Deeovo crno ogledalo
Zašto je crni obsidijanski kamen iz British Museuma, koji se pripisuje Johnu Deeju, izrađen od stijene iz Meksika?

Ukratko
- Ogledalo mjeri oko 185 × 195 mm, teško je 882 grama i ima kratku kvadratnu ručku s rupom; u British Museumu vodi se pod brojem 1966,1001.1. [1]
- Povezanost s Deejem temelji se na naljepnici Horacea Walpolea iz oko 1770. i na iskazu iz sudskog spora 1624.; kako je ogledalo došlo u Europu i je li ga zaista imao Dee, nije sigurno. [1]
- U zapisima o razgovorima s duhovima Kelley gleda u kamen za gledanje (*shew-stone*) i kristal, a pojam ogledala ne nalazi se u pretraženom tekstu izdanja. [3]
Zanimljivost
Ogledalo je u British Museum stiglo 1966., nakon najmanje četiri javne dražbe. [1]
Što je to ogledalo i odakle dolazi?
Ogledalo je gotovo okruglo, mjeri otprilike 185 × 195 mm, debelo je oko 13 mm i teško 882 grama. Obje su mu strane fino brušene i visoko polirane, a pri vrhu ima kratku kvadratnu ručku s probušenom rupom, oko koje je rub malo oštećen, možda od vješanja. [1] U British Museumu čuva se pod brojem 1966,1001.1, a izloženo je u Galeriji prosvjetiteljstva. [1]
Campbell i suradnici 2021. analizirali su ga prijenosnim rendgenskim fluorescentnim uređajem i usporedili sastav s uzorcima ležišta iz Meksika. Ogledalo se podudara s obsidijanom iz Pachuce, kao i drugo, njemu najsličnije okruglo ogledalo u British Museumu, nabavljeno 1907.; još dva predmeta iz istog muzeja (jedno ogledalo i jedna pravokutna ploča) potječu iz Ucarea. [1] Pachuca se nalazila u aztečkom teritoriju i bila je najintenzivnije iskorištavano ležište. [1] Autori zaključuju da su sva ispitana obsidijanska ogledala u British Museumu meksičkog podrijetla. [1]
Što su takva ogledala značila u Meksiku?
Okrugla aztečka ogledala poznata su vrsta predmeta: autori navode 18 takvih ogledala u zbirkama diljem svijeta, a većina ima ručku kojom se vjerojatno vezala na tijelo ili kip. [1] Franjevački misionar i etnograf Bernardino de Sahagún opisuje majstore koji su izrađivali ogledala, a obsidijan se u aztečkom svijetu rabio i za lijekove i zaštitu: sjajna ga je površina branila od zlih duhova i, vjerovalo se, hvatala sliku i dušu osobe. [1] Božanstvo Tezcatlipoca, čije ime znači "dimeće ogledalo", prikazuje se s okruglim obsidijanskim ogledalima na glavi, prsima ili leđima; među njegovim osobinama su i predviđanje u kaotičnom svijetu, a njegovo ogledalo služi kao sredstvo i simbol otkrivenja, slutnje i moći. [1]
Kako je ogledalo došlo u Europu?
Pouzdan odgovor ne postoji. Popisi ranih pošiljaka iz Meksika nakon osvajanja (1519.-1521.) uključuju ogledala, među njima osam ogledala raznih vrsta poslanih pod nadzorom Diega de Sota. [1] Autori navode dvije mogućnosti kako je Dee do njega došao: tijekom studija u Louvainu 1548.-1550. ili, kasnije, za boravka u Bohemiji početkom 1580-ih. [1] Dee se zanimao za Novi svijet i savjetovao je engleske pomorske pothvate između oko 1550. i 1570. [1]
Što o ogledalu pišu stari izvori?
