Optužbe za vještičarenje u Sukumalandu: što pokazuje istraživanje iz Tanzanije

Tema i oprez

Ovaj članak govori o stvarnim ljudima koji su ubijeni ili protjerani iz svojih domova. Izvor je istraživanje ekonomista Edwarda Miguela (Sveučilište Kalifornije u Berkeleyju) objavljeno 2005. u Review of Economic Studies, koje se oslanja na antropološke zapise i na anketu u okrugu Meatu. [1] Taj okrug obuhvaća oko 70 sela u regiji Shinyanga južno od Viktorijina jezera; podaci o ubojstvima i kiši odnose se na razdoblje 1992.-2002. [1][2]

Što se vjeruje o vješticama?

Miguel navodi da su vjerovanja u vještičarenje raširena u supsaharskoj Africi i da pomažu ljudima razumjeti naizgled slučajne nesreće i okriviti određenu osobu umjesto slučaja. [1] Afričke se vještice, piše, smatraju osobama bilo kojeg spola koje okultnim moćima naškode ljudima iz svog okruženja, često onima kojima zavide ili prema kojima gaje zamjerku. [1] U Sukumalandu veliki dio stanovništva slijedi tradicionalne religije; u okrugu Meatu gotovo dvije trećine ispitanika u kućanskoj anketi 2001. tvrdilo je da prvenstveno slijedi tradicionalna vjerovanja. [1]

Što pokazuje istraživanje u Meatuu?

Miguel je rabio promjene u kišama kao prirodni pokus: izvanredne količine kiše (suša ili poplava) povezane su s lošim žetvama i gotovo glađu, a u takvim godinama ima dvostruko više ubojstava "vještica", i to samo njih, ne drugih ubojstava. [1] Prema priopćenju Sveučilišta u Berkeleyju, ubojstva su bila dvostruko češća u "gladnom razdoblju" od veljače do srpnja nego u ostatku godine, a u izvanrednim vremenskim godinama godišnji se dohodak smanjio za oko 51 dolar, otprilike četvrtinu prosječnog godišnjeg dohotka po glavi. [2] Prema istom izvoru, 96 % žrtava u istraživanju bile su žene, a sve su obitelji žrtava imale prosječne ili ispodprosječne prihode. [2]

Miguel zaključuje da su šokovi dohotka ključan uzrok, ali upozorava da ih je teško odvojiti od sociokulturnih objašnjenja: ubojstva su koncentrirana u regiji u kojoj dominira jedan narod (Sukuma), a osobito su brojna u selima s jakim domaćim vjerovanjima. [1] Ekonomska i kulturna objašnjenja, piše, najbolje je promatrati kao dopunu jedna drugoj. [1] Anketa 2004. u 12 sela pokazala je da vrlo malo ispitanika vjeruje da uzrokovanje suše ili poplava obično vodi do ubojstva "vještice"; najčešća je optužba izazivanje smrti pojedinca (95,1 % ispitanika). [1]

Tko je optužen i tko je ubijao?

Prema državnim podacima o ubojstvima 1970.-1988., oko 80 % žrtava bile su žene, a njihova je medijalna dob bila između 50 i 60 godina, što je visoka dob u zemlji u kojoj je očekivani životni vijek tada bio 51 godina. [1] Stanovnici i antropolozi tvrde da iza ubojstava obično stoje rođaci, srodnici i susjedi; Miguel citira izreku da je "vještičarenje tamna strana srodstva". [1]

Miguel prenosi svjedočanstvo sedamdesetogodišnje žene iz Shinyange koja je 1991. pobjegla od kuće nakon što su se, poslije mnogih smrti u obitelji, počele širiti glasine da je ona kriva; djeca su je mrzila i nazivala vješticom, a kad joj je unuče došapnulo da će je ubiti, otišla je iste večeri. [1] Zašto starije žene? Miguel navodi nejednakost među spolovima u istočnoj Africi: stariji su muškarci većinom u vijeću starješina Sungu-sungu i pružaju kućanstvu pristup političkoj moći, a žene se udajom sele iz rodnog sela pa su u starosti često bez braće, sestara i prijatelja iz djetinjstva. [1]

Država i kazna

Predsjednik Mwinyi 1987. na skupu u istom okrugu pitao je ubojice ubijaju li nevine žene, i to vlastite majke i bake, pa im tako vraćaju za brigu. [1] Javno optuživanje za vještičarenje zabranjeno je britanskom naredbom iz 1928., koja je do danas uglavnom nepromijenjena, no tanzanijske su vlasti postigle malo: krajem 1970-ih regionalna je vlast uhitila 897 osumnjičenika, ali je akcija prekinuta kad je 12 osumnjičenika umrlo u policijskom pritvoru, a ostali su pušteni. [1] Poslije je stopa osuda, prema Miguelu, vjerojatno još pala, najviše zbog nedostatka svjedoka. [1] Miguel dodaje da većina stanovnika regije vjeruje da ubijanje vještica koristi zajednici, a političare koče strah da bi i sami mogli biti optuženi. [1]

Gledanje na ubojice kao na provoditelje pravde, ističe Miguel, protivi se i tanzanijskom zakonu i međunarodnim normama ljudskih prava. [1] Lokalne organizacije za ljudska prava, uključujući Tanzanijsko udruženje medijskih žena (TAMWA), aktivno su se borile protiv ubojstava. [1]

Drugdje u Africi

Miguel bilježi sličan obrazac u sjevernoj Gani, gdje su tisuće žena napadnute ili protjerane iz sela, često nakon sporova oko kućanskih sredstava; ubojstva starijih žena bilježe se u Keniji, Mozambiku, Ugandi i Zimbabveu. [1] U Kongu su, navodi, zbog ekonomskih kriza optuživana i djeca. [1] Usporedbu s progonima u Europi 16.-18. stoljeća, kad je ubijeno najmanje 40 000 osoba, Miguel temelji na tome što su žrtve i tada većinom bile siromašne, stare žene, a nepovoljno vrijeme često je bilo neposredan povod optužbama. [1]