Henry Slade i pisanje po pločicama
Poruke duhova na školskim pločicama, za gvineju po sjednici: tko ih je zapravo pisao?

Ukratko
- Henry Slade, američki medij za "neovisno pisanje po pločicama", stigao je u London 13. srpnja 1876.; Doyle piše da je u Americi bio poznat petnaest godina. [2]
- Iste godine ga je Ray Lankester prijavio, a suđenje na Bow Streetu počelo je 1. listopada 1876.; osuđen je na tri mjeseca prisilnog rada, ali je presuda poništena zbog formalne pogreške. [1][2]
- Prema izvješću Seybertove komisije, sjednice u Philadelphiji 1885. pokazale su da su poruke bile unaprijed napisane i zamijenjene ili ispisane ispod stola; Slade je odbio koristiti zapečaćene pločice komisije. [3]
Zanimljivost
Doyle piše da Slade u Berlinu 1877. navodno nije znao njemački, a ipak su se na pločicama pojavljivale poruke na njemačkom; Wundt je Fullertonu rekao da je taj njemački bio loš. [2][3]
Tko je bio Henry Slade?
Doyle ga naziva slavnim medijem za pisanje po pločicama koji je petnaest godina bio pred javnošću u Americi i koji je u London stigao 13. srpnja 1876., na putu za Rusiju; Olcott i Madame Blavatsky, piše Doyle, preporučili su ga profesorima Sveučilišta u Sankt Peterburgu. [2] Odmah je počeo primati u unajmljenoj sobi u Upper Bedford Placeu i, prema Doyleu, imao trenutačan uspjeh. Citira urednika Spiritual Magazinea ("najizvanredniji medij modernog doba") i J. Enmorea Jonesa, prema kojemu je sjednica trajala oko petnaest minuta, a naknada iznosila dvadeset šilinga. [2] Prema Houdinijevu prepričavanju Maskelyneovih riječi, ljudi su "jurili" na sjednice po gvineju. [1]
Kako je izgledala sjednica?
Prema Doyleovu opisu sjednice iz 1876., Slade i dvojica gledatelja za jasnog sunca sjede uz stol od oko četiri stope; Slade stavlja komadić olovke veličine zrna pšenice na pločicu i drži je ispod ruba stola. Čuje se pisanje, a na pločici se zatim nađe kratka poruka. [2] Komisija sveučilišta u Pennsylvaniji opisuje iste elemente: Slade želi samo dvojicu gledatelja, jedan sjedi desno, drugi nasuprot, a četvrtu stranu stola ostavlja praznom; ruke gledatelja leže na stolu, a njegove na njima. [3]
Što je u Londonu napravio Lankester?
Prema Doyleu, početkom rujna 1876. Ray Lankester i dr. Donkin imali su dvije sjednice; na drugoj je Lankester zgrabio pločicu i na njoj našao pismo prije nego što je, tvrdi Doyle, trebalo biti napisano, a Doyle komentira da je to neiskustvo u parapsihološkom istraživanju. [2] Lankester je pisao The Timesu i podnio prijavu. [2] Houdini donosi Lankesterov opis iz razgovora iz 1920.: nakon prve sjednice primijetio je pokrete tetiva na Sladeovu zapešću i grebanje noktom po pločici da bi se oponašao zvuk olovke; na drugoj sjednici, uz Donkinov znak, zgrabio je pločicu s ispisanom porukom, što je, prema Houdiniju, bio "pravi dokaz" za Sladeov pad. [1]
Suđenje je, prema Doyleu, počelo 1. listopada 1876. na Bow Streetu pred sucem Flowersom. Dokazi u prilog Sladeu predočeni su preko četiri svjedoka, a sudac je presudio na temelju svjedočenja Lankestera i Donkina "zaključcima iz poznatog tijeka prirode". Slade je osuđen na tri mjeseca prisilnog rada prema zakonu o skitnji; žalba je prihvaćena zbog tehničke pogreške u tekstu zakona. [2] Doyle tvrdi da je Maskelyneova izjava da je Sladeov stol "trik-stol" opovrgnuta svjedočenjem stolara, dok Houdini piše da je Maskelyne na sudu izveo sve Sladeove trikove. [1][2]
Zöllner u Leipzigu
Doyle navodi da je Slade u studenom 1877. otišao u Berlin, a zatim preko Danske u Leipzig, gdje su prosinca 1877. počele "povijesne sjednice" s profesorom Zöllnerom. Uz njega su, piše Doyle, bili Weber, Scheibner i Fechner, koji su prema Zöllneru bili "posve uvjereni u stvarnost opaženih činjenica". [2] Komisija u Philadelphiji piše da su Zöllnerovi pokusi (pucanje drvenog zaslona, prolazak novčića iz zatvorenih kutija, čvorovi na beskrajnoj vrpci) postali klasični u spiritističkoj literaturi, ali da ih ne može provjeriti jer postoje samo Zöllnerovi zapisi. [3]
Fullerton, tajnik komisije, posjetio je u lipnju, prije predaje izvješća, Wundta, Fechnera, Scheibnera i Webera; prema njegovu sažetku, Zöllner je u to doba bio "nepodobna uma", Fechner napola slijep, Scheibner slaba vida i ne posve uvjeren, Weber vrlo star; nitko od njih nije poznavao uobičajene mogućnosti obmane. [3] Wundt je, prema Fullertonovim bilješkama, rekao da je sve što je vidio moglo biti izvedeno mađioničarskom spretnošću i da je njemački na pločicama bio loš, "baš onaj koji je Slade govorio". [3] Fullerton piše da same pojave više nije moguće provjeriti, pa je ispitao samo sposobnosti promatrača. [3]
Što je našla Seybertova komisija?
