Seiðr i völve u islandskim sagama

Þorbjörg u Grenlandu

Prema Reevesovu prijevodu (1890.), u Heriolfsnessu u Grenlandu u doba velike gladi živjela je žena Thorbiorg ("Little Sibyl", lítil völva); imala je devet sestara, sve proročice, a ona je jedina preostala. [1] U zimi je odlazila na gozbe, a posebno su je tražili oni koji su željeli znati svoju sudbinu ili kakva će biti sezona; domaćin Thorkel zamolio ju je da kaže kada će nevolja prestati. [1] Za nju se pripremilo visoko sjedalo s jastukom punjenim kokošjim perjem. [1]

Opis odjeće jedan je od najpotpunijih iz saga: tamnoplavi plašt s remenom, ukrašen kamenjem do ruba, staklene perle oko vrata, crna kapuljača od janjeće kože s podstavom od bijele mačje kože, štap s mjedenom kvrgom ukrašenom kamenjem, pojas od truda s velikom kožnom vrećicom u kojoj je držala "čarolije", mačje rukavice bijele iznutra i s krznom, čizme od teleće kože s mjedenim gumbima. [1] Za večeru je dobila kašu od kozjeg prvog mlijeka i srca svih životinja koje su se našle; nož s drškom od morževe kosti bio joj je slomljen na vrhu. [1] Reeves u bilješci kaže da bi pojedini dijelovi odjeće "izgleda imali simboličko značenje" i da je opis "jedna od najpotpunijih slika poganskog obreda sačuvanih u sagama". [1]

Sljedećeg dana zatražila je žene koje znaju pjesmu zvanu "Warlocks" za obred; nitko ju nije znao, pa je Guðríðr ("Gudrid") rekla da nije vješta u crnoj umjetnosti ni vidjelica, ali ju je u Islandu naučila njezina odgojiteljica Halldis. [1] Kao kršćanka isprva je odbila ("to je obred u kojem ne želim sudjelovati"), no Thorkel ju je nagovorio; žene su stvorile krug, a Thorbiorg je sjela na uzvišeno mjesto. [1] Gudrid je otpjevala pjesmu tako lijepo da, kaže saga, nitko nije čuo ljepši glas; vidjelica je rekla da je to privuklo duhove koji su ih dotad napuštali, te da će glad prestati s proljećem i bolest ubrzo nestati, a Gudrid je predskazala brak i potomstvo. [1] Thorbiorn, Gudridin otac, nije htio ostati kod kuće za takvih "poganskih obreda"; vrijeme se popravilo kao što je ona rekla. [1]

Odin i čarolija u Heimskringli

Prema Laingovu prijevodu Snorrijeva djela, Odin je znao "magiju" kojom je mogao znati sudbinu ljudi, donijeti smrt, nesreću ili bolest te oduzeti snagu ili razum jednome i dati drugome. [2] Ali, piše, "poslije takve čarolije slijedila je takva slabost da nije držano časnim da muškarci to rade; zato su svećenice učene toj umjetnosti". [2] Pritom navodi da je Odin zazivao mrtve iz zemlje i dobivao vijesti od Mimirove glave, a svoje umijeće predao je svećenicima, od kojih su "mnogi drugi naučili mnogo toga", pa se "čarolija proširila daleko". [2] U Laingovoj bilješci uz tekst riječi völva, seið-kona i spákona smatraju se istoznačnicama za "proročicu, vidjelicu, mudru ženu" vješte čaranju. [2]

U poglavlju o Haraldu Hárfagriju stoji da je njegov sin Ragnvald Rettilbeine, vladar Hadelanda, dopustio da ga uče čarobnjaštvu i postao "velik čarobnjak"; kralj je mrzio svako čaranje. [2] Čarobnjak Vitgeir iz Hordalanda odgovorio je stihom da opasnost nije velika od čarobnjaka niskog roda kad Haraldov sin sam prihvati umijeće. [2] Kralj je poslao sina Eirika Krvavu sjekiru, koji je u Hadelandu spalio brata u kući zajedno s osamdeset drugih čarobnjaka, "što je bilo mnogo hvaljeno". [2]