Vukodlak i vampir u hrvatskoj predaji

Isti pokojnik zvao se vukodlak, kudlak, korlak, štrigon ili tenjac, ovisno o kraju.

Selo s kamenim kućama pod crvenim crijepom i malom crkvom sa zvonikom među cipresama i drugim zelenilom, iza suhozida, pod vedrim plavim nebom
Selo Žrnovo na otoku Korčuli, snimio Marijan, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Prema Hrvatskoj enciklopediji, vampir je prema narodnom vjerovanju mrtvac koji noću ustaje iz groba, plaši ljude, davi ih i siše im krv, a s prvim pijetlom ili zvonjavom crkvenih zvona vraća se u grob. [1]
  • Godine 1748. stanovnici Žrnova na Korčuli otvorili su više grobova na mjesnom groblju jer su se bojali vampira; slučaj je poznat iz dokumenta u Državnom arhivu u Veneciji. [4]
  • Povjesničari objašnjavaju vjerovanje društvenim strahovima i traženjem krivca za nesreće. [3]

Nazivi i podrijetlo riječi

Hrvatska enciklopedija bilježi da riječ vampir potječe iz praslavenskoga \ǫpyrŭ ili \opirŭ, da je u 18. stoljeću, prema jednima iz južnoslavenskih jezika, a prema drugima iz polapskoga ili staropoljskoga, ušla u njemački i francuski, te da je tabuistična zamjena za riječ vukodlak. [1] Ista natuknica navodi i druge nazive za biće: vukodlak, kudlak, fudlak, korlak, štrigon i obrstar. [1]

Prema povjesničarki Ireni Benyovsky, čije istraživanje dubrovačkih sudskih spisa iz 18. stoljeća prenosi portal Povcast Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izvori istočnojadranskih gradova govore o "živim mrtvacima" različitim nazivima, ovisno o kraju: u Dalmaciji lupo manaro ili "slavenski vukodlak", na Lastovu i oko Dubrovnika kosac, hudoba ili vukodlak, a u Župi dubrovačkoj tenjac, stenjak, lorko, strašilo ili vampir. Autorica vukodlaka poistovjećuje s vampirom jer se odnose na isti pojam, s glađu za krvlju i zlom koje donose. [3]

Tko postaje povratnik

Hrvatska enciklopedija navodi da vampirom postaju ljudi rođeni na neobičan način, primjerice u posteljici, oni koji su se za života krivo zaklinjali, općenito zli ljudi, vješci, ljudi rođeni iz veze vještice i vraga, oni kojima su vampiri za života sisali krv, mrtvaci preko kojih je dok su ležali na odru preskočila životinja, najčešće mačka ili pas, i žrtve uroka. Pojavljuju se u različitim oblicima: mješine koja se valja po putu, bačve u dvorištu, plasta sijena koji se miče, ili životinje, primjerice konja, psa ili kvočke s pilićima. Za pokojnika za kojega se sumnja da se povampirio organizira se "ubijanje": otvara se grob, a truplo se probada glogovim kolcem; u daljnjoj prošlosti u tome su sudjelovali i svećenici. [1]

Prema sažetku Benyovskyjina rada, vjerovanje u vampire vezano je uz društvena zla i strahove zajednice: u vampire su se pretvarali zli, izopćeni i nekršteni ljudi. Kao u slučaju vještica, riječ je o "odrugotvorenju" osoba, ali sada mrtvih, kako bi zajednica postupkom protiv živih mrtvaca simbolički izrazila protjerivanje zla i nesreće. Razdoblje kuge donijelo je mnoge nerazjašnjene probleme, a neki su "krivci" bili vampiri. [3]

Što se zbilo u Žrnovu 1748.

Čoralić, Dugac i Sardelić analiziraju dokument iz Državnog arhiva u Veneciji (serija Capi del Consiglio dei Dieci: Lettere di Rettori e di altre cariche) o događaju iz 1748., kad su stanovnici sela Žrnovo na Korčuli otvorili više grobova na mjesnom groblju jer su se bojali zlonamjerne djelatnosti vampira. Rad razmatra društvene okolnosti događaja i mjesne etnografske predaje o praznovjerju. [4]

Krsnik: zaštitnik zajednice

Krsnik (kresnik, kršnjak) osoba je nadnaravnih moći koja se za života bori protiv zlih sila i štiti čovjeka; vjerovanje je zabilježeno u Istri, na Kvarnerskim otocima i u dijelovima Slovenije. Rađa se u bijeloj košuljici (posteljici), liječi, može letjeti, upravljati vremenom i pretvarati se u životinje. U vječnom je sukobu sa štrigom, vješticom. [2]

Hajduci i vampiri u Calmetovu prikazu

Calmet piše da hajduci u ugarskom kraju iza Tise vjeruju da neki mrtvaci sišu krv živih, pa ovi vidljivo slabe. Prema istom opisu, vjeruje se i da oni koje je vampir sisao nakon smrti i sami postaju vampiri. [5]

Legenda

Prema vjerovanju koje bilježi Hrvatska enciklopedija, vampir je mrtvac koji noću ustaje iz groba, plaši ljude, davi ih i siše im krv, a s prvim pijetlom ili zvonjavom crkvenih zvona vraća se u grob. [1]

Prema istoj natuknici, vampir se pojavljuje u obliku mješine, bačve, plasta sijena ili životinje, a "misteriozna ubojstva" pripisuju se vampirima. [1]

Prema vjerovanju koje spominje sažetak o historiografiji vampira, vampiri imaju spolne odnose nakon smrti. [3]

Prema predaji, krsnik se bori protiv zlih sila, a njegov je protivnik štriga. [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Irena Benyovsky: Povjesničarka koja je istraživala vampire u dubrovačkim selima 18. stoljeća. [3]
  • Lovorka Čoralić, Željko Dugac i Sani Sardelić: Autori rada o Žrnovu 1748. [4]
  • Vukodlak: Naziv za povratnika iz groba, u Hrvatskoj enciklopediji povezan s vampirom. [1]
  • Krsnik: Zaštitnik zajednice u istarskoj i slovenskoj predaji. [2]
  • *Lupo manaro*: Naziv koji se u dalmatinskim izvorima bilježi uz "slavenskog vukodlaka". [3]

Što znamo

  • Za povratnika iz groba u hrvatskim su se krajevima rabili različiti nazivi, ovisno o mjestu i vremenu. [1][3]
  • Događaj iz Žrnova 1748. dokumentiran je u Državnom arhivu u Veneciji, a znanstveni rad razmatra ga u kontekstu društvenih okolnosti i mjesnih predaja. [4]
  • Povjesničari tumače vjerovanje kao izraz društvenih strahova i potrage za krivcem; uz to se pojavljuje i u razdoblju kuge. [3]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

Izvori