Apolonije iz Tijane: putujući mudrac kojeg je opisao Filostrat

Čovjek iz Tijane

Tijana je bila grad u Kapadokiji, u današnjoj središnjoj Turskoj. Filostrat ga opisuje kao grčki grad usred kapadokijskog stanovništva i piše da je Apolonijeva obitelj bila među najbogatijima u okolici. [1] Prema njegovu životopisu, dječak je s četrnaest godina otišao u Tars učitelju govorništva, ali mu se grad nije svidio zbog raskoši i razuzdanosti stanovnika. [1] Dalje priča o putovanjima po Babilonu, Indiji i Egiptu, o posjetima grčkim svetištima i o susretima s carevima. [1][2]

Filostrat je bio atenski sofist (govornik i učitelj), koji je prema Liviusu živio otprilike od 170. do 247. godine (u Liviusovu članku o Apoliniju stoji oko 245.). [1][2] Djelo je napisao na zahtjev carice Julije, žene cara Septimija Severa: u krugu carice, kako sam kaže, zapovjeđeno mu je da preradi zapise nekog Damisa iz Ninive, Apolonijeva pratioca na putovanjima, jer je Damis pripovijedao dovoljno jasno, ali nespretno. [1] Uz Damisa je upotrijebio knjigu Maksima iz Egeje, Apolonijevu oporuku, njegova pisma te lokalne predaje gradova i hramova; Moeragenesa, koji je o Apoliniju napisao četiri knjige, odbacuje kao neupućenog. [1] Neki suvremeni znanstvenici smatraju Damisa književnom izmišljotinom, a Livius drži vjerojatnijim da je njegov spis postojao, ali ne i da je bio pouzdan prikaz putovanja. [1]

Čarobnjak ili mudrac?

Zašto Filostrat uopće piše obranu? Prema njemu, neki su Apolonija proglašavali čarobnjakom jer se susretao s babilonskim čarobnjacima, indijskim bramanima i golim egipatskim asketima. [1] Odgovara primjerima: Pitagora, Empedoklo i Demokrit također su se družili s takvima, a nisu pali na tamnu vještinu; Anaksagorino se predviđanje pripisuje mudrosti, a jednako bi se tada moglo optužiti i Sokrata, koji je događaje znao unaprijed zahvaljujući svojem duhu vodiču. [1] Livius sažima da je Filostratov cilj prikazati čovjeka s božanskim moćima, ali ne i čarobnjaka. [1]

Što Filostrat tvrdi

Najpoznatije prizore donose prva, četvrta i osma knjiga: [1]

• Rođenje. Majci se prije poroda ukazao Proteus, egipatsko božanstvo koje mijenja oblike, i na pitanje kakvo će dijete roditi odgovorio je: "Sebe." Rodio se na livadi, a oko majke koja je zaspala plesali su labudovi. [1]
• Djevojka u Rimu. Na pogrebu mlade žene iz konzularne obitelji dotaknuo je mrtvu i šapnuo nešto, a ona se probudila. Filostrat dodaje da ni on ni nazočni nisu mogli odlučiti je li djevojka bila stvarno mrtva ili je u njoj ostala iskra života. [1]
• Pred Domicijanom. Car ga je ispitivao o odjeći, o tome zašto ga ljudi zovu bogom i o predskazanju kuge u Efezu. Apolonije je odgovorio da ga hrani i odijeva zemlja te da se svaki dobar čovjek naziva bogom, a kugu da je prvi osjetio jer jede lakšu hranu od drugih. Potom je, piše Filostrat, nestao iz sudnice. [1]
• Efez. Dok je u Efezu govorio, uzviknuo je "Udrite tiranina!", i pred zapanjenim slušateljima rekao da je tiranin upravo tada ubijen u Rimu. [1]
• Kraj. Damis, kaže Filostrat, ne bilježi kako je umro; priča se da je to bilo u Efezu, u hramu božice Atene u Lindosu ili u kretskom hramu božice Diktine. [1]

Slavni spor: Apolonije i Isus

Livius piše da je Hijerokle Filostratov životopis iskoristio za usporedbu s Isusom i da se dvojica od tada uspoređuju. [2] Hijerokle, visoki rimski dužnosnik, napisao je spis "Ljubitelj istine" (Philalethes) upućen kršćanima; u njemu je Apolonija postavio kao uspješnijeg takmaca. [2][3] Euzebije u odgovoru navodi njegove riječi: onoga tko je činio takva djela smatra ne bogom, nego čovjekom dragim bogovima, dok kršćani na temelju nekoliko čuda svoga Isusa proglašavaju bogom. [3]

Euzebije u odgovoru Apolonijeva čuda tumači čarobnjaštvom i djelovanjem demona te osporava Filostratovu dosljednost: ako Apolonije nije bio čarobnjak, kako mu je noga izišla iz okova i kako je izmaknuo sudu i carevoj straži? [3] Livius dodaje da Euzebije ističe unutarnje proturječnosti, primjerice zašto se Apolonije uopće pripremao za obranu ako je znao da će nestati iz sudnice. [2] Autorstvo odgovora nije jednoznačno: izdanje koje navodimo pripisuje spis Euzebiju, sinu Pamfilovu (iz Cezareje), a Livius upozorava da je riječ o istoimenom piscu, a ne o poznatom crkvenom povjesničaru. [2][3]