Magija po kulturama

Egipat, Babilon, Grčka, Rim, Skandinavija, Japan i Kina: kako su različiti narodi razumjeli magiju.

Abe no Seimei: dvorski onmyōji i legenda: Čovjek kojemu je predaja pripisala da od djetinjstva vidi demone u dnevnicima suvremenika izgleda kao uredan dvorski činovnik s godišnjim prihodom u riži.
Atharvaveda: vedski zazivi za liječenje i slogu: Četvrta veda čuva himne za izlječenje groznice i srastanje slomljene kosti te za slogu u kući.
Bajanja i praznovjerja Transilvanije prema Emily Gerard: Dvanaest glavica luka sa soli kao prognoza vremena za iduću godinu, košulja sašivena u jednoj noći za duha kuge i djevojka u lišću koja priziva kišu.
Erihto: tesalijska nekromantkinja u Lukanovoj Farsaliji: Uoči bitke kod Farsala Sekst Pompej traži vještičin odgovor o ishodu rata, a ona mu iz bojišta oživljava mrtvaca. Prizor je pjesnikov izum, ali se oslanja na predodžbe koje su Rimljani već imali.
Etiopski svitci za iscjeljivanje: pergament koji je mjera bolesnika: Etiopski svitak za iscjeljivanje izrađivao se po mjeri bolesnika, od kože životinje koja je preuzela njegovu bolest, pa je bio dugačak koliko i on sam.
Grčko-egipatski magijski papirusi: Čarobne knjige u kojima se uz egipatske i grčke bogove zaziva i Bog Abrahamov: tko ih je pisao i za koga?
Guaman Poma o vračevima i huacama u Andama: Andski kroničar Guaman Poma oko 1615. popisao je trovače, čarolije i "liječnike koji sišu bolest" te sve to osudio kao đavolsko djelo.
Hekata: božica raskrižja i čarolije: U Hesioda je božica koju Zeus časti iznad svih i koja daje pobjedu, bogatstvo i ulov. U Apolonija dolazi među zmije, baklje i pse, a Medeja joj je svećenica i učenica.
Hoodoo na američkom Jugu: što je zabilježio Puckett (1926.): Da bi doznao što znaju iscjelitelji koji liječe korijenjem, sociolog iz Mississippija predstavljao se kao jedan od njih. Njegova knjiga iz 1926. važna je, ali se čita s oprezom.
Ibn Haldun o magiji i talismanima (Muqaddima, 1377.): Arapski povjesničar 14. stoljeća priznaje stvarnost dvaju od triju stupnjeva magije, a ipak je zabranjuje. Kako to objašnjava?
Inkvizicija u Cartageni de Indias i "brujas" iz Tolúa (1632.-1636.): Nakon optužbi za vještičarenje u mjestu Tolú 1632. inkvizitori iz Cartagene de Indias optužili su desetke ljudi i mnoge mučili.
Isis i tajno ime Ra: egipatska priča o moći imena: Što je božica Isis tražila od starog boga Ra kao cijenu izlječenja i zašto je ime bilo moćnije od otrova?
Kanidija: vračara iz Horacijevih epoda i satira: Rimski pjesnik prikazuje vračaru koja dječaka zakopava do vrata da bi mu iz jetre skuhala ljubavni napitak. Što je u toj slici šala, što poznat motiv, a je li Kanidija uopće postojala?
Katon Stariji: formule i obredi u De agri cultura: Najstariji sačuvani latinski prozni spis uz recepte za kolače donosi i zagovor za iščašenje, s nerazumljivim riječima.
Kautilja i Arthashastra: 14. knjiga: Što staroindijski priručnik o državništvu kaže o otrovima, uhodama i čarolijama za nevidljivost i uspavljivanje?
Keltski druidi u antičkim izvorima: što pišu Cezar i Strabon: Neki su druidi, kaže se, učili stihove napamet i do dvadeset godina i nisu smjeli zapisivati svoj nauk. O njima pišu uglavnom stranci, a hrasta i imele u Cezara nema.
Kirkova Tajna zajednica: škotski svećenik o vilama i drugom vidu: Škotski svećenik s kraja 17. stoljeća o vilama je pisao hladno kao prirodoslovac, a predaja kaže da je i sam završio u vilinskoj zemlji.
Koptski magijski tekstovi: svakodnevni zazivi iz kasnoantičkog Egipta: U kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom Egiptu obični su ljudi na papirusu i krhotinama posuda pisali zazive i zaštitne formule; sačuvano ih je nekoliko stotina.
Landa i Maye: svećenici, kalendar i spaljene knjige: Franjevac Diego de Landa opisao je maya-svećenike koji su vodili kalendar i proricanja, a zapisao je i da su on i njegovi suradnici sve njihove knjige spalili.
