herbal

Stranice s oznakom herbal: Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima, Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima, Dioskorid i De materia medica: što stari…

Bijeli i crni bljušt u povijesnim herbalima: Francuzi su bijeli bljušt, penjačicu crvenih bobica, prozvali đavoljom repom, a stari su ga herbali opisivali kao snažan lijek.
Bunika (Hyoscyamus) u povijesnim izvorima: Putujući su zubari spaljivali njezino sjeme i bolesnicima pokazivali crve koji su tobože izašli iz zuba, a Plinije ju je zvao apollinaris.
Dioskorid i De materia medica: što stari priručnik piše o mandragori, bunici i kukuti: Poznati antički priručnik opisuje mandragoru kao sredstvo za nesanicu i gubitak osjeta, ali u tom opisu nema ni vriska ni psa; ti motivi stižu kasnije.
Mandragora: Korijen nalik čovječuliku koji vrišti kad ga se čupa, raste ispod vješala i smije ga izvaditi samo pas.
Ruta (Ruta graveolens) u povijesnim izvorima: Engleski su je herbalisti zvali travom milosti, a Rimljani su cijenili njezin neugodan miris u jelima i vinima.
Tatula (Datura) u Gerardovu herbalu: Sjemenke trnovite jabuke lord Edward Zouch donio je iz Carigrada, a Gerard je od njih raširio biljku po Engleskoj.
Velebilje (belladonna) u Gerardovu herbalu: Trojica dječaka iz Wisbecha pojela su sjajne crne bobe velebilja, a Gerard je poručio da se te opake biljke bace iz vrtova.
Vrba u povijesnim izvorima: Culpeper i pismo Edwarda Stonea (1763.): Grane vrbe, kaže Culpeper, valja staviti u sobu bolesnika s vrućicom, a svećenik Edward Stone 1763. piše Kraljevskom društvu o učinku njezine kore.