Kumska sibila: proročica iz špilje kod Napulja

Prorokuje u špilji sa stotinu vrata, vodi Eneju u podzemlje i traži zlatnu granu. Ovid joj daje i priču o hrpi prašine, dugom životu i glasu koji je odaje.

Michelangelova Kumska sibila: starica s velikom knjigom i dva puta uz nju na freski u Sikstinskoj kapeli — Michelangelo, Kumska sibila, freska u Sikstinskoj kapeli, 1511., javno vlasništvo, Wikimedia Commons

Ukratko

U VI. pjevanju *Eneide* Kumska sibila u Drydenovu prijevodu živi u špilji kod Apolonova hrama u Kumama; prorokuje zaposjednuta bogom, predskazuje Eneji ratove u Italiji i upućuje ga kako sići u podzemlje. [1]
U XIV. knjizi *Metamorfoza* sama pripovijeda da joj je Apolon dopustio da zaželi što hoće, a ona je zatražila onoliko rođendana koliko ima zrnaca u hrpi prašine, a zaboravila je tražiti i mladost. [2]
Petronije u *Satirikonu* ima samo jednu usputnu opasku: Trimalhion tvrdi da je Sibilu u Kumama vidio obješenu u vrču. [3]
Špilja koja se u Kumama pokazuje kao "Sibilina" otkrivena je 1932.; je li to doista njezino prebivalište, nije potvrđeno. [4]

Što Vergilije piše o Sibili u Kumama?

U Drydenovu prijevodu (1697.) Eneja stiže na obalu kod Kuma, uspne se na brdo gdje se štuje Apolon i traži sjenu u kojoj se skriva njegova "časna djeva". [1] Prema tom prijevodu, sibila živi duboko u špilji i odande izlazi "puna sudbine i boga". [1] Hram je, piše pjesnik, prekriven zlatom; sagradio ga je Dedal, koji je ovamo doletio i Apolonu posvetio krila, a na vratima je izrezbario prizore iz kretske priče. [1] Svećenicu zovu Deifoba. [1] Špilja ima sto otvora i sto ulaza; iz njih izlazi sto glasova pa se ponavlja zvuk Sibilinih riječi. [1]

Kad se bog približi, prema pjesniku joj se mijenja boja lica, uzdižu joj se vlasi, a iz dubine duha dopiru joj duboki jecaji. Postaje "veća od ljudskoga roda", govori "naglaskom više nego smrtnim", a oči joj bijesno blješte. [1] Eneja obećaje hram bogovima blizancima, a Sibili svetište u kojem će se čuvati njezina proročanstva, pod skrbi odabranih svećenika; moli je da proročanstva ne povjerava listovima koje vjetar raznosi nego da ih izgovori. [1]

Sibila najprije prorokuje: Trojanci će doseći obalu, ali će požaliti; vidi "strašne ratove" i Tiber koji teče purpurnim valom, novog Ahila, "i on rođen od božice", Junoninu mržnju i savez koji će doći od grčkog grada. [1] Pjesnik dodaje da je bog govorio dvosmisleno: neke je istine otkrio, a ostalo zamotao u riječi. [1] Zatim Eneja traži da ga vodi k ocu, a ona odgovara da su vrata pakla otvorena noć i dan, ali je težak povratak, te da prvo mora u susjednoj šumi pronaći drvo s jednom zlatnom granom, koju treba otkinuti i donijeti Prozerpini. [1] Prije toga mora pokopati prijatelja koji leži nepokopan. [1] Golubice koje je poslala Venera vode ga do grane. [1]

Što Ovid dodaje o Sibili?

U Rileyjevu prijevodu (1851.) Ovid u XIV. knjizi Metamorfoza pripovijeda isti susret ukratko: Eneja dolazi u Kume i moli da kroz Avern posjeti sjenu oca; Sibila, nadahnuta bogom, odgovara da će mu to omogućiti, pokazuje granu zlatnu u šumi "Junone Averna" i zapovijeda mu da je otkine. [2] Eneja potom vidi podzemlje, pretke i Anhizovu sjenu te saznaje kakve ga opasnosti čekaju u budućim ratovima. [2]

