Gerbert iz Aurillaca

Što o Gerbertu pripovijeda Vilim iz Malmesburyja?

Vilim iz Malmesburyja u svojoj kronici engleskih kraljeva piše da će, kad govori o Silvestru, zvanom i Gerbert, "zapisati ono što se općenito o njemu pripovijeda". Rodio se u Galiji, od dječaka je bio redovnik u Fleuryju, a potom je, ili zato što mu je dojadio samostanski život ili zbog žudnje za slavom, noću pobjegao u Španjolsku, ponajprije da kod Saracena nauči astrologiju i slične znanosti. [1]

Tamo je, prema Vilimu, nadmašio Ptolemeja u uporabi astrolaba i Alcandræusa u astronomiji, naučio što znače pjev i let ptica i stekao vještinu prizivanja duhova iz pakla; uz to je usvojio i "dopuštene" znanosti, aritmetiku, glazbu, geometriju i astronomiju, koje je kasnije oživio u Galiji. Vilim ga naziva prvim koji je od Saracena preuzeo abak. [1] Živio je kod nekog filozofa te vjere, čiju je naklonost stekao darežljivošću i obećanjima. Filozof mu je posuđivao knjige za prepisivanje, ali jednu, koja je sadržavala znanje cijele njegove umjetnosti, nije htio dati. [1]

Gerbert je zato izveo noćnu varku: opio je učitelja vinom i, uz pomoć njegove kćeri, koja je pristala jer joj se prije udvarao, ukrao knjigu ispod njegova uzglavlja i pobjegao. Probuđeni Saracen progonio ga je po zvijezdama, a bjegunac, istom vještinom doznavši opasnost, sakrio se pod drvenim mostom i visio ispod njega tako da ne dotakne ni zemlju ni vodu. Potom je stigao do morske obale, gdje je, kaže Vilim, zaklinjanjima prizvao đavla i s njim sklopio ugovor: da mu bude podložan zauvijek ako ga obrani od Saracena koji ga opet progoni i prenese ga na drugu obalu, što je đavao i učinio. [1]

Vilim zatim dodaje opasku: neki će sve to možda držati izmišljotinom jer puk običava umanjivati slavu učenjaka govoreći da onaj tko se ističe u nekoj divnoj znanosti razgovara s đavlom, na što se, kaže, žalio i Boetije. No smrt kakvu je Gerbert imao, tvrdi, potvrđuje njegovu vjeru u savez s đavlom. U nekom starom svesku s imenima i godinama pontifikata našao je zapis: "Silvestar, zvani i Gerbert, deset mjeseci; ovaj je imao sramotan kraj." [1]

Prema Vilimu, Gerbert je potom u Galiji bio javni učitelj; učenici su mu bili Robert, sin Huga Kapeta, i Oton, sin cara Otona. Robert, kasnije kralj Francuske, imenovao ga je nadbiskupom Reimsa, a Oton nadbiskupom Ravenne i naposljetku papom. Vilim tvrdi da je Gerbert svojim uspjesima imao pomoć đavla. Kao dokaze Gerbertove znanosti navodi sat izrađen mehaničkim načelom i hidrauličke orgulje u crkvi u Reimsu. [1]

Što o Gerbertu kaže katolička enciklopedija?

Članak J. P. Kirscha (The Catholic Encyclopedia, sv. 14, 1912.) kaže da je Gerbert rođen kod Aurillaca u Auvergneu oko 940.-950., iz skromne obitelji, i da je prvu naobrazbu primio u samostanu u Aurillacu. Španjolski ga je grof odveo u Španjolsku, gdje je studirao u Barceloni i kod arapskih učitelja u Córdobi i Sevilli, posvećujući se matematici i prirodnim znanostima, a u njima je postigao izuzetan napredak. [2] S biskupom Hattom iz Vica otišao je u Rim; papa Ivan XIII. preporučio ga je caru Otonu I., koji ga je poslao u Reims. Ondje je Adalbero imenovao Gerberta učiteljem u katedralnoj školi. [2] Godine 991. izabran je za nadbiskupa Reimsa nakon smijenjenog Arnulfa; sinoda 995. proglasila je to smjenjivanje i Gerbertov izbor nevaljanima. Gerbert je tada otišao na dvor mladog cara Otona III., čiji je učitelj postao. Godine 998. papa Grgur V. imenovao ga je nadbiskupom Ravenne, a nakon Grgurove smrti 18. veljače 999. izabran je za papu pod imenom Silvestar II. kao prvi francuski papa. Umro je u Rimu 12. svibnja 1003. [2]