Seybertova komisija
Zavještanje uvjerenog spiritista natjeralo je sveučilište da ispita medije: što su vidjela deset članova komisije kad su sjeli za njihove stolove?
Ukratko
- Henry Seybert, uvjereni spiritist, darovao je Sveučilištu Pennsylvania novac za katedru filozofije uz uvjet da imenuje komisiju koja će ispitati "sve sustave morala, religije ili filozofije" koji tvrde da zastupaju istinu, a osobito moderni spiritizam. [1]
- Komisija od deset članova predala je 1887. Preliminarno izvješće: o neovisnom pisanju po pločicama zaključila je jednoglasno da u svakom slučaju koji je vidjela nije bilo duhovne pojave, a nije "otkrila nijednu novu činjenicu". [1]
- Spiritistički listovi napali su izvješće; H. H. Furness mlađi 1920. u predgovoru piše da su dijelovi o razvoju medija, zapečaćenim pismima i materijalizacijama izazvali "ogorčen i žestok" napad. [1]
Zanimljivost
Komisija je u izvješću navela da je ugledni mađioničar u dnevnom svjetlu ispisao pločice na više jezika, među njima i na njemačkom: "Ich bin ein Geist, und liebe mein Lagerbier". [1]
Tko je sjedio u komisiji?
Prema izvješću, članovi su bili William Pepper (predsjednik po dužnosti, kao rektor sveučilišta), Joseph Leidy, George A. Koenig, Robert Ellis Thompson, George S. Fullerton (tajnik) i Horace Howard Furness (vršitelj dužnosti predsjednika), kojima su se poslije pridružili Coleman Sellers, James W. White, Calvin B. Knerr i S. Weir Mitchell. [1] Na jednoj od prvih sjednica svaki je član izjavio da nema predrasuda; sam Furness, piše izvješće, priznao je da je "naklonjen" bitnoj istinitosti spiritizma. [1] Savjetnik komisije bio je Thomas R. Hazard, prijatelj Henryja Seyberta i "nepopustljiv spiritist". [1]
Što je komisija radila?
Prema Preliminarnom izvješću (svibanj 1887.), komisija je odlučila zaključke temeljiti samo na vlastitim opažanjima i ne prihvaćati tuđa svjedočanstva, kako ne bi odgovarala za ono što sama nije vidjela. [1] Prema savjetu Hazarda počeli su neovisnim pisanjem po pločicama. Dva su sastanka s gospođom S. E. Patterson prošla bez ikakva odgovora duhova u sat i pol, odnosno sat i dvadeset minuta; kad je jednom ipak došlo do pisanja, dvojici gledatelja vijak na pločicama nije izgledao jednako stegnut kao prije, a nekoliko nečitkih riječi, kaže izvješće, nije zahtijevalo ni mađioničarsku vještinu. [1] Hazard se, prema izvješću, nakon prvog neuspjeha čudio što je tome uzrok, jer su mu prethodne večeri, kad je bio sam s medijem, poruke duha Henryja Seyberta "stizale jedna za drugom". [1]
Za drugi je dio istraživanja iz New Yorka pozvan Henry Slade; o njemu vidi poseban članak. [1] Komisija je ispitala i kucanje, pa je zaključila da u slučajevima koje je vidjela kucanje nije imalo duhovno podrijetlo, jer su mediji "uvijek i priznato" znali kad se kuca i odmah bi prepoznali lažno kucanje, a zvukovi, kako je poznato fiziolozima, mogu nastati voljnim mišićnim pokretima. Dodaje da istraživanje nije dovoljno opsežno za "pozitivne zaključke". [1] Fotografa duhova W. M. Keelera komisija nije mogla ispitati: uvjeti koje je postavio, tvrdi izvješće, onemogućili bi istraživanje, a cijena bila "prohibitivna". [1]
Što je pokazao mađioničar?
U izvješću stoji da je "ugledni profesionalni mađioničar" u prisutnosti trojice članova izveo pisanje po pločicama "mnogo čudesnije" od onoga što su vidjeli kod medija. Za dana, uz sasvim čistu pločicu s komadićem olovke pod listom stola, palac mađioničareve desne ruke ostao je cijelo vrijeme na vidiku i nepomičan; nakon nekoliko minuta pločica je bila ispisana s obje strane na francuskom, španjolskom, nizozemskom, kineskom, japanskom i gudžaratskom, a zaključena rečenicom "Ich bin ein Geist, und liebe mein Lagerbier". Komisija piše da su bili "potpuno zbunjeni", a jednom je članu mađioničar poslije otkrio svaku pojedinost trika. [1] Zapisnik iz Dodatka imenuje ga: 13. veljače 1885. Furness, Thompson i Fullerton sastali su se s Harryjem Kellarom u Egyptian Hallu. [1] Kellar je pločice ispisao tako da članovi nisu otkrili način; jedna se pločica slomila slično kao ona kod Slada. [1]
Što je ostalo otvoreno?
Komisija je u izvješću, tražeći nastavak rada, zapisala da je izvješće preliminarno i da nije smatrala da je istraživanje u tom području "konačno zatvoreno". [1] Zaključuje izrazom žaljenja što nije "ohrabrena otkrićem ijedne nove činjenice". [1] Furness mlađi 1920. u predgovoru ponovnom izdanju piše da se zaključci komisije ne mogu držati konačnima, ali da je dostavljena građa i činjenice izložene tako da čitatelj sam može donijeti sud. [1]
Legenda
Prema izvješću, Hazardu su poruke duha Henryja Seyberta stizale "jedna za drugom" kad je bio sam s medijem. [1]
Ključne osobe i pojmovi
- Henry Seybert: Darovatelj, uvjereni spiritist; njegov je dar potaknuo osnivanje komisije. [1]
- Horace Howard Furness: Vršitelj dužnosti predsjednika komisije i autor dijelova o razvoju medija, zapečaćenim pismima i materijalizacijama. [1]
- George S. Fullerton: Tajnik komisije. [1]
- Thomas R. Hazard: Savjetnik komisije, spiritist i Seybertov prijatelj. [1]
- Neovisno pisanje po pločicama: Navodno pisanje duhova po skrivenoj strani pločice. [1]
- Harry Kellar: Profesionalni mađioničar koji je pred članovima komisije ispisao pločice. [1]
Što znamo
- Komisija je postojala i izvješće je predano 1887.; o pisanju po pločicama koje je vidjela zaključila je da nije imalo duhovno podrijetlo. [1]
- Komisija je zaključke temeljila samo na vlastitim opažanjima, pa izvješće ne tvrdi da je opovrgnulo sve medije. [1]
- Spiritisti su izvješće osporavali. [1]