Keplerovi horoskopi

Tko je bio Kepler i zašto se bavio astrologijom?

Kepler je rođen 27. prosinca 1571. u Weil der Stadtu u Württembergu. Obrazovao se u Tübingenu, a 1594. prihvatio je mjesto učitelja matematike u protestantskoj školi u Grazu. [3] Ondje je izdavao službene kalendare s prognozama. Prema Owenu Gingerichu, kalendar za 1595. najavljivao je oštru hladnoću, seljačke bune i turske provale, a sve se to ispunilo, što mu je među mještanima podiglo ugled. [1] Uslijedilo je još pet godišnjih kalendara, a u Pragu je kasnije izdao prognoze za godine od 1602. do 1606. [1]

Godine 1600. otišao je u Prag, Tychu Braheu, a nakon Braheove smrti u listopadu 1601. naslijedio ga je kao carski matematičar. [3] U Pragu je objavio i nekoliko rasprava o astrologiji, među njima De fundamentis astrologiae certioribus (O pouzdanijim temeljima astrologije, 1601.) i Tertius interveniens (Treći koji posreduje, 1610.). [3] Car Rudolf II. tražio je od njega mišljenja o astrološkim pitanjima, primjerice o velikoj konjunkciji Jupitera i Saturna 1603. i o novoj zvijezdi iz listopada 1604. [1] Gingerich primjećuje da su mu ta mišljenja davala dodatno opravdanje za službu carskog matematičara. [1] U njegovoj su ostavštini sačuvana najmanje osamsto horoskopa, među njima mnogi sastavljeni za njega samoga. [1]

Za života Kepler je bio poznat i kao matematičar i kao astrolog, a sam je želio da ga se smatra filozofom koji znanstveno istražuje najdublju građu svemira. [3] Umro je 15. studenoga 1630. u Regensburgu, gdje je došao tražiti isplatu svojih potraživanja od carskih vlasti. [3]

Što je Kepler mislio o astrologiji?

Gingerich Keplerov osobni stav ocjenjuje kao mješovit. Većinu općeprihvaćenih pravila odbacivao je i više je puta nazvao astrologiju ludom kćerkicom ugledne astronomije. U raspravi iz 1601. napisao je da, ako astrolozi katkad kažu istinu, to treba pripisati sreći. [1]

U Tertius interveniensu postavio se kao "treći u sredini": prema Gingerichu, i protiv onih koji bi bez razmišljanja prihvaćali najluđa astrološka proricanja i protiv kritičara koji bi s kupkom izlili i dijete. Napisao je da se i iz astrološke ludosti i bezbožnosti može izroditi mudrost i svetost, poput zlatnog zrna koje marljiva kokoš iskopa iz smrdljiva gnoja. U taj je gnoj ubrojio većinu pravila, uključujući razlike među znakovima zodijaka i značenja dvanaest kuća. Ustrajao je pak na skladu u međusobnim položajima planeta i prema točkama ekliptike kao što je ascendent. Zvijezde, tvrdio je, ne prisiljavaju, nego duši utiskuju poseban karakter. [1]

Taj se nazor, prema istom izvoru, potpuno razradio u četvrtoj knjizi djela Harmonice mundi (Sklad svijeta), dovršenog 1619.: duša, geometrijski oblikovana, projicirala je zodijak iz sebe, pa je pobuđuju planeti kad tvore kutove koji odgovaraju kutovima pravilnih mnogokuta. Oblik planetarnih položaja pri rođenju ostaje u duši cijeloga života. [1] Za druge astrologe Kepler je izložio i vlastiti natalni horoskop, uz napomenu da su njegove prave "zvijezde" bili Kopernik i Tycho Brahe, a "vladari" carevi Rudolf i Matija. [1]

Kakve veze s astrologijom ima Mysterium Cosmographicum?

