Tohunga i karakia: stručnjaci i zazivi Māora u izvorima 1882. i 1924.

Što riječ znači

Best 1924. upozorava da je europskim doseljenicima tohunga značila "šamanskog varalicu", a da riječ "jednostavno znači stručnjaka ili majstora, ne nužno u svećeničkim stvarima". [1] Njegovi su primjeri tohunga matatuhi (vidjelac), tohunga whaihanga (stolar ili graditelj kanua) i tohunga tā moko (majstor tetoviranja). [1] Isto ime nose i svećenici: Best navodi više redova, među kojima tohunga ahurewa i tohunga tuahu kao viši red svećenika, dok tohunga makutu i ruanuku označavaju onoga koga on prevodi kao čarobnjaka koji se bavi "crnom magijom". [1]

Prema Bestu, viši su redovi čuvali plemensku predaju i prenosili je usmeno kroz naraštaje; mladići dobre inteligencije i pamćenja birani su za obuku, a poučavanje o vjeri, postanku svijeta i podrijetlu ljudi bilo je "iznimno tapu". [1] Takvi su stručnjaci sudjelovali u svim plemenskim poslovima, bili povjesničari i čuvari zapisa i obrednog znanja te astrolozi, a u plemenu su zauzimali mjesto liječnika, vojnog vođe i stručnjaka za poljodjelstvo. [1] Best navodi i proricanje: mnogi su izricali predviđanja (matakite), često u obliku kratkih pjesama, koje su u ratu mogle postati ratne pjesme. [1] Obredi su se uglavnom održavali na otvorenom: tuahu, mjesta obreda, Best opisuje kao grub kamen s platformom od štapova, a kao jednu od rijetkih prilika kad se vrlo tapu obred recitirao u zgradi navodi školu znanja. [1]

Karakia

Best naziva karakia "zazivima" ili "čarolijama": prema njemu, Māori "nisu molili", nego su u velikoj većini slučajeva rabili formule koje su, iako nisu sadržavale molbu, trebale neizravno utjecati na bogove; izravne molbe višim silama naziva rijetkima. [1] Shortland, naprotiv, piše da se izraz karakia odnosi na sve oblike molitve atuama te da je u nekim slučajevima vrlo nalik molitvi, a u drugima zazivu duhova predaka. [2] Zazivi su postojali za rođenje, krštenje, udvaranje, brak, bolest, smrt i ukop, ali i za gradnju kuća i kanua, sjeću stabala, zemljoradnju, ribolov, lov na ptice i rat. [1] Najniži su stupanj, kaže, zazivi iz igara, primjerice za dobar let zmaja; najviši su bili "zvučni i skladni" napjevi, pjevani u ritmu. [1] Kad bi se izvodio dugačak važan napjev, dvojica stručnjaka mogla su se izmjenjivati bez stanke, a svaka je pogreška ili propust bila ozbiljna stvar: prema Bestu mogla je izvođaču čak uzrokovati smrt. [1] Svaki je muškarac znao poneki zaziv, ali važnije su recitacije izvodili samo stručnjaci. [1]

Shortland, koji je 1882. objavio prijevode māorskih rukopisa, navodi dva karakia za težak porod; za prvi piše da je "još u uporabi" u plemenu Arawa, a drugi, koji također rabe pripadnici istog plemena, priziva pretke, a tohunga se njime obraća djetetu. [2] U predgovoru piše da je dio tekstova pisao māorski pripovjedač, a ostale je on zapisao po diktatu, te da su pripovjedači bili ljudi "dobrog roda" i mjerodavni. Pripovjedačima koji su diktirali naložio je da priču ispripovijedaju onako kako bi je pripovijedali svojim ljudima u svetoj kući, što su, kako Shortland piše, običavali činiti za velikih nevremena jer su vjerovali da to smiruje duhove neba. [2]

Tohunga, tapu i bolest u Shortlandovu zapisu

Shortland piše da bolest dolazi kad netko prekrši tapu, pa atua obitelji pošalje duha koji se hrani dijelom tijela. [2] Bolesnik koji se ne sjeća kršenja traži matakite (vidjelca) i tohungu da otkriju prijestup i obredom smire atua. [2] Zato je liječenje, kaže, bilo "ograničeno" na karakia tohunge; kao primjer navodi osobu koja je postala porangi (umobolna): vodi se tohungi, koji najprije traži uzrok bolesti. [2] Shortland spominje i makutu, tajnu vještinu kojom bi se osobu navelo da prekrši tapu a da to ne zna; prema njemu se nitko ne bi usudio pljunuti pred osobom za koju se bojao da je vješta u toj "zloj" umjetnosti. [2]

Kako čitati ove zapise

Shortland svoje pripovjedače hvali kao mjerodavne, ali opisano uvjerenje naziva "ukorijenjenim praznovjerjem" Māora; na naslovnici je naveden kao bivši "Native Secretary" Novog Zelanda. [2] Best karakia uspoređuje s magijskim formulama Egipta, Sumera i Babilona ("na razini"), rabi europske pojmove priest, wizard i shaman za pojave koje Māori opisuju svojim riječima, a za tohunge kehua rabi izraze poput šarlatana, nadriliječnika i varalice. [1] To su prosudbe svojega vremena, ne neutralni opisi. Knjige su iz 1882. i 1924.; današnji život tradicije izvan je njihova dosega.