Splendor Solis

Tko je napisao rukopis s dvadeset i dvije minijature u bojama i zlatu, čije se ime predaja vezuje uz Paracelzusova učitelja?

Minijatura u zlatnom okviru s pticama i cvijećem: crveno sunce s ljudskim licem i zlatnim zrakama izlazi iznad grada s tornjevima i tamnog polja s golim stablima — Sunce s ljudskim licem, Splendor Solis, 1582., British Library, Harley MS 3469, f. 33v, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

*Splendor Solis* ("Sunčev sjaj") iluminirani je alkemijski rukopis; primjerak u British Library (Harley MS 3469) datiran je 1582. [1][2][3]
Ni autor ni naručitelj nisu poznati. Ime Salomona Trismosina, navodnog Paracelzusova učitelja, vezano uz rukopis rašireno je zbog engleskog izdanja iz 1920., ali je on, prema Jörgu Völlnagelu, legendarna ličnost. [2][4]
Najstariji sačuvani primjerak, berlinski iz 1531. i 1532., izvornik je od kojeg potječu kasniji prijepisi, pa i londonski; slike su sastavljene od uzoraka iz starijih rukopisa i grafika. [2]

Što je Splendor Solis

Rukopis iz zbirke Harley u British Library pergamentni je kodeks, formata oko 32 × 22 cm, napisan na njemačkom i latinskom gotičkim pismom. Ima 48 numeriranih listova, sedamdeset i dvije stranice teksta i dvadeset i dvije punostranične minijature s ukrasnim okvirima, u bojama i zlatu. [1][2] Völlnagel ga ubraja među najpoznatije iluminirane alkemijske rukopise i ističe da je malo publikacija o alkemiji koje ne donose ijednu minijaturu iz toga djela. [2]

Sam tekst, kaže Völlnagel, opisuje zagonetnim jezikom takozvanu kraljevsku umjetnost alkemije. Zlato se u njemu pojavljuje kao simbol, a cilj nije samo pretvorba manje vrijednih metala nego pročišćenje i oslobađanje tvari preobrazbom, pri čemu i sam alkemičar mora proći kroz katarzu. Sredstvo savršenstva, piše on, jest kamen mudraca, koji dobivaju upućeni destilacijom iz prve tvari (prima materia). [2]

Kako se čita

Minijature, prema Völlnagelu, do četvrte rasprave prate tekst: svaka dolazi poslije poglavlja ili dijela poglavlja na koji se odnosi, a slike dosta doslovno prikazuju ideje i pripovijest. U četvrtoj raspravi slikar uz apstraktniji sadržaj preuzima niz slika iz astrološkog konteksta, motiv "djece planeta", i dodaje mu drugi sloj s alkemijskim tijekom prikazanim u staklenoj tikvici: mitsko biće u glavnim alkemijskim bojama, crnoj, bijeloj i crvenoj, simbolizira pojedine stupnjeve pročišćenja. [2]

Katalog British Library navodi redoslijed: grb umjetnosti; učenjak sa staklenom tikvicom; vitez na dvostrukoj fontani; kraljevski par s Mjesecom i Suncem iznad njih; rudnici srebra i zlata; filozofsko stablo s tri naraštaja Enejine obitelji; mladi i stari kralj; močvarni čovjek i anđeo; dvoglavi hermafrodit; odsijecanje glave raskomadanom kralju; čovjek kuhan u kotlu, prizor iz Ovidijeve priče; zatim sedam planeta (Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Merkur, Venera i Mjesec), a ispod svakoga prizori ljudskih zanimanja i tikvica s likom unutra; napokon crno sunce, dječje igre, ženski poslovi i crveno sunce. [1]

Odakle rukopis i tko ga je slikao?

Najstariji je berlinski primjerak iz 1531. i 1532., pa su primjerci u Nürnbergu i Kasselu njegovi izravni prijepisi, a pariški, londonski i drugi berlinski izravni ili neizravni prijepisi nürnberškog; poznato je šest iluminiranih rukopisa iz 16. stoljeća. [2] Tekst se u velikoj mjeri temelji na starijim alkemijskim tekstovima, većinom iz 15. stoljeća, a ne može biti nastao prije 1520-ih. [2] Slike su sastavljene od mnogih uzoraka, među njima grafika Georga Pencza (1531.) i Hansa Holbeina mlađeg. [2]

Prije Harleyja rukopis je pripadao Johannu Cyprianusu; prema Harleyjevoj bilješci iz 1721. kupljen je od Cyprianusove nećakinje, gospođe Priemer. [1][2] Catalogue of Illuminated Manuscripts British Library spominje Trismosina kao autora. [2]

Legenda

Prema predaji, autor je Salomon Trismosin, navodni učitelj Paracelzusa, o kojem se pripovijeda da je živio 150 ili čak više od 200 godina i imao nadnaravne moći. [2]