Uglavnom nikakve, ali Keplerovo vjerovanje u geometrijski sklad svemira zajedničko je objema temama. U Grazu je 1596. objavio Mysterium Cosmographicum (Tajna svemira), u kojemu je tražio odgovor na tri pitanja: zašto ima baš toliko planeta, kolike su veličine njihovih putanja i kolike su im brzine. [3] Odgovor na prvo našao je u pet pravilnih (platonskih) tijela, kocke, tetraedra, oktaedra, ikosaedra i dodekaedra, umetnutih među zamišljene kugle planeta, tako da se na kraju dolazi do Saturnove kugle koja okružuje kocku. [3] Gingerich naglašava da je to bila prva otvoreno kopernikanska rasprava nakon Kopernikova djela. [1] Za Keplera su geometrijski sklad i astrologija pripadali istoj slici uređenog svemira, a u Harmonice mundi spojio ih je u jednu teoriju. [1]

Što je Keplerov horoskop za Wallensteina?

Albrecht von Wallenstein, kasnije carski vojskovođa, želio je ostati neprepoznat pa se Kepleru javio preko posrednika i priopćio mu podatke o rođenju: 24. rujna 1583. po gregorijanskom kalendaru, u 16 sati i 30 minuta, na zemljopisnoj širini 51°. [2] Kepler je horoskop sastavio 1608. [2] Sedamnaest godina poslije, 1625., karta mu je vraćena, opet preko posrednika, s Wallensteinovim bilješkama na margini, a Kepler je trebao ispraviti vrijeme rođenja prema događajima iz Wallensteinova života (takav se postupak naziva rektifikacijom) i napraviti opsežnije prognoze. [2] Prema Gingerichu, Wallenstein je bio sujevjeran čovjek koji je prije toga anonimno zatražio horoskop. [1]

Klaudia Einhorn i Günther Wuchterl 2005. provjerili su horoskop modernim efemeridama i zaključili da je Kepler u prvoj karti pogriješio: vrijeme je uzeto oko devet minuta ranije, ascendent je za gotovo četiri stupnja pogrešan, a nebesko središte za dva. Dodatna je poteškoća što Hermanice, Wallensteinovo rodno mjesto, leže na 50°22' sjeverne širine, a ne na 51°. [2] Takve pogreške, napominju, mogu pomaknuti prognoze za mjesece ili, kod "usmjeravanja" (direkcija), čak za više godina. [2] Usporedbom Wallensteinovih životnih događaja s Keplerovim prognozama autori su zaključili da se nijedna prognoza nije podudarila. [2] Smatraju i da ni popravljena karta iz 1625. nije točna te da Kepler nikad nije sastavio ispravnu kartu za vrijeme koje mu je Wallenstein priopćio. [2]

Autori pretpostavljaju da je Kepler najkasnije 1625. morao uočiti vlastitu pogrešku. U rektifikaciji je, naime, počeo uzimati u obzir ekliptičke širine planeta, što u prvoj karti nije činio, i tako je "opasnu" direkciju Saturna opet smjestio u 22. godinu Wallensteinova života, kad je ovaj prema vlastitoj bilješci preboljeo kugu. [2] Ne znaju je li Kepler u međuvremenu općenito promijenio metodu ili je posrijedi namjerno iskorištavanje nejasnih pravila, a ističu da tada nisu postojala općeprihvaćena obvezujuća pravila. [2] Razloge Keplerova postupka autori ne dokazuju, nego ih samo pretpostavljaju. [2]

Einhorn i Wuchterl primjećuju da je Kepler pritom bio vjerojatno najvažniji i najkompetentniji kritičar astrologije svojega doba i da je gotovo sve astrološke elemente sam odbacio kao ljudsku samovolju. [2] Isti autori navode pismo iz 1611. osobi iz carske okoline u kojem Kepler priznaje da je Matiji, unatoč povoljnim konstelacijama, prorekao neprilike, a caru Rudolfu dobro, unatoč nepovoljnima; pismo je za njih ponajprije upozorenje na moć astrologa nad lakovjernim carem. [2] U Saganu Kepler nije želio da ga se upotrebljava poput zabavljača i držao je Wallensteinovu sklonost astrologiji očitom zabludom. [1]