Vrba u povijesnim izvorima: Culpeper i pismo Edwarda Stonea (1763.)

Što piše Culpeper?

Culpeper o vrbi piše da je "tako dobro poznata da joj ne treba opis" te da će pokazati samo njezine "vrline". [1] "Mjesec je posjeduje" (astrološka oznaka). [1] List, kora i sjeme, prema njemu, zaustavljaju krvarenje iz rana, iz usta i nosa te iskašljavanje krvi, a odvar u vinu zaustavlja povraćanje; listovi s paprom u vinu pomažu kod "vjetrovite kolike". [1] List kuhan u vinu i dugo uzimanje, tvrdi, gase "žar požude" u muškarca i žene, "a sjeme ima isti učinak". [1] Voda iz zarezane kore u vrijeme cvatnje, kaže, dobra je za crvenilo i zamućenost vida, za poticanje mokrenja i za čišćenje kože od pjega; prema Galenu, kojega Culpeper navodi, cvjetovi "čudesno suše tvari" bez oštrine; pepeo kore s octom uklanja bradavice i kurje oči. [1] Završava: "To je fino hladno drvo, čije su grane vrlo prikladne da se stave u sobu bolesnika s vrućicom." [1] Sve su to tvrdnje 17. stoljeća prenesene u izdanju iz 1850.; ovdje se ne prenose kao činjenice.

Što piše Edward Stone 1763.?

Pismo je objavljeno u Philosophical Transactions pod naslovom "An Account of the Success of the Bark of the Willow in the Cure of Agues". [2] U naslovu rada u tom časopisu i u pripadajućem zapisu Crossrefa autor je naveden kao Edmund Stone, dok je izvorno pismo potpisano imenom Edward Stone, koje rabi i kasnija literatura. [2] Stone piše da je prije šest godina slučajno okusio koru i iznenadio se njezinoj gorčini, što ga je potaknulo da posumnja kako ima svojstva "peruanske kore", poznatog lijeka protiv groznice. [2] Pregledao je ljekarničke priručnike i botaničke knjige, ali u njima kora "postoji samo po imenu", pa je odlučio pokušati. [2] Prema Stoneu, kora je skupljena ljeti s mladica starih tri do četiri godine, sušena tri mjeseca, a zatim samljevena u prah. [2] On piše da je prah dao najprije u vrlo malim količinama, pa ih je povećavao, i da je "groznica ubrzo uklonjena". [2] Tvrdi da ga je primijenio na "oko pedeset osoba" tijekom pet godina i da "nikad nije zakazao", osim u nekoliko jesenskih i četvrtodnevnih groznica, kod kojih je dodao petinu peruanske kore. [2] Navodi da nije primijetio nikakav štetni učinak. [2] Svoje pismo završava rekavši da ga objavljuje da bi lijek dobio "pošteno i potpuno ispitivanje" u raznim okolnostima. [2]

Zašto ovo nije preporuka?

Stone izvješćuje o svojem iskustvu s pedesetak osoba, bez kontrolne skupine i bez provjere drugih mogućih uzroka oporavka; "groznica" (ague) tada je bio zbirni naziv za bolesti s povremenim napadajima vrućice (to nije iz izvora). Culpeperovi popisi astrološke su i humoralne naravi. [1][2] Što se danas zna o kori vrbe i o njezinoj sigurnosti, ovdje se ne obrađuje; o primjeni odlučuje liječnik (ta posljednja napomena nije iz izvora). [1][2]