Primalje u izvorima: zakletve, dozvole i Malleus

Zašto je Crkva nadzirala primalje?

Prema Thomasu Forbesu, Crkva se primaljama bavila ponajprije zbog krštenja: ako bi novorođenče bilo u opasnosti prije dolaska svećenika, primalja je morala obaviti krštenje, i to ispravnim riječima, jer je bila u pitanju dječja duša. [3] Biskup Rowland Lee oko 1537. u uputi za Coventry i Lichfield piše da primalja smije krstiti u nuždi i da žene pred porod trebaju imati pripremljenu čistu vodu. [3] Forbes dodaje da je postojala i mogućnost da neprepoznata vještičja primalja preda dušu nekrštenog djeteta đavlu. [3] Državni zakoni od Magne Carte do 1714. primalje, prema Forbesu, ne spominju, što je možda jedan od razloga zašto je inicijativu preuzela Crkva. [3]

Dozvola i zakletva

Dozvolu je izdavao biskup ili njegov kancelar. Prije nje primalja je prolazila ispitivanje o karakteru i vještini: Eleanor Pead dobila je dozvolu 26. kolovoza 1567. nakon što ju je ispitao nadbiskup Matthew, a zasebno osam žena, vjerojatno iskusnih primalja. [3] Prema Julii Allison, to je jedna od najranijih poznatih engleskih primaljskih zakletvi; Pead se zaklinje da će "vjerno i marljivo obnašati službu prema umijeću i znanju koje mi je Bog dao". [2]

Zakletvu iz zbirke Book of Oaths iz 1649. Forbes sažima ovako: primalja pomaže bogatima i siromašnima; mora tražiti da rodilja imenuje pravog oca; dijete ne smije biti ubijeno, osakaćeno ni izloženo opasnosti koja se mogla izbjeći; ne smije rabiti vradžbine, čarolije, vračanje, nedopuštene molitve ni sredstva za pobačaj; ne smije tražiti neobičnu naknadu, uređivati tajni porod, odavati povjerljive podatke ni dopustiti tajni ili nedolični ukop mrtvorođenčeta; mora prijaviti biskupu postupke drugih primalja i rad bez dozvole, a krštenje smije dopustiti samo onako kako to propisuju zakoni Crkve Engleske. [3] Allison smatra da su zabrane čarolija i "bezbožnih sredstava za skraćivanje poroda" vjerojatno trebale odvratiti primalje od pokušaja vradžbina, biljnih pripravaka ili probijanja ovoja radi poticanja poroda ili pobačaja. [2]

Uvjete za dozvolu predlagali su i suvremenici. Andrew Boorde 1547. piše da svaku primalju biskupu trebaju predstaviti "poštene žene velike ozbiljnosti" i da je biskup, uz savjet liječnika, treba ispitati i poučiti onome što ne zna. [3] Upiti biskupa Edmunda Bonnera pitaju radi li koja žena kao primalja prije nego što ju je ispitao i dopustio biskup te jesu li one koje su dopuštene katoličke i vjerne, razborite i trijezne i spremne pomoći svakoj ženi pri porodu, bogatoj kao i siromašnoj. [3]

Što bilježe crkveni sudovi?

Zapisi koje navodi Forbes uglavnom se odnose na rad bez dozvole. U arhidakonatu Buckingham 1662. zapisano je više primalja bez dozvole: neke su se pojavile pred sudom i položile zakletvu, a jedna se na poziv nije odazvala i bila je izopćena; Forbes napominje da to nije bila neuobičajena kazna. [3] U računskim svicima (fabric rolls) York Minstera iz razdoblja 1362.-1550. za župu Driffield Parva navodi se da Agnes Marshall radi kao primalja bez iskustva i znanja te rabi uroke. [3] Svećenik Benjamin Younge 1675. piše crkvenom službeniku da su dvije primalje u njegovoj župi izopćene zbog rada bez dozvole te moli da jedna od njih dozvolu dobije brzo i što jeftinije, jer je, kaže, vješta žena koja radi većinom za siromašnije. [3]

Seoske primalje istočne Engleske

Allison (2016.) je pronašla više od pedeset ranije nezabilježenih seoskih primalja u istočnoj Engleskoj iz doba Elizabete I. Dozvole za njih nisu sačuvane, ali o licenciranju svjedoče postupci protiv žena koje su radile bez dozvole. [2] U matici župe Wells u Norfolku zapisano je da je 12. kolovoza 1598. pokopana Margaret Burwood, udovica u dobi od oko 95 godina; za nju se kaže da je bila milostiva primalja ("a mydwife gratious"), pobožna, milosrdna koliko su joj mogućnosti dopuštale i dobra domaćica gostoljubiva. [2] Imala je petero djece i osamnaestero unučadi. [2] Allison ističe da je takav komentar u matici iznimka: nijedna druga osoba iz Wellsa u 16. stoljeću nije u njoj tako opisana. [2]

U istom istraživanju nije pronađen dokaz da je primalja pri porodu koristila vradžbine ili čaranje, a arhivist F. G. Emmison navodi da su primalje "vrlo rijetko" bile u crkvenim knjigama zbog prekršaja. [2] Primalja iz Brentwooda Joan Lenard pozvana je 1616. da svjedoči u slučaju sumnje na vještičarenje; dakle kao svjedokinja, ne kao optuženica. [2]

Što o primaljama kažu pisci i Malleus?

Richard Jonas u predgovoru engleskom prijevodu Rösslinove primaljske knjige (1540.) piše da među primaljama ima mnogo iskusnih, marljivih i brižnih, ali još više neuviđavnih, nerazumnih i grubih, čijom je nepažnjom, kako smatra, uništen velik broj djece. [3] Andrew Boorde 1547. smatra da bi uz bolju pouku primalja znatno manje žena imalo pobačaj i znatno manje djece umiralo. [3] Ti tekstovi govore o nestručnosti, ne o vradžbinama.

U drukčijem tonu piše Malleus maleficarum (1486.). U prvom dijelu (pitanje 11) tvrdi da vještičje primalje ubijaju dijete u utrobi, izazivaju pobačaj ili novorođenče prinose đavlima, a to su, prema autorima, često govorile pokajane vještice. [1] U drugom dijelu (pitanje 1, poglavlje 13) opisuje slučajeve: ženu iz biskupije Basel (mjesto Dann) koja je, prema priznanju, ubila više od četrdeset djece iglom kroz tjeme te ženu iz biskupije Strasbourg kojoj je iz ogrtača ispala ruka novorođenčeta. [1] U trećem dijelu (pitanje 34) piše da gotovo nema sela bez barem jedne takve primalje i traži da nijedna ne smije raditi prije nego što se zakune da je dobra katolkinja. [1] To su navodi iz priručnika za inkvizitore; o tome koliko je primalja doista bilo pred sudom govori članak o mitu o vješticama primaljama.