Grčko-egipatski magijski papirusi
Čarobne knjige u kojima se uz egipatske i grčke bogove zaziva i Bog Abrahamov: tko ih je pisao i za koga?
Ukratko
- Grčko-egipatski magijski papirusi su rukopisi iz rimskog Egipta (2.-4. st.) s uputama, formulama i imenima bogova iz više religija; Goodwin je jedan od njih 1852. izdao s prijevodom. [1]
- Britanski muzej i Leidenski muzej kupili su ih od Anastasija, švedskog konzula u Aleksandriji; Goodwin smatra da su leidenski papirusi, čini se, nađeni zajedno, vjerojatno u Tebi. [1]
- Prema Goodwinu, autor jednog papirusa "miješa" božanstva svih tada poznatih mitologija; temelj je, drži, staroegipatska religija. [1]
Što su to za rukopisi?
Goodwin opisuje papirus iz Britanskog muzeja (br. XLVI, grčki) kupljen od Anastasija, nekadašnjeg švedskog konzula u Aleksandriji: šest listova, otprilike 11 inča visokih i 5 širokih, pisanih s obje strane poput moderne knjige, pismom nalik uncijali. [1] Pismo ne daje pouzdan trag o dobi; Goodwin ga uspoređuje s fakšimilima Champolliona i Silvestrea te zaključuje da sadržaj upućuje na vrijeme "ne ranije od 2. stoljeća po Kr." [1] Smatra da rukopis osvjetljava praksu "umijeća magije" 2., 3. i 4. stoljeća, o kojoj su crkveni oci Irenej, Origen i Epifanije davali samo nejasne naznake optužujući heretike svojeg doba. [1]
Leidenski papirusi
Prema Goodwinu, Muzej starina u Leidenu posjeduje nekoliko sličnih papirusa, također od Anastasija; kupio ih je od Arapa u različito vrijeme, ali ima razloga misliti da su pronađeni zajedno. [1] Reuvens ih je opisao 1830., a jedan, većinom demotski, Leemans je objavio u fakšimilu. [1] Jedan od njih (br. 384, u Reuvensovu opisu br. 75) ima demotski tekst i grčki tekst; Leemans navodi njegov sadržaj kao popis odjeljaka: ljubavne obrede, lijek, sredstva za sreću, za san, za savjetovanje s božanstvom, za sprječavanje nečijeg gnjeva, prsten uspjeha, "kuglu Demokrita" za predviđanje bolesti, sredstvo za razdvajanje supružnika i druge. [1] Goodwin ne donosi cijeli sadržaj; ovdje se naslovi odjeljaka navode samo kao pokazatelj raznolikosti žanra. [1] Drugi leidenski papirus (br. 76) zove se "Sveta knjiga zvana osma monada Mojsijeva o svetom imenu" a ima oblik knjige (kodeksa). [1] Reuvens je spise pripisao gnostiku iz škole Marka (3. ili 4. st.) zbog nizova od sedam samoglasnika; Goodwin vidi veću srodnost s gnostičkim djelom Pistis Sophia, ali zaključuje da nisu istovjetni. [1]
Miješanje bogova
Autor Goodwinova rukopisa, piše on, "priznaje bogove Egipta, Perzije i Grčke potpunije nego što bi to učinio gnostik", unatoč Mojsiju u 4. odjeljku i zazivu "Bogu Abrahamovu" u 10.; "miješa i poistovjećuje bogove i demone svih tada poznatih mitologija". [1] Temeljne ideje, drži, potječu iz staroegipatske religije; autor je mogao biti svećenik Izide ili Sarapisa. [1] To je Goodwinova pretpostavka iz 1852., ne dokazan podatak. [1]
Što je o tome pisao Porphyrije?
Goodwin prenosi Porphyrijevo pismo egipatskom svećeniku Anebu, oko 270., u kojem filozof ismijava "mađioničara" koji se hvali da će zaprijetiti nebeskim bićima, otkriti Izidina tajanstva ili rasuti Ozirisove udove: "kako je besmislena stvar da netko podložan svim slabostima čovječanstva nastoji zaprijetiti ne samo demonima nego i samom bogu Sunca". [1] Porphyrije pita i zašto se rabe "besmislene i strane riječi" umjesto prikladnih imena, jer biće koje se zaziva ne bi bilo Egipćanin niti bi govorilo egipatski ili bilo koji ljudski jezik. [1] Egipatski svećenik Cheremon, prema istom Porphyriju, tvrdi da su takve prakse u Egipćana raširene i djelotvorne. [1]
Jamblih, koji je odgovorio na to pismo, praksu, kaže Goodwin, ne poriče nego ju objašnjava i brani: budući da su Egipćani i Asirci sveti narodi, njihovi jezici imaju posebnu svetost, a božanska su imena prenesena iz davnine nepromijenjena, što je bogovima mio. [1]
Legenda
Prema Porphyriju, što ga prenosi Goodwin, egipatski su svećenici tvrdili da su prijetnje bogovima i strane riječi djelotvorne. [1]
Prema Jamblihu, što Goodwin navodi, strani jezici imaju posebnu svetost, a božanska su se imena čuvala nepromijenjena od davnine. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Charles Wycliffe Goodwin: Engleski izdavač, 1852. objavio i preveo papirus. [1]
- Anastasi: Švedski konzul u Aleksandriji, od kojeg su kupljeni papirusi. [1]
- Porphyrije: Filozof koji je oko 270. kritizirao tu praksu u pismu Anebu. [1]
- Jamblih: Autor odgovora na Porphyrijevo pismo. [1]
- Sedam samoglasnika: Tajanstvene kombinacije samoglasnika u tekstovima, prema Reuvensu i Goodwinu. [1]
Što znamo
- Papirusi potječu iz Egipta, a kupljeni su od Anastasija, švedskog konzula u Aleksandriji; Goodwin ih datira u 2. do 4. stoljeće. [1]
- Sadrže formule koje miješaju bogove egipatske, grčke i židovske tradicije. [1]
- Već su Porphyrije i Jamblih (3. st.) raspravljali o toj praksi. [1]
Otvorena pitanja
- Tko su bili pisci i korisnici rukopisa? Goodwin pitanje ostavlja otvorenim. [1]
Za daljnje istraživanje
- Preisendanz, K. (ur.). Papyri Graecae Magicae. Leipzig: Teubner, 1928.-1931.
- Betz, H. D. (ur.). The Greek Magical Papyri in Translation. Chicago: University of Chicago Press, 1986.