Na povratku Eneja pita je li božica ili žena najmilija bogovima i obećaje joj hram. [2] Sibila odgovara da nije božica i da joj ne treba prinositi tamjan. [2] Ovid joj u usta stavlja priču kakvu Vergilije u VI. pjevanju, u Drydenovu prijevodu, ne pripovijeda: Apolon, zaljubljen u nju, ponudio joj je da zaželi što god hoće; ona je pokazala na hrpu prašine i zatražila onoliko rođendana koliko je u njoj zrnaca, ali je propustila zatražiti i godine pune mladosti. [2] Apolon joj je ponudio i vječnu mladost za ljubav, a ona je odbila. [2] Sad je, kaže, proživjela "sedam vjekova", a preostaje joj još tristo žetvi i tristo berbi; tijelo će joj se smanjiti i bit će neprepoznatljiva, ali će je glas odavati; glas će joj sudbine ostaviti. [2]

Petronijev vrč

U Gozbi kod Trimalhiona u Firebaughovu prijevodu Trimalhion hvali svoje obrazovanje i usput kaže da je vlastitim očima vidio Sibilu u Kumama kako visi u vrču; kad bi je dječaci pitali što želi, odgovarala bi da želi umrijeti. [3] To je izjava lika u romanu, ne svjedočanstvo. [3]

Legenda

Prema Vergiliju, Kumska sibila prorokuje u špilji sa sto otvora, zaposjednuta bogom: lice joj se mijenja, kosa se diže, glas postaje više nego ljudski. [1]

Prema Vergiliju, ona govori Eneji da je do podzemlja lako sići, a teško se vratiti, i traži da prvo pronađe zlatnu granu za Prozerpinu. [1]

Prema Ovidu, ona je od Apolona zatražila onoliko rođendana koliko je zrnaca u hrpi prašine; zaboravila je zatražiti mladost pa stari, a jednoga dana nitko je neće prepoznati, ali će je odavati glas. [2]

Prema Ovidu, sibila odbija čast božice: kaže da nije božica nego čovjek. [2]

Prema Trimalhionu u *Satirikonu*, vidio ju je u Kumama obješenu u vrču, gdje želi samo umrijeti. [3]

Ključne osobe i pojmovi

Sibila: Proročica u kojoj prorokuje bog; u Vergilija je svećenica Apolona, a u Ovida smrtnica koja je od Apolona izmolila dug život. [1][2]
Deifoba: Ime kojim je Drydenov prijevod *Eneide* naziva svećenicu iz Kuma. [1]
Eneja: Trojanski junak koji u pjesmama ide k njoj po savjet. [1][2]
Zlatna grana: Grana koju treba donijeti Prozerpini prije silaska u podzemlje. [1][2]
Apolon: Bog koji je zaposjeda i, prema Ovidu, nudi joj da zaželi što hoće i vječnu mladost za ljubav. [1][2]
Kume: Grčka kolonija nedaleko od Napulja, utemeljena oko 725. pr. Kr., prema Ancient World Magazineu. [4]

Što znamo

Vergilije i Ovid pjesnici su; sibila je u njihovim pjesmama književni lik s različitim pričama: kod Vergilija svećenica koja uvodi Eneju u podzemlje, a kod Ovida smrtnica koja prepričava svoju sudbinu. [1][2]
Priča o hrpi prašine i dugovječnosti javlja se u Ovida; u VI. pjevanju *Eneide* nje nema. [1][2]
Kume su osnovali Eubejci iz Halkide oko 725. pr. Kr.; sačuvani hram Apolona uglavnom je iz Augustova doba, a o izvornom grčkom hramu ostalo je malo tragova. [4]
Dugi podzemni hodnik u Kumama, dug više od 130 metara, otkrio je 1932. Amedeo Maiuri i pretpostavio da je to Sibilino prebivalište; neki smatraju da je sibila prebivala u podzemnom kompleksu u Bajama. [4]
Susjedna *Crypta Romana*, nekoć držana Sibilinim domom, zapravo je prolaz iz Augustova doba koji je povezivao grad s lukom. [4]

Otvorena pitanja

Je li sibila iz Eneide ikad bila stvarna svećenica u Kumama, ili je Vergilije oblikovao književni lik? Izvori koje ova stranica rabi to ne potvrđuju. [1][4]
Pripada li hodnik otkriven 1932. mjestu koje je Vergilije opisao ili je tek kasniji ukras priče? Ancient World Magazine kaže samo da je u nesigurnosti i da neki smještaju sibilu u Baje. [4]

Povezane stranice

Za daljnje istraživanje

Vergilije, *Eneida*, VI. pjevanje, u izvornom latinskom tekstu (Perseus Digital Library).
Ovidije, *Metamorfoze*, XIV. knjiga, u izvornom latinskom tekstu (Perseus Digital Library).