Newton alkemičar

Što je za Newtona bila alkemija

Urednici projekta The Chymistry of Isaac Newton na Sveučilištu Indiana prihvatili su sedamnaestostoljetni izraz chymistry jer je on tada obuhvaćao tri područja. Prvo su bile tehnologije poput izrade pigmenata i boja, mineralnih kiselina i jakih alkoholnih pića. Drugo je bila kemijska medicina, s naglaskom na lijekovima od minerala. Treće je bio pokušaj da se zlato dobije iz manje vrijednih tvari (grčki chrysopoeia), koji je mnogim kemičarima 17. stoljeća još izgledao kao ostvariv istraživački projekt. Prema njima, Newton se bavio sa sva tri područja, u različitoj mjeri. [1]

Newtonove laboratorijske bilježnice, upozoravaju isti urednici, sadrže i prvi potpuni opis njegova otkrića da je bijela svjetlost smjesa nepromjenjivih spektralnih boja, a uz to su pune zapisa preuzetih iz alkemijskih izvora, s nazivima poput "Neptunov trozub", "Merkurov kaducej" i "Zeleni lav". Zato, zaključuju, alkemijski rad nije moguće strogo odvojiti od njegovih drugih znanstvenih nastojanja. [1]

Što su sačuvani rukopisi

Prema projektu Indiana, Newtonovi alkemijski rukopisi obuhvaćaju laboratorijske bilježnice, kazala alkemijskih tvari i prijepise iz drugih izvora. [1] Katalog Newton Projecta bilježi, među ostalim, latinski spis Practica Mariae Prophetissae in Artem Alchemicam (rano 1690-ih, oko 1500 riječi, Keynes Ms. 45), engleske bilješke "Ripley expounded" o djelu engleskog alkemičara Georgea Ripleyja (Keynes Ms. 54) te latinske bilješke i izvatke iz Ripleyjevih djela Clavis Aureae Portae, Medulla Alchimiae i Pupilla Alchemiae (Keynes Ms. 17). [2] Ti se rukopisi čuvaju u King's Collegeu u Cambridgeu, a njihove prijepise priprema projekt The Chymistry of Isaac Newton. [1][2]

James R. Voelkel iz Science History Institutea opisuje ih kao uglavnom bilješke iz čitanja, od kojih su mnoge pisane cvjetnim, neprobojnim metaforama. Newtonov omiljeni alkemijski pisac bio je, prema njemu, vjerojatno Eirenaeus Philalethes, pseudonim Georgea Starkeyja, liječnika rođenog na Bermudima. Rukopisi su i fizički zamršeni: Newton je presavijao listove u male knjižice i pisao u njima redom, a poslije bi s druge strane, od sredine prema početku, dopisao nešto posve drugo; katkad je precrtavao odlomke i pisao između redaka. [4]

Sudbina rukopisa

Newton je umro 1727. i nije ostavio oporuku ni odredbe o rukopisima, iako je svoje papire držao uredno, a u tjednima pred smrt dio ih je uništio. Nasljednici su Thomasa Pelleta, člana Kraljevskog društva, zamolili da u spisima potraži nešto prikladno za objavu. Pellet je pet spisa odabrao kao moguće, a ostale je označio kao "neprikladne za tisak"; do 20. stoljeća objavljena su samo tri. [4] Spisi su gotovo dva stoljeća bili u rukama grofova Portsmoutha, koji su rijetko koga puštali k njima. Godine 1872. peti je grof ponudio Sveučilištu u Cambridgeu da pokloni znanstvene spise, no većina alkemijskih rukopisa vraćena je obitelji, zajedno s teološkima, kao neznanstvena. [4]

Godine 1936. Gerard Wallop, vikont Lymington, zbog financijskih teškoća bio je prisiljen prodati obiteljsko imanje i dio baštine, među njom i Newtonove rukopise, pa su oni 13. i 14. srpnja izneseni na dražbi kuće Sotheby's. Keynes se pojavio kasno prvoga dana, a ozbiljno je počeo licitirati drugoga. Na dražbi i u tjednima nakon nje otkupljivao je rukopise i tako okupio jednu od najvažnijih zbirki Newtonovih alkemijskih spisa, koju je oporučno ostavio King's Collegeu u Cambridgeu. [4] Katalog kuće Sotheby's, prema urednicima projekta Indiana, opisivao je 329 skupina rukopisa, a u više od trećine njih sadržaj je bio nedvojbeno alkemijski. [1]

Keynesov "posljednji čarobnjak"

Keynes je predavanje Newton, the Man pripremio za proslavu tristote obljetnice Newtonova rođenja 1942., koja je zbog rata održana tek u srpnju 1946.; on je umro u travnju te godine, pa je tekst pročitao njegov brat Geoffrey. [3] Keynes u njemu kaže da Newton nije bio "prvi u dobu razuma", nego "posljednji od čarobnjaka", posljednji veliki um koji je svijet gledao očima onih koji su počeli graditi našu intelektualnu baštinu. Od osamnaestog stoljeća Newtona se, prema njemu, zamišlja kao racionalista koji nas je učio misliti "hladnim i neobojenim razumom", ali tko je prošao kroz kutiju spisa koju je Newton spakirao odlazeći iz Cambridgea 1696., ne može ga tako vidjeti. [3]

Keynes navodi da je velik dio papira vezan uz alkemiju, preobrazbu metala, kamen mudraca i eliksir života te da su opseg i značaj tih spisa većinom prešućivali ili umanjivali oni koji su ih vidjeli. Newton je, piše, bio "neobuzdan ovisnik" o toj temi: oko šest tjedana u proljeće i šest u jesen vatra u laboratoriju jedva se gasila, i to u godinama kad je pisao Principia, a o tome, prema Keynesu, Humphreyju Newtonu nije rekao ni riječi. [3]

Keynes je alkemijske papire ocijenio ovako: nemoguće je poreći da su u cijelosti magijski i bez znanstvene vrijednosti, ali i nemoguće ne priznati da im je Newton posvetio godine rada. Rekao je da je pregledao najmanje stotinu tisuća riječi i da vjeruje kako su većina prijevodi i prijepisi postojećih knjiga. [3]