Plinije

Stranice s oznakom Plinije: Bazilisk: od Plinija do Topsella, Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima, Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima i još 9…

Bazilisk: od Plinija do Topsella: Zmija koja ubija pogledom: što je o njoj pisao Plinije, a što su joj kroz više od petnaest stoljeća dodali poslije?
Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima: Francuzi su bijeli bljušt, penjačicu crvenih bobica, prozvali đavoljom repom, a stari su ga herbali opisivali kao snažan lijek.
Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima: Putujući su zubari spaljivali njezino sjeme i bolesnicima pokazivali crve koji su tobože izašli iz zuba, a Plinije ju je zvao apollinaris.
Defixiones: olovne pločice s kletvama: Tanak olovni listić ispisan kletvom, smotan ili presavijen i spušten u grob, svetište ili bunar.
Erihto: tesalijska nekromantkinja u Lukanovoj Farsaliji: Uoči bitke kod Farsala Sekst Pompej traži vještičin odgovor o ishodu rata, a ona mu iz bojišta oživljava mrtvaca. Prizor je pjesnikov izum, ali se oslanja na predodžbe koje su Rimljani već imali.
Hipomanes i Lukulov napitak: ljubavni napici u antičkim izvorima: Crna tvar veličine smokve, koju majka odmah nakon porođaja proždre, i oslobođenik koji svojem gospodaru daje lijekove da bi ga više volio.
Hrast i imela: Plinije o druidima i Culpeper o hrastu: Svećenik u bijeloj halji penje se na hrast, zlatnim srpom reže imelu, a drugi je hvataju u bijeli plašt prije žrtve dvaju bijelih bikova.
Koralj sa zvončićima i srebrna ruka: dječji amuleti: Rimska srebrna ručica kupljena kraj Campo dei Fiori i engleski koralj sa srebrnim zvončićima, dječja igračka ili potomak antičkog amuleta?
Kukuta i jedić u povijesnim izvorima: Atenjani su kukutom pogubljivali osuđenike, a jedić je, prema Pliniju, nastao iz pjene Cerberusa kojeg je Heraklo izvukao iz podzemlja.
Pljuvanje kao zaštita od uroka: Tri puta pljunuti pred urokljivim pogledom, na novčić koji donosi sreću, na odrezanu kosu prije nego što je ugrabe vještice.
Ruta (Ruta graveolens) u povijesnim izvorima: Engleski su je herbalisti zvali travom milosti, a Rimljani su cijenili njezin neugodan miris u jelima i vinima.
Strige u Ovidijevim Fastima i Petronijevu Satirikonu: Prije nego što su štrige letjele na sabate, u Rimu su noću letjele striges: ptice koje su, prema Ovidiju, napadale djecu u kolijevkama, a prema Petroniju, žene koje otimaju mrtve dječake i ostavljaju slamnatu lutku.