William Lilly i Christian Astrology

Tko je bio William Lilly?

Lilly je rođen 1602. u Diseworthu u Leicestershireu, u obitelji koja je, kako sam piše, tamo stoljećima živjela kao seljaci slobodnjaci. U London je došao 3. travnja 1620. kao sluga Gilberta Wrighta, a 1627. oženio je Wrightovu udovicu. [1] Astrologiji se okrenuo 1632.: prijatelj ga je odveo velškom svećeniku Evansu, koji ga je za sedam ili osam tjedana naučio sastavljati lik neba, a imao je samo Halyjevo djelo o prosudbi zvijezda i efemeride. [1] Lilly o učitelju piše odbojno: da je zbog skandala morao pobjeći iz Staffordshirea, da je "presuđivao o izgubljenim stvarima, a to je jedina sramota astrologije" i da bi za novac "rado davao oprečne presude". [1] Astrologija je u Londonu 1633., prema njegovoj riječi, bila rijetka, a među tadašnjim praktičarima Alexandera Harta naziva običnim varalicom jer je u tri Lillyjeva pitanja triput pogriješio. [1]

Poslije je od astrologije živio. Prema povjesničaru Harryju Morrisu, bio je vrlo uspješan savjetodavni astrolog koji je 1640-ih i 1650-ih primao klijente u kući na Strandu i bio među vodećima u Društvu astrologa. [3] Almanah Merlinus Anglicus Junior iz 1644. prodao je, kaže, "u manje od tjedan dana". [1]

Što je Christian Astrology?

Knjiga je tiskana u Londonu 1647. kao Christian Astrology modestly treated of in three books ("kršćanska astrologija skromno obrađena u tri knjige"). Naslovna stranica navodi sadržaj: prva knjiga uči rabiti efemeride i sastaviti nebeski lik, druga "metodički" poučava kako prosuditi ili riješiti "sve vrste pitanja", a treća kako suditi o rođenju. [2] Lilly navodi da je treću knjigu pisao dok je sedam tjedana bio zatvoren u kući zbog kuge, a knjiga je izašla potkraj 1647. [1] Pohvalna pjesma na početku ističe da se zvjezdano znanje sada može čitati na engleskom. [2] Lilly navodi Ptolomeja, ali ga ne slijedi uvijek: o trećoj kući (braća i sestre) bilježi da stari autori Ptolomeja "gotovo posve napuštaju", jer on sud traži iz znaka sredine neba, kuće majke. [2]

Prije tehnike knjiga nudi pouku o ponašanju. Uvodno pismo studentu astrologije traži poniznost pred Bogom, uljudnost i poštenje. Astrolog ne smije strogom presudom plašiti nesretne, siromasima treba davati i novac i savjet, a nikakvo bogatstvo ne smije izmamiti pogrešnu presudu koja bi osramotila umijeće; neka bude i suzdržan u presudama protiv države u kojoj živi. [2]

Što je horarna astrologija i kako je Lilly radi?

Horarna astrologija odgovara na pojedino pitanje: sastavlja se horoskop za trenutak u kojem je pitanje postavljeno. Morris je opisuje kao jednu od grana "sudbene" astrologije, uz natalne horoskope i izbor povoljnih trenutaka. [3] U kazalu Lillyjeve druge knjige, među ostalim, stoje pitanja je li žena trudna i hoće li muž ili žena prije umrijeti. [2]

Pravila uključuju i uvjet pod kojim astrolog uopće ne smije suditi. Poglavlje "Considerations before Judgment" ("Razmatranja prije presude") kaže da svi stari autori o pitanjima upozoravaju astrologa neka prije presude dobro razmotri je li lik "radikalan", to jest prikladan za prosuđivanje. Pitanje se smatra radikalnim, primjerice, kad su vladar sata i vladar uzlaznoga znaka iste trojnosti ili iste naravi. [2] Ako uvjet nije ispunjen, pitanje se ne smatra prikladnim za presudu.

Početnicima Lilly postupak pokazuje na vježbi: sastavlja lik za 6. siječnja 1646. u 13.30 sati i korak po korak čita tablicu kuća prema položaju Sunca. [2]

Što Lilly pripovijeda o kralju Karlu I.?

U autobiografiji Lilly pripovijeda da je 1647., dok je Karlo I. bio u palači Hampton Court, k njemu došla gospođa Whorewood, jer je kralj želio pobjeći vojsci i neko vrijeme ostati neotkriven. Lilly joj je, kaže, nakon sastavljenog lika rekao da je najsigurnije oko dvadeset milja od Londona, u Essexu. Kralj je ipak noću otišao na zapad i predao se Hammondu na otoku Wightu. [1] To je njegova pripovijest; potvrde u ovdje otvorenim izvorima nema.

Isti izvor bilježi i razgovor na Windsoru: kralj je gledao almanah Lillyjeva protivnika, kapetana Whartona, a kad su ga upitali što misli o Lillyju, rekao je da je on "uvijek bio protiv mene", a zatim da "Lilly razumije astrologiju kao i svaki čovjek u Europi". [1] I to je Lillyjevo prepričavanje tuđih riječi.