Najranije svjedočanstvo o vezi s Deejem iskaz je Thomasa Hawesa u sudskom sporu iz 1624. On je prije kraja 1618. u kući Johna Pontoisa, kojemu su pripale Deeove knjige i drugi predmeti, vidio "okrugao ravan kamen poput kristala" za koji je Pontois govorio da ga je anđeo donio doktoru Deeju, a "u njemu je radio i spoznavao mnoge čudne stvari". [1] Pontoisova je zbirka rasprodana 1625. i 1626. [1]
Oko 1770. ogledalo je bilo u posjedu Horacea Walpolea. Walpoleova naljepnica na kutiji glasi da je to "crni kamen u koji je dr. Dee pozivao svoje duhove", da se kamen spominjao u katalogu zbirke grofova Peterborough i da je od njih došao do lady Elizabeth Germaine. Taj se katalog izgubio; Walpole je 1784. zabilježio opis iz njega. [1] Zbirka grofova Peterborough prešla je 1705. na sir Johna Germaina, a zatim na lady Elizabeth Germaine. [1]
Na drugoj naljepnici Walpole prepisuje stihove iz satirične Butlerove pjesme Hudibras o Deeovu pomoćniku Kelleyju. [2][4]
Što o njemu kaže muzej i što autori smatraju
Predmet se nalazio u Walpoleovoj zbirci oko 1770., a ranije u zbirci grofova Peterborough; do 1966. prodavan je na dražbama najmanje četiri puta. [1] British Museum razvrstao ga je prema povezanosti s Deejem, u odjel Britanije, Europe i prapovijesti, a ne prema podrijetlu. [1] Autori smatraju da je Deeu ogledalo bilo nepoznat i poticajan predmet, možda i zbog Tezcatlipocina ogledala kao simbola predviđanja, te da je u Europi u njegovo doba magijska uporaba, osobito crnih ogledala, već postojala. [1]
U Casaubonovu izdanju zapisa o razgovorima s duhovima kao sredstvo gledanja spominju se shew-stone i kristal. Dee u jednom zapisu piše da su kamenu za gledanje pristupili iz dvaju razloga, a drugdje bilježi da se Kelleyju nakon pola sata molitve anđeo Ave ukazao u kamenu za gledanje. [3]
Legenda
Na Walpoleovoj naljepnici piše da je kamen "crni kamen u koji je dr. Dee pozivao svoje duhove" i upućuje na Deeovu knjigu. [1][4]
Na drugoj naljepnici Walpole piše da je Kelley bio Deeov pomoćnik i da se s tim istim kamenom spominje u *Hudibrasu*, gdje stoji (u prijevodu): "Kelly je sve svoje podvige izveo na đavolskom ogledalu, kamenu, gdje je s njim igrajući skrivača rješavao sve probleme, ma kako duboki." (Butler, II. dio, 3. pjevanje, st. 631.-634.) [2][4]
Prema Pontoisu, kako navodi Hawes 1624., kamen je Deeju donio anđeo. [1]
Slike

Ključne osobe i pojmovi
- John Dee: Elizabetanski matematičar kojemu se pripisuje ogledalo; vidi članak o njemu. [1]
- Horace Walpole: Političar i antikvar, oko 1770. vlasnik ogledala i autor naljepnica na kutiji. [1][4]
- Tezcatlipoca: Aztečko božanstvo čije ime znači "dimeće ogledalo". [1]
- Obsidijan: Prirodno vulkansko staklo, od kojega se izrađuju oštrice i ogledala. [1]
- *Shew-stone*: Doslovno "kamen za pokazivanje", predmet u kojem Kelley prema Deeovim zapisima vidi ukazanja. [3]
Što znamo
- Ogledalo je od obsidijana iz Pachuce, dakle aztečko, a ne europsko djelo. [1]
- Oko 1770. bilo je u Walpoleovoj zbirci. [1]
- Dokumentacija o vezi s Deejem oskudna je, ali je iskaz iz 1624. podupire. [1]
Otvorena pitanja
- Kada i kako je Dee dobio ogledalo? Autori navode Louvain (1548.-1550.) ili Bohemiju (početak 1580-ih), ali sigurnog odgovora nema. [1]
- Je li Rudolf II. u Pragu stekao ogledalo (danas u Beču) potaknut Deeovim? Tako je 1990. pretpostavio Feest. [1]
Povezane stranice
Izvori
- Campbell, S., Healey, E., Kuzmin, Y. V., Glascock, M. D. (2021). The mirror, the magus and more: reflections on John Dee's obsidian mirror. Antiquity, 95(384), 1547-1564. (otvoreni pristup, CC BY 4.0)
- Butler, S. Hudibras, in Three Parts, Written in the Time of the Late Wars (izdanje London, 1805.), II. dio, 3. pjevanje, st. 631.-634. Project Gutenberg #4937.
- Casaubon, M. (ur.), A True & Faithful Relation of what passed for many years between Dr. John Dee and some spirits, London, 1659.
- Fotografija kutije obsidijanskog ogledala s Walpoleovim naljepnicama (British Museum), snimio Vassil, 2013., Wikimedia Commons