Afera otrova i La Voisin

Kako je afera počela?

Funck-Brentano povezuje početak afere s procesom markize de Brinvilliers: pokornici u Notre-Dameu javili su da se "većina onih koji im se odnedavno ispovijedaju optužuje da je nekoga otrovala". Odlukom Vijeća od 10. siječnja 1679. La Reynie, sudac istražitelj, trebao je istražiti žene Bosse i Vigoureux i njihove sudionice; 12. ožujka uhićena je Catherine Deshayes, "La Voisin", dok je izlazila s mise. [1]

Kako je radila Goruća komora?

Komisija se prvi put sastala 10. travnja 1679. u Arsenalu u Parizu i odlučila da cijela istraga ostane tajna. Osumnjičenici su uhićivani kraljevim naredbama (lettre de cachet), a presude komore nisu se mogle žaliti. [1] Do zatvaranja 21. srpnja 1682. imala je 210 sjednica, prekinutih od 1. listopada 1680. do 19. svibnja 1681., a razmatrala je 442 optuženika. Zapovjedila je uhićenje 367 osoba, od kojih je 218 uhićenja potvrđeno; 36 osoba osuđeno je na smrt i pogubljeno, dvije su umrle u zatvoru, pet je osuđeno na galije, a 23 su prognane. [1] Edikt od 30. kolovoza 1682. protjerao je vračare i proroke iz Francuske i uredio proizvodnju i prodaju otrova potrebnih industriji i medicini. [1]

Funck-Brentano bilježi i da su visoko postavljene klijentice prolazile blago: gospođa Leféron prognana je 7. travnja 1680. iako je, prema Louvoisovu pismu kralju, postojalo trinaest ili četrnaest svjedoka njezina zločina, a gospođa de Dreux samo je ukorena 27. travnja 1680. [1]

Što se zna o La Voisin?

La Voisin je bila žena Antoinea Monvoisina, trgovca sitnom robom i draguljara. [1] Zapisnik o njezinu pogubljenju, koji je sastavio Sagot, sudski pisar Komore, bilježi da je 22. veljače 1680. u podne s Vincennesa prebačena u Bastillu, da joj je ponovno pročitana presuda donesena 19. veljače i da je ostala s ispovjednikom. Oko četiri sata popodne zatražila je da Sagotu da izjavu radi mira savjesti. Tvrdi u njoj da gospođi Leféron nije dala bočicu vode; potvrđuje samo da je ona došla k njoj, radosna što je udovica, i pitala je li "bočica vode" djelovala, na što je dobila odgovor koji je navela na suđenju. [2] U izdanju stoji i izjava, zapisana neposredno prije zapisnika, da su se mnogi ljudi svih staleža obraćali njoj tražeći način da ubiju druge i da je razvrat prvi pokretač tih nereda. [2] Bilješka urednika dodaje da je La Voisin javno izrekla pokajanje i da je spaljena na Place de Grève; Madame de Sévigné, prema toj bilješci, vidjela ju je u kolima na putu na gubilište i kazala: "Ljubazno je predala svoju dušu đavlu." [2]

Što su govorili iskazi o dvoru?

Prema Funck-Brentanu, Marguerite Monvoisin, kći La Voisin, pred sudom je izjavila da se njezina majka, kad god bi Madame de Montespan strahovala za kraljevu naklonost, obraćala svećenicima da služe mise i da je davala sredstva za koja se vjerovalo da izazivaju ljubav. Prema istom iskazu, majka je davala i praškove "da ih se da kralju"; kći pojašnjava da su to bili praškovi za ljubav. [1] Iskazi svećenika Guibourga, s kojim se kći od uhićenja nije mogla dogovoriti, prema njemu su to potvrdili. [1] La Reynie je primijetio da se vrijeme koje navodi optuženik poklapa s važnim razdobljem Madame de Montespan. [1] Funck-Brentano navodi La Reyniejevu ocjenu da je time dokaz pribavljen "po pravilima pravde", no to je ocjena iz toga doba i iz pera povjesničara iz 1900., a iskazi dolaze iz tajnih ispitivanja.

Sud je 1. listopada 1680. prekinuo sjednice nakon iskaza Françoise Pilastre od 30. rujna i 1. listopada. [1] Dokumenti koje je kralj odvojio od spisa zapečaćeni su u škrinji, a 13. srpnja 1709. Luj XIV. dao ih je spaliti u svojoj nazočnosti, u prisutnosti kancelara Pontchartraina. [1] Funck-Brentano piše da kralj nije mogao udariti na Madame de Montespan a da ne pogodi i majku svoje legitimirane djece. [1]