Prisežna knjiga Honorija

Knjiga magije koja sama propisuje tko je smije dobiti: samo u opasnosti od smrti, najviše trojica učenika i tek nakon godinu dana provjere.

Stara kožna knjiga s metalnim kopčama na drvenom stolu, uz svijeću, pero, tintarnicu, listove pergamenta i osušeno bilje
Ilustracija izrađena za ovu stranicu uz pomoć alata umjetne inteligencije

Ukratko

  • *Liber Iuratus Honorii* (Prisežna ili Zakletvena knjiga Honorija) srednjovjekovni je priručnik obredne magije; u engleskom izdanju J. H. Petersona prolog opisuje kako je nastala i pod kojim se uvjetima smije predavati. [1]
  • Onaj koji radi u toj umjetnosti mora biti pokajan i ispovjeđen, kloniti se žena te u petak postiti o kruhu i vodi, a molitve izgovarati prije zore. [1]
  • Najpotpuniji je rukopis Sloane 3854, a latinsko kritičko izdanje objavio je Hedegård 2002. [1]

Zanimljivost

Prolog nudi čak četiri razloga za naziv "sveta" knjiga, među njima da sadrži sto svetih imena Božjih. [1]

Što prolog kaže o nastanku knjige?

Prema prologu u Petersonovu izdanju, zli su se duhovi okupili i dogovorili da pošalju đavle u srca ljudi, pa je zdravlje što ga je Gospodin dao narodu postalo kroz magiju i nekromanciju "propast svih ljudi". [1] Prolog govori u prvom licu množine: njihova je umjetnost, kaže, osuđena, a oni sami osuđeni na smrt, pa su, predviđajući presudu i ne vjerujući da mogu umaći ljudima vlastitom snagom, sazvali opće vijeće svih majstora. Na vijeću su, prema različitim rukopisima, bila 811 ili 89 majstora iz Napulja, Atene i Toleda. Odabrali su jednoga imenom Honorije, sin Euklidov, majstor Tebanaca, grada u kojemu se ta umjetnost čitala. [1] Prema savjetu anđela Hocroela napisao je sedam svezaka magijske umjetnosti i dao "nama jezgru, a drugima ljušture". Iz njih je izdvojio 93 poglavlja i od njih sastavio knjigu koju zovu Svetom ili Prisežnom, jer sadrži sto svetih imena Božjih. [1]

Što propisuje prisega?

Kad su prinčevi i prelati, smireni spaljivanjem nekih "pripovijedaka ili sitnica", pomislili da je umjetnost posve uništena, majstori su među sobom položili prisegu: [1]

  • knjiga se ne smije predati nikome dok učitelj nije u pogibelji smrti [1];
  • smije se prepisati najviše za troje [1];
  • ne smije se dati nikakvoj ženi ni muškarcu koji nije punoljetan, a mora biti bogobojazan i pouzdan, i njegovo je pošteno vladanje moralo biti provjereno cijelu godinu [1];
  • knjiga se ubuduće ne smije uništavati, nego se vraća na čast ili svojim nasljednicima [1];
  • ako se ne nađe sposoban čovjek kojemu bi je se moglo predati, učitelj mora obvezati izvršitelje jakom prisegom da je zakopaju s njim u grob ili je za života sâm zakopati na čisto mjesto i nikad ne odati gdje. [1]

Prolog dalje propisuje ponašanje učenika. Ako učitelj ima potrebu za učenicima ili želi njih iskušati, oni moraju radije trpjeti smrt nego razotkriti što učitelj govori ili čini ili da uopće zna takve stvari. Učitelj povezuje svoje učenike "u slozi i ljubavi" kao što otac čini da jedan sin voli drugoga: jedan treba nositi teret drugoga, nitko ne smije odati tajne drugoga, i svi trebaju biti jednodušni i vjerni te do kraja poštivati svaki članak prisege. Zbog toga se knjiga i zove Prisežna. [1]

Kako se radnik priprema?

U poglavlju o postizanju viđenja božanstva, nakon sastavljanja "Božjeg pečata", tekst traži da radnik bude vrlo pokajan i potpuno ispovjeđen za sve grijehe, da se u potpunosti kloni društva žena i njihovih primamljivanja (toliko da ih ne smije ni pogledati) i društva zlih i grešnih ljudi. [1] Uputa za molitve navodi da se u petak, nakon što je pokajan i ispovjeđen, posti o kruhu i vodi i vrlo rano, prije praskozorja, izgovara deset molitava, i to s velikom pobožnošću. [1] Prolog na drugom mjestu tvrdi da zao i nečist čovjek ne može "istinski raditi" u toj umjetnosti jer ljudi nisu vezani duhovima, nego su duhovi, protiv svoje volje, prisiljeni odgovarati samo čistima. [1]

Što se zna o rukopisima i datiranju?

Peterson u uvodu navodi da je Liber Iuratus jedan od najstarijih i najutjecajnijih tekstova srednjovjekovne magije; prolog kaže da je sastavljen kako bi se sačuvale temeljne pouke svete magije u uvjetima žestokog progona od crkvenih vlasti, što bi se moglo odnositi na djelovanje pape Ivana XXII. (1316.-1334.). [1] Rukopis Royal MS 17 A xlii (latinski i engleski) datira se u sredinu 16. stoljeća jer preuzima dijelove od Agrippe kojih nema u starijim rukopisima; Sloane 3854 najpotpuniji je i najstariji te "najmanje diran" (prema Hedegårdu), a kritičko latinsko izdanje objavio je Gösta Hedegård 2002. [1] Peterson spominje i Lynna Thorndikea, prema kojemu se tekst, pod imenom Liber Sacer ili Sacratus, spominje barem dvaput u 13. stoljeću. [1]

Legenda

Prema prologu, magijsku je umjetnost u sedam svezaka zapisao Honorije, sin Euklidov, majstor Tebanaca, po savjetu anđela Hocroela. [1]

Prema prologu, vijeće majstora iz Napulja, Atene i Toleda odabralo ga je da napiše knjigu. [1]

Prema prologu, knjiga je nazvana Svetom jer sadrži sto svetih imena Božjih ili jer ju je posvetio anđeo. [1]

Ključne osobe i pojmovi

  • Honorije, sin Euklidov: Prema prologu, majstor Tebanaca, sastavljač knjige. [1]
  • Hocroel (Hocrohel): Anđeo koji je, prema prologu, Honoriju objavio da je knjiga posvećena. [1]
  • Prisega (*juramentum*): Zavjet majstora o tajnosti i predaji knjige; po njoj knjiga nosi naziv. [1]
  • Joseph H. Peterson: Urednik i prevoditelj engleskog izdanja i online izdanja. [1]
  • Gösta Hedegård: Urednik kritičkog latinskog izdanja iz 2002. [1]

Što znamo

  • Liber Iuratus srednjovjekovni je tekst sa sačuvanim rukopisima. [1]
  • Prolog o vijeću majstora, o Honoriju i o anđelu Hocroelu priča je tekstu vlastite legitimacije; izvor ne donosi neovisnu potvrdu da su takvi majstori postojali. [1]
  • Pravila prisege i priprema radnika opisuju kako tekst traži da se postupa, a ne dokazuju da se tako postupalo. [1]

Otvorena pitanja

  • Tko je i kada napisao prolog o vijeću majstora? Peterson navodi samo moguću vezu s papom Ivanom XXII. [1]

Povezane stranice

Izvori