Maqlû i Labartu: mezopotamski obredi protiv zlih čarolija: Čovjek koji je u Asiriji vjerovao da ga je netko urekao pravio je lik "svoje vještice" i molio boga vatre da je spali.
Math i Gwydion: magija u velškom Mabinogionu: Gwydion od gljiva stvara štitove da bi prevario Pryderija, a Math i Gwydion od cvijeća stvaraju ženu; za neka zla djela slijede kazne preobrazbom u životinju.
Merseburški zazivi: dvije poganske čarolije zapisane u 10. stoljeću: Na prazan list crkvene knjige netko je u 10. stoljeću upisao dvije čarolije u kojima se spominju Wodan, Balder i tajanstvene žene zvane idisi.
Mojsije i faraonovi čarobnjaci: što piše u Izlasku, a što govore kasniji spisi: U Knjizi Izlaska egipatski čarobnjaci ponavljaju prva čuda pred faraonom, ali ostaju bezimeni; imena Jannes i Jambres tek se kasnije pojavljuju u drugim spisima.
Nechung: državno proročište Tibeta: Proročište samostana Nechung, u kojem se oglašavao zaštitnik Pehar, u 17. stoljeću postalo je dio vlade Petog dalaj-lame.
Nkisi iz Konga: figure snage u muzejskim zbirkama: Čavli i oštrice zabijeni u drvenu figuru bili su, prema muzejskim opisima, zapis zakletvi, ugovora i prošlih prokletstava, a ujedno i dio zastrašujućeg izgleda.
Odinovih osamnaest čarolija: Ljóðatal u Hávamálu i runske formule u Eddi: Odin nabraja osamnaest čarolija: protiv oružja i okova, vatre, vjetra na moru i vještica na krovovima. No pjesma ne navodi nijednu riječ same čarolije.
Optužbe za vještičarenje u Sukumalandu: što pokazuje istraživanje iz Tanzanije: U tanzanijskom okrugu Meatu ubojstava starijih žena optuženih za vještičarenje bilo je dvostruko više u godinama suše ili poplava, a ubijali su ih uglavnom rođaci.
Plinije Stariji o magima: Prirodoslovlje, 30. knjiga: Rimski enciklopedist magiju zove najprijevarnijom od svih poznatih vještina, a ipak joj piše povijest: od Zoroastra do Nerona, koji je magiju žarko tražio i ipak odustao.
Proricanje Ifá kod Yoruba: 256 znakova i pjesme koje se pamte: Svećenik koji baca palmine orahe ne proriče iz nadahnuća, nego čita znakove i pjeva stihove: oko osam stotina za svaki od 256 znakova, prema UNESCO-u.
Proricanje na proročkim kostima u Shang Kini: Shang su pitanja o bolesti, lovu i žrtvama urezivali na kornjačine oklope i lopatice goveda, a uz njih bilježili što se pročitalo iz pukotina.
Ruiz de Alarcón i Rasprava o praznovjerjima (1629.): Svećenik Hernando Ruiz de Alarcón zapisao je 1629., po nalogu nadbiskupa, što je za pet godina doznao o vjerovanjima domorodaca, među ostalim o nahualliju.
Seiðr i völve u islandskim sagama: Žena u plavom plaštu, crnoj kapuljači od janjeće kože podstavljenoj bijelom mačjom kožom, sa štapom i vrećicom, dolazi u grenlandsku farmu u doba gladi.
Sibirski šamanizam u Czaplickinoj etnografiji (1914.): Knjiga M. A. Czaplicke iz 1914. sabrala je zapise istraživača o šamanima sjeverne Azije, od Čukča do Burjata, uz nazive i tumačenja svojega doba.
Tohunga i karakia: stručnjaci i zazivi Māora u izvorima 1882. i 1924.: Europskom doseljeniku tohunga je bio šamanski varalica, a Elsdon Best 1924. piše da riječ znači stručnjaka: svećenika, vidjelca, ali i graditelja kanua.
Tonalpouhqui i nahualli u Sahagúnovoj Općoj povijesti: Franjevac Sahagún zapisao je kako su Azteci računali 260 dana, tko je "nigromantik" i tko nahualli, a istodobno tražio da se taj račun iskorijeni.
Vračevi u Nestorovu ljetopisu: Suzdalj 1024. i Rostovska zemlja 1071.: Dok traje glad, putujući vračevi pokazuju žene koje, tvrde, kvare žito i ribu. Ljetopis ih opisuje kao đavolom nadahnute, a njihove riječi donosi samo unutar kroničarova okvira.