Hrast i imela: Plinije o druidima i Culpeper o hrastu
Svećenik u bijeloj halji penje se na hrast, zlatnim srpom reže imelu, a drugi je hvataju u bijeli plašt prije žrtve dvaju bijelih bikova.
Ukratko
- **Napomena:** članak opisuje što pišu stari izvori, ne preporučuje liječenje ni uporabu imele. Bobice imele općenito se smatraju otrovnima (ta napomena nije iz izvora); Plinijevu tvrdnju da je imela protuotrov urednici izdanja bilježe kao stari predmet vjerovanja. [1]
- Plinije (knj. XVI, pogl. 95) piše da galski druidi nisu držali ništa svetijim od imele i drveta koje je nosi, pod uvjetom da je to hrast, te da bez njegova granja ne provode obrede. [1]
- Culpeper (izdanje 1850.) o hrastu kaže da ga posjeduje Jupiter (astrološka oznaka) i da je tako poznat da mu ne treba opis. [2]
Što piše Plinije?
Plinije otvara poglavlje riječima da se ne smije izostaviti "divljenje" koje Gali pokazuju prema toj biljci: druidi, "kako zovu svoje čarobnjake", nisu "ništa svetijim držali od imele i drveta koje je nosi". [1] Prema njemu, druidi su sastavljali čitave šume od hrastova i nisu obavljali nijedan obred bez njihova lišća; pretpostavlja da bi i ime druida moglo dolaziti od grčke riječi za hrast. [1] Sve što raste na tom drvetu držalo se, kaže, poslano s neba, a imela dokaz da je drvo izabrao sam bog. [1] Plinije dodaje da je imela na hrastu rijetka i da se bere "s obredima prožetima vjerskim strahopoštovanjem", osobito petog dana mjeseca, što je za njih početak mjeseci, godina i vijekova od trideset godina. [1] Mjesec, piše, zovu imenom koje na njihovu jeziku znači "sveliječitelj". [1]
Kad je sve pripremljeno za žrtvu i gozbu pod drvećem, dovedu se dva bijela bika kojima se rogovi tada prvi put vezuju; svećenik u bijeloj halji penje se i zlatnim srpom reže imelu, koju prihvaćaju u bijeli plašt, a zatim žrtvuju žrtve i mole da bog darovano učini povoljnim onima kojima ga je dao. [1] Prema njihovu vjerovanju, piše Plinije, imela popijena daje plodnost svim jalovim životinjama i protuotrov je protiv svih otrova; poglavlje završava ocjenom da su to "vjerska osjećanja prema neznatnim stvarima" kakva se nalaze kod gotovo svih naroda. [1]
Što su dodali urednici izdanja?
Bostock i Riley uz tekst bilježe dvije stvari. Prema Decandolleu, imela druida možda nije bila obična imela (Viscum), nego Loranthus europaeus, koja se mnogo češće nalazi na hrastovima. [1] Uz tvrdnju o protuotrovu napominju da se imela "u novije vrijeme" smatrala djelotvornom za neku bolest; o kojoj je bolesti riječ, izdanje ne navodi čitljivo. [1] Prethodna poglavlja (93 i 94) opisuju vrste imele i izradu ptičjeg ljepila od njezinih bobica. [1]
Što piše Culpeper o hrastu?
Culpeper o hrastu piše da je "slava i sigurnost ovog naroda na moru" zbog građe, te da ga posjeduje Jupiter. [2] Unutarnja kora, kora žira i čaške "vežu i suše", pa se, prema njemu, rabe za zaustavljanje krvarenja i proljeva; slijedi popis tvrdnji o žiru, pupovima i vodi iz šupljina starih hrastova. [2] Culpeper se poziva na Hipokrata i Galena za dim od hrastova lišća. [2] Te tvrdnje ovdje samo bilježim i ne preporučujem. U natuknici o anđelici isti autor kaže da su pogani "posvećivali izvrsne trave" bogovima, među ostalima hrast Jupiteru. [2]
Legenda
Druidi su imelu s hrasta sjekli zlatnim srpom i primali je u bijeli plašt, uz žrtvu dva bijela bika. [1]
Imela popijena daje plodnost jalovim životinjama i protuotrov je protiv svih otrova. [1]
Hrast pripada Jupiteru, što je astrološka oznaka. [2]
Ključne osobe i pojmovi
- Plinije Stariji: Rimski pisac, autor *Naturalis historia*. [1]
- Druidi: Galski svećenici koje Plinije opisuje. [1]
- *Robur*: Latinski naziv za hrast; Plinije ga navodi kao drvo druida. [1]
- Imela (*Viscum*): Biljka poluparazit na drveću; bobice su otrovne (napomena nije iz izvora). [1]
- Culpeper: Engleski herbalist; hrast "pod Jupiterom". [2]
Što znamo
- Plinije bilježi opis obreda; ne kaže da je bio nazočan, pa je to prikaz iz druge ruke. [1]
- Urednici sumnjaju je li druidska imela bila *Viscum* ili *Loranthus*. [1]
- Culpeper i Plinije prenose vjerovanja i tvrdnje o djelovanju koje se ne preporučuju. [1][2]
Otvorena pitanja
- Je li druidska imela bila obična imela (*Viscum*) ili *Loranthus europaeus*, koja se češće nalazi na hrastovima? Tako, prema Decandolleu, pretpostavljaju urednici izdanja. [1]
Za daljnje istraživanje
- Frazer, J. G. The Golden Bough, dijelovi o hrastu i imeli (Balder the Beautiful).