Pločice s kletvama iz Batha: poruke božici Sulis

Što su pločice iz Batha?

Prema stranici britanskog UNESCO-a, pločice iz Batha osobne su i privatne molbe oko 130 pojedinaca iz 2. do 4. stoljeća poslije Krista, ispisane na malim listićima olova ili kositrene slitine (engl. pewter) i bačene u vruće vrelo. Pružaju uvid u život običnih ljudi. Jedna se pločica smatra tekstom pisanim keltskim riječima latinskim pismom, što stranica opisuje kao jedinstven slučaj, a na jednoj se nalazi najranija poznata spomen kršćanstva u Britaniji. Nominator je Roman Baths, a skrbnik Vijeće Bath and North East Somerset. [1] Upisane su 2014. u britanski registar Pamćenja svijeta. [1]

Prema bazi Roman Inscriptions of Britain, pločice su izdane kao Tabellae Sulis (R. S. O. Tomlin, u: B. Cunliffe (ur.), 1988.), a pločice Tab. Sulis 10 i 32 pronađene su 1979. u votivnom skupu iz vrela i rimskog rezervoara ispod poda Kraljeva kupališta. [3][4] Jedan raniji primjerak (RIB 154) pronađen je u istom rezervoaru 1880. [2]

Što piše na pločici Docilianusa?

Tab. Sulis 10 pločica je od kositrene slitine (olovo oko 26 %, kositar oko 74 %) veličine 70 × 100 mm, sastavljena od četiriju spojenih ulomaka, kroz koju je poslije zabijen čavao. Pisana je s obiju strana urednim kapitalnim slovima, a datirana je u 2. do 4. stoljeće prema pismu; izdavači smatraju da bi mogla biti iz 2. stoljeća. [3]

Natpis kaže: Docilianus, sin Brucerusa (vjerojatno Bruceta), obraća se najsvetijoj božici Sulis. Proklinje (devoveo) onoga tko mu je ukrao ogrtač s kapuljačom (caracalla), bilo muškarca ili ženu, roba ili slobodnog; traži da božica nanese smrt (tekst je na tom mjestu oštećen i nejasan), da mu uskrati san i djecu, rođenu i nerođenu, dok ogrtač ne bude donesen u njezin hram. [3] Izdavači napominju da je to jedina pločica iz Batha s urednim središnjim naslovom, poput spomeničkog natpisa, te da bi to moglo biti najranije spominjanje ogrtača koji se poslije povezuje s carem Caracallom (211.-217.). [3]

Što piše na pločici Solinusa?

Tab. Sulis 32 presavijena je četiri puta i veličine je 78 × 91 mm; pisana je plitko, starim rimskim kurzivom, a datirana je u 2. do 4. stoljeće. [4] Prema prijevodu Solinus piše božici Sulis Minervi: "Darujem tvojem božanstvu (i) veličanstvu (svoju) kupaću tuniku i ogrtač." Božici se potom obraća da ne dopusti san ni zdravlje onome tko mu je učinio nepravdu, bio muškarac ili žena, rob ili slobodnjak, osim ako se otkrije i te stvari ne donese u njezin hram. [4] Izdavači ističu da je tekst ponavljajući i formulaičan, s pogreškama u pisanju, a da formule "bio muškarac ili žena, rob ili slobodnjak" i o počinitelju nepravde nalaze u pločicama iz Batha i drugdje, na primjer iz Uleya. [4]

Izdavači napominju da je glagol devoveo, kojim se služi Docilianus, u britanskim pločicama neobičan, jer se češće rabi dono, "dajem". [3] Upravo tim glagolom Solinus božici predaje svoju odjeću. [4]

Što piše na pločici o Vilbiji?

Pločica RIB 154, nađena 1880. u rimskom rezervoaru ispod Kraljeva kupališta, olovni je list veličine oko 68 × 68 mm, datiran u 2. do 4. stoljeće. Tekst, napisan obrnutim redoslijedom slova u riječima, traži da onaj tko je "Vilbiju" odnio od pisca "postane tekući poput vode", a da žena koja ju je "opsceno proždrla" onijemi; zatim nabraja popis imena. Izdavači tumače da je Vilbia možda keltsko žensko ime, ali dodatak iz 2012. predlaže drukčije čitanje, pa čitanje ostaje otvoreno. [2]