Lilly piše i da mu je 1648. Državno vijeće dalo 50 funti i mirovinu od 100 funti godišnje, koju je primao dvije godine. Razlog, kaže, nije bila astrologija: vijeće nije moglo dobiti obavijesti iz Francuske, a on ih je dobivao preko jednoga svećenika, svojeg poznanika. [1]

Što je prorekao o kugi i požaru?

Lilly je 1651. objavio Monarchy or no Monarchy, a na kraju knjige nekoliko "hijeroglifa", slika kojima je, kaže, predstavio što će se dogoditi u Engleskoj; tumačenje je namjerno izostavio da njegov sud ostane skriven od puka i otkriven samo mudrima. [1] U autobiografiji bilježi da jedna prikazuje veliku bolest i smrtnost, s ljudima u pokrovima, kopačima grobova i lijesovima, a sljedeća veliki grad u plamenu. [1]

Kad je 1665. u Londonu bjesnjela kuga, napustio je grad 27. lipnja i otišao k obitelji na selo. [1] U listopadu 1666., nakon velikog požara, odbor za utvrđivanje uzroka požara pozvao ga je 22. listopada da se javi u petak 25. listopada u Govornikovoj odaji. Sir Robert Brooke mu je rekao da je pozvan jer je u davno tiskanoj knjizi jednim hijeroglifom nešto takvo nagovijestio. [1]

Lilly svoj odgovor prenosi ovako: otkrio je da će London snaći velika kuga, a nedugo zatim i "neumjeren požar", pa je načinio ta dva hijeroglifa. Na pitanje jednog člana je li predvidio i godinu, odgovorio je da nije i da to nije ni nastojao saznati. Što se tiče toga je li požar bio podmetnut, rekao je da je poslije požara mnogo istraživao, ali da ništa nije mogao utvrditi, da drži da je to bio "samo Božji prst" i da ne zna čijim je sredstvima poslužio. Odbor je, kaže, bio zadovoljan i otpustio ga s uljudnošću. [1] Pritom mu je pomogao Ashmole: išao je s njim cijeli taj dan i kod mnogih se članova odbora zauzimao da ga ne vrijeđaju. [1]

Što su o njemu govorili suvremenici?

Većinu pohvala čitamo od Lillyja samog, pa je dobro pogledati i drugu stranu. Morris piše da je astrologija tijekom Lillyjeve karijere bila istodobno široko prihvaćena i široko kritizirana: poučavala se na sveučilištima i ljudi su je izravno rabili, ali su mnogi sumnjali u točnost predviđanja i ismijavali astrologe i izdavače almanaha kao prevarante ili budale. Drugi, napose svećenici, zamjerali su joj "kobnu nužnost" koja protuslovi slobodnoj volji i božanskoj providnosti. [3]

Lilly je imao i izravne protivnike. Kapetan Wharton izdavao je suparnički almanah, a Lilly piše da je svojem "dugogodišnjem protivniku" poslije izborio slobodu iz pritvora. [1] Za Johna Gadburyja, nekoć svojega krojača, piše da je "uvijek i zauvijek nitkov i lašac", a to je više izljev ljutnje nego dokaz. [1] A kad su ga prezbiterijanci zbog almanaha Anglicus pozvali pred odbor, pripovijeda kako je pred odborom zanijekao da je prikazani primjerak njegov i iz džepa izvukao šest (prethodno ispravljenih) primjeraka koje priznaje. [1] To su Lillyjeva svjedočanstva o sukobima u kojima je i sam stranka.

Nakon restauracije 1660. njegov je parlamentarni ugled, prema Morrisu, postao teret; više je puta uhićivan, a bio je i osumnjičen da je imao ulogu u velikom požaru 1666. jer se činilo da ga je prorekao. [3] Zaštitu su mu davale veze, među njima Ashmole, i povukao se u Hersham u Surreyu. [3]

Što je Lilly mislio o drugim praktičarima?

O Johnu Deeju Lilly piše da je umro u Mortlakeu "vrlo siromašan" i često prisiljen prodavati knjige da bi imao za objed, kako je, kaže, često pripovijedao dr. Napier. O Deejevoj knjizi o razgovorima s duhovima kaže da ju je pročitao i u njoj vidi "mnoge slabosti" načina rada; misli da odgovori nisu jasniji zato što je Kelley bio "vrlo poročan", pa mu anđeli nisu bili poslušni. [1] Alexandera Harta, koji je od jednog građanina uzeo dvadeset funti za susret s duhom koji se nije dogodio, naziva varalicom. [1]

Sam ipak ne ostaje izvan tog svijeta: bilježi da je 1634. i 1635. liječniku Hegeniusu priopćio umijeće izrade pečata i amuleta, a pripovijeda i o Evansovu prizivanju anđela da bi za novac vratio ispravu jednoj udovici. [1]