Kirkova Tajna zajednica: škotski svećenik o vilama i drugom vidu

Tko je bio Robert Kirk?

Prema uvodu Andrewa Langa (izdanje iz 1893.), Kirk je bio najmlađi, sedmi sin Jamesa Kirka, župnika u Aberfoyleu; magistrirao je u Edinburghu, a teologiju je studirao u St Andrewsu. [1] Bio je župnik u Balquhidderu, a 1685. premješten je u Aberfoyle. [1] Sudjelovao je u izradi gelskoga ("irskoga") prijevoda Biblije i 1684. objavio psaltir na gelskom. [1] Lang piše da se o njegovu životu malo zna i da je umro 1692., u dobi od oko pedeset jedne godine, "ako je uopće umro, što se osporava". [1]

Lang bilježi da Kirk u spisu naglašava mistične povlastice sedmog sina: u utrobi roditelja možda postoji "neka tajna vrlina" koja raste do rođenja sedmog sina. [1]

Što je spis i kako je sačuvan?

U Langovu izdanju naslov glasi The Secret Commonwealth of Elves, Fauns & Fairies ("Tajna zajednica vilenjaka, faunova i vila"), a naslovnica izdanja iz 1815., koju Lang reproducira, nosi godinu 1691. [1] Walter Scott je 1830. napisao da je spis tiskan 1691. i ponovno 1815., ali Lang ističe da Scott nikad nije vidio primjerak i da ga ni istraživanja u velikim knjižnicama nisu pronašla. [1] Izdanje iz 1815. (sto primjeraka) tiskano je prema rukopisnoj kopiji iz Advokatske knjižnice u Edinburghu, a jedna bilješka prepisivača upućuje na "mali rukopis" u posjedu Kirkova sina Colina. [1] Lang zato sumnja da se 1691. odnosi na naslovnicu rukopisa, a ne na tiskano izdanje. [1]

Rukopisna naslovnica jednog rukopisa spisa čuva se na Sveučilištu u Edinburghu: na njoj piše "The Secret Common-Wealth", uz podnaslov o "glavnim zanimljivostima među narodom Škotske", a pri dnu je godina 1692. [2]

Što Kirk piše o vilama

Prvo poglavlje, "O podzemnim stanovnicima", počinje tvrdnjom da se te Siths, ili vile, na gelskom zovu Sleagh Maith, "Dobri ljudi", jer, kako se čini, Irci (Kirk Gele naziva "škotskim Ircima") običavaju dobro govoriti o svemu od čega strahuju. [1] Kirk ih opisuje kao bića "srednje naravi između čovjeka i anđela", s "lakim, promjenjivim tijelima" poput zgusnutog oblaka, koja se najbolje vide u sumrak i mogu se prikazati ili nestati po volji. [1] Za neke se kaže da se hrane samo "finim spiritusnim tekućinama", a drugi uzimaju bit žita i pića; za vile se katkad čuje kako u malim humcima peku kruh i kucaju čekićima. [1] Tu "bit" hrane, piše Kirk, one odvode nevidljivim stazama, kao što neke vješte žene čarolijom izvlače mlijeko tuđim kravama; od takve krađe mlijeka, kaže, štiti malo izmeta krave majke premazano teletu po ustima prije sisanja. [1]

Kirk piše da su neke od njih nekoć, a u nekim krajevima i danas, ulazile noću u kuće i dovodile kuhinje u red, a takve zovu Brownies. [1] Zapisuje i priču o ženama koje, kako piše, još žive i pričaju da su ih na porodu odveli da doje vilinsko dijete; na njihovo mjesto ostavljena je njihova prilika koja se pravila da jede, a potom je kao da je umrla. [1] Kad vile pogode stoku, govori se o "vilinskim strijelama" (elf-shot), a lijek je da čovjek prstom pronađe rupu. [1]

O društvu vila kaže da imaju "aristokratske vladare i zakone", ali nikakvu vidljivu religiju; nestaju čim se spomene Božje ime ili ime Isusovo. [1]

Drugi vid

Središnja je figura vidjelac (Tabhaisver), čovjek s "drugim vidom". [1] Prema Kirku, vidjelac može uz čaroliju dozvati vile da se pokažu njemu ili drugima kad poželi. [1] Kirk navodi da je jedan vidjelac pokraj sebe ugledao osobu koja je ostalima izgledala posve zdrava, a njemu posve okrvavljena, i rekao joj da bježi; ona se nasmijala, a malo zatim ubo ju je neprijatelj. [1] Drugi je, prema njemu, vidio pokrov koji se uz noge zdrava čovjeka postupno penje do koljena, struka, ramena i naposljetku preko glave; po razmacima među tim stupnjevima procijenio je koliko će čovjek još živjeti. [1] Kirk to potkrepljuje primjerima iz Biblije: Elizej je vidio svoga slugu Gehazija na daljini, a proroci se zovu "vidjelcima". [1] Prema Langu, Kirk te pojave obrađuje u znanstvenom duhu, kao da je riječ o općepriznatim fizičkim pojavama, a zemlju vila smatra činjenicom prirode sa zakonima koje istražuje bez straha. [1]