću krv kroz kožu, te da bi se osobe uvjerene da ih vampir siše mogle toliko prestrašiti da im strah ubije tijelo. Krik nakon probadanja kolcem tumači zrakom koji je zatvoren u tijelu i silom izlazi kroz grlo. [1]

Calmet zaključuje da, ako vampiri nisu doista uskrsnuli niti im se tijela pretvorila u duhovna, a čula nas ne varaju, ostaje ili posve poreći njihov povratak ili vjerovati da samo spavaju ili su ukočeni. Pita zašto bi uskrsli mrtvaci, ako su blaženi, uznemiravali žive, i to vlastitu rodbinu; ako bi trebali čistilište, zašto ne bi tražili molitve; ako su prokleti, što rade na zemlji. Ako su doista mrtvi, kaže, "loše igraju svoju ulogu" među nama. [1]