Komisija je 1885. pozvala Sladea iz New Yorka. Sjednice su održane od 21. do 28. siječnja 1885. u hotelu Girard House; Slade nije htio sjediti s više od trojice članova odjednom, pa su ga ispitivali "po odjeljcima". [3] Izvješće opisuje dvije vrste poruka: dugačke, uredne, s interpunkcijom i "dotjeranim" slovima, i kratke, nespretne, grube, kao odgovori na pitanja. Zaključuje da su duge pripremljene prije sjednice i zamijenjene za pločicu koju je sjedeći pokazao kao čistu, a kratke ispisane ispod stola. [3] Komisija piše da je jedan član vidio Sladeovo stopalo prije nego što se vratilo u papuču; dr. William Pepper u bilješci navodi da je vidio kako Slade tri puta udara njegovu stolicu stopalom dok mu skreće pažnju struganjem pločice uz lijevo uho. [3]
Slade je pismeno potvrdio zadovoljstvo postupanjem komisije, ali je odbio koristiti pločice koje je komisija zapečatila. [3] Furness ga je 26. siječnja 1885. zamolio da pismeno potvrdi ono što je više puta rekao: da se komisija mora pridržavati uvjeta duhova, da on ne pristaje ni na kakve testove i da se Zöllnerovi pokusi ne mogu ponoviti u šest sjednica. Slade je 4. veljače odgovorio da je samo "instrument ili kanal" i da su uvjeti duhova morali biti ispunjeni. [3] Zaključak komisije: njegovo je pisanje po pločicama bilo lažno u svakom viđenom slučaju. [3]
Legenda
Prema Doyleovu prijenosu Zöllnera, u Leipzigu su se među ostalim zbivali čvorovi na beskrajnoj vrpci i pucanje drvenog zaslona. [2][3]
Prema Doyleu, dvorski mađioničar Bellachini u Berlinu je pod prisegom izjavio da je objašnjenje mađioničarskim trikom "apsolutno nemoguće". [2]
Ključne osobe i pojmovi
- Henry Slade: Američki medij, poznat po "neovisnom pisanju po pločicama". [2][3]
- Ray Lankester i Horatio Donkin: Liječnici koji su 1876. razotkrili Sladea u Londonu. [1][2]
- J. C. F. Zöllner: Njemački profesor astronomije i fizike, autor opisa sjednica. [2][3]
- George S. Fullerton: Tajnik Seybertove komisije, ispitao Zöllnerove kolege. [3]
- J. N. Maskelyne: Mađioničar koji je svjedočio na suđenju. [1][2]
- Neovisno pisanje po pločicama: Poruke koje se navodno pojavljuju na pločici bez ljudske ruke. [2][3]
Što znamo
- Slade je u Londonu 1876. osuđen na tri mjeseca prisilnog rada, a presuda je poništena zbog formalne pogreške u zakonu. [2]
- Komisija sa Sveučilišta Pennsylvania 1885. opisala je da su mu dugačke poruke bile unaprijed napisane i zamijenjene, a kratke ispisane ispod stola. [3]
- Zöllnerove pokuse u Leipzigu ne može se provjeriti jer postoje samo Zöllnerovi zapisi. [3]
Otvorena pitanja
- Što se zapravo zbilo u Londonu 1876.? Houdini i Doyle suprotno prikazuju Lankesterov nalaz i Maskelyneovo svjedočenje. [1][2]
Povezane stranice
Izvori
- Houdini, H. A Magician Among the Spirits. New York: Harper & Brothers, 1924. Project Gutenberg #66451.
- Doyle, A. C. The History of Spiritualism. London: Cassell, 1926. (Internet Archive, poglavlje "Henry Slade")
- Preliminary Report of the Commission Appointed by the University of Pennsylvania to Investigate Modern Spiritualism. Philadelphia, 1887. Project Gutenberg #11950.