Prema Juliusu Kohnu, koji je 1920. objavio engleski prijevod, Trismosin je bio "adept i Paracelzusov učitelj" koji je sam opisao svoja putovanja u potrazi za kamenom mudraca. [4]

Prema Kohnu, rukopis ima i fizički i duhovni smisao: tekst opisuje tjelesnu alkemiju, a slike duhovnu, a njihov se smisao čini istovjetan smislu 22 ključa tarota i prati isti redoslijed. [4]

Kasnija bilješka u rukopisu (f. 1*v) tvrdi da je baron Böttger iz Dresdena, poznati alkemičar i europski izumitelj porculana Johann Friedrich Böttger, prema postupku iz ove knjige, kako se priča, dobio golemu količinu zlata. [2]

Slike

Minijatura u zlatnom okviru: u staklenoj tikvici u obliku suze stoji troglava zmajolika zvijer, jedna glava je bijela, druga crna, treća crvena; iznad su kralj u kolima s dva konja, a oko tikvice dvorjani, mačevaoci i hrvači — Sunce u kolima i "djeca planeta Sunca", Splendor Solis, 1582., British Library, Harley MS 3469, f. 26, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Minijatura pod lukom: krunjena žena s anđeoskim krilima, u žutoj haljini i plavom plaštu, drži crveni ogrtač pred muškarcem koji stoji u močvari, crnog tijela i crvene glave; u donjem rubu su jeleni, majmuni i ptice — Močvarni čovjek i anđeo, Splendor Solis, 1582., British Library, Harley MS 3469, f. 18, javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Kronologija

oko 1410.: Nastaje *Aurora consurgens*, glavni predložak teksta. [2]
1531.-1532.: Najstariji sačuvani primjerak, berlinski (Kupferstichkabinett, Cod. 78 D 3). [2]
1545.: Primjerak u Nürnbergu, od kojeg potječu kasniji prijepisi. [2]
1582.: Datira se londonski primjerak, Harley MS 3469. [1][2][3]
2. rujna 1680.: John Evelyn u knjižnici Karla II. u Whitehallu vidi rukopis sličan londonskome, s minijaturama "velikog eliksira" i tekstom na visokonjemačkom. [1][2]
1721.: Prema bilješci Edwarda Harleyja, rukopis je kupljen od gospođe Priemer, nećakinje Johanna Cyprianusa. [1]
1753.: Zbirka Harley otkupljena je za novoosnovani British Museum. [1][2]
1920.: Julius Kohn objavljuje englesko izdanje. [1][2]
2004.: Völlnagel objavljuje monografiju o rukopisu. [1][2]

Ključne osobe i pojmovi

Salomon Trismosin: Legendarna ličnost kojoj se rukopis pripisuje. [2]
Jörg Breu stariji: Augsburški slikar kojemu Völlnagel pripisuje minijature berlinskog izvornika. [2]
Jörg Völlnagel: Povjesničar umjetnosti, autor monografije o rukopisu (2004.). [1][2]
Julius Kohn: Prevoditelj, autor engleskog izdanja iz 1920. [1][4]
*Aurora consurgens*: Alkemijski rukopis oko 1410., predložak teksta. [2]
Djeca planeta: Astrološki motiv, ovdje obogaćen alkemijskim prizorima. [2]
Edward Harley: Drugi grof od Oxforda, koji je s ocem Robertom skupio zbirku što je ušla u British Museum. [1]

Što znamo

Londonski primjerak, Harley MS 3469, datiran je 1582.; dataciju potvrđuje i Handschriftencensus, prema podacima u rukopisu. [1][2][3]
Ni autor ni naručitelj nisu poznati; Trismosin je legendarna ličnost. [2]
Rukopis je prije Harleyja pripadao njemačkom teologu Johannu Cyprianusu (1642.-1723.), a 1753. zbirka Harley otkupljena je za državu i postala temelj British Museuma. [1][2]

Otvorena pitanja

Je li prije berlinskog primjerka postojala izgubljena inačica iz kasnog 15. stoljeća? Völlnagel navodi da se ta mogućnost povremeno spominje, ali da tekst, s obzirom na svoju narav, ne može potjecati prije 1520-ih. [2]
Je li slikar doista bio Jörg Breu stariji? Pripisivanje se temelji na stilskim sličnostima i ikonografiji. [2]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

Völlnagel, J. Splendor solis oder Sonnenglanz: Studien zu einer alchemistischen Bilderhandschrift. Berlin: Deutscher Kunstverlag, 2004.
Feinstein, S. (2006). Horsing Around: Framing Alchemy in the Manuscript Illustrations of the Splendor Solis. Sixteenth Century Journal, 37(3), 673-699.