Sibirski šamanizam u Czaplickinoj etnografiji (1914.)

Što je Czaplickina knjiga

Aboriginal Siberia: A Study in Social Anthropology izišla je 1914. u Oxfordu (Clarendon Press); autorica M. A. Czaplicka tada je bila povezana sa Somerville Collegeom, a predgovor je napisao R. R. Marett. [1] Marett ističe da je autorica odabrala i sredila golemu rusku literaturu, pa će zapadnoeuropski studenti koji ne čitaju ruski sada moći steći ispravnu sliku o tim narodima. [1] Treći dio knjige, o vjeri, počinje poglavljima o šamanizmu, šamanovu pozivu, vrstama šamana, njegovu priboru i obredu, nastavlja se poglavljem o šamanizmu i spolu, a zatim poglavljima o bogovima, duhovima i duši te o ceremonijama. [1]

Uz etnografske podatke knjiga nosi nazive svojega doba ("primitivno", "arktička histerija") i Czaplickinu podjelu na paleosibirske i neosibirske narode. [1]

Tko je šaman prema tim zapisima

Czaplicka razlikuje obiteljski šamanizam od šamanizma stručnjaka. U prvom obitelj ima vlastite bubnjeve i obavlja obrede u određeno doba, a u drugom obrede za zajednicu izvodi posebno osposobljen šaman. [1] Kod Korjaka, prema Jochelsonu, bubanj ne pripada šamanu nego obitelji u čijoj se kući obred izvodi. [1] Člana obitelji koji bubnja ne naziva šamanom, nego voditeljem obreda; šamanima naziva samo one koji imaju posebnu vještinu i poziv, bilo da su šamani po nasljeđu ili ne. [1]

Autorica navodi da se u svakodnevnom životu šaman ne razlikuje od drugih ljudi, osim povremeno oholim držanjem; tek kad se sporazumijeva s duhovima, služi se posebnom odjećom i priborom. [1] Citira i Sieroszewskog, koji je u kolimskom kraju upoznao mladog šamana vješta u većini teških majstorija, ali ne prvorazrednog, i staru nadahnutu šamanku koja nije izvodila sve te majstorije, a koju su cijenili i slavili. [1] Isti autor bilježi razliku koju mještani prave između "velikih", "srednjih" i "podrugljivih" ili varljivih šamana. [1]

### Poziv

Prema zapisima koje Czaplicka navodi, poziv često dolazi nakon teških živčanih tegoba, a prihvaćanje poziva pripovijeda se kao ozdravljenje. [1] Jedan jakutsko-tunguski šaman, Tiuspiut, ispričao je Sieroszewskom da je s dvadeset godina teško obolio i počeo vidjeti i čuti ono što drugi ne vide niti čuju, devet je godina to krio, a kad je počeo izvoditi šamanske obrede, bolje mu je bilo; i danas se razboli kad dulje ne šamanizira. [1] Kod Čukča poziv nekad dolazi odraslima nakon velike nesreće, a u čukčanskim pričama šamanima postaje i siročad koju štite duhovi. [1] Poziv je opasan: prema Bogorasu, Čukči vjeruju da duhovi za neposluh kažnjavaju smrću. [1]

Czaplicka u osnovi poziva vidi bolest koju neki autori nazivaju "arktičkom histerijom"; to je tumačenje iz 1914. [1]

Bubanj i nošnja

Svuda gdje u Sibiru ima šamana ima i bubnja. [1] Šaškov kao nužne dijelove šamanske odjeće u cijelom Sibiru navodi kaput, masku, kapu i bakrenu ili željeznu ploču na prsima, a Czaplicka dodaje da ih rabe samo neosibirski narodi, dok je kod paleosibirskih odjeća jednostavnija. [1] Kod Čukča se obred izvodi u mračnoj i prevrućoj unutarnjoj sobi, pa šaman skida kaput i obred izvodi gol do pojasa. [1]

Čukčanski bubanj opisan je kao lagan: obruč promjera 40 do 50 centimetara, opna od osušene kože morževa želuca, drvena drška, težina od pola do jedne i pol funte (oko 0,2 do 0,7 kg). [1] Jukagiri su bubanj zvali riječju yalgil, "jezero": prema zapisu, jezero u koje šaman zaroni da bi sišao u svijet sjena. [1] Kod Giljaka su najvažniji dio pribora bubanj i šamanski pojas s velikim bakrenim diskom i željeznim karikama, a metalni dijelovi proizvode glasan zveket tijekom šamanskih plesova. [1] Prema Gmelinu, mnogim su burjatskim šamanima, kad bi duhovi uskratili dopuštenje za izradu bubnja, umjesto njega služile dvije dugačke palice. [1]

### Kovači i željezo

Kod Jakuta je, prema Sieroszewskom, kovač koji ukrašava šamansku odjeću u polumagijskom položaju; ukrasi se smiju kovati samo ako je kovač iz dugog niza kovača. [1] Czaplicka bilježi da je u njezino doba takav kaput kod Jakuta praktički nemoguće izraditi jer više nema nasljednih kovača. [1]

Obred u zapisima

Czaplicka za Čukče prenosi Bogorasov opis: obred se izvodi u zatvorenoj unutarnjoj sobi noću, uz ugašeno svjetlo, bubanj i pjesmu, a publika odgovara usklicima koji šamana ohrabruju. [1] Za Korjake navodi Jochelsonovo svjedočanstvo mladog šamana koji je u poluzamračenoj zemunici bubnjao, pjevao i glasom oponašao životinje, a zatim je iscrpljen ležao dok su žene palile svjetiljke. [1]

Progon i ustrajnost

Czaplicka bilježi da je Tiuspiut od ruskih službenika bio više puta kažnjavan, a odjeća i bubanj su mu spaljeni; svaki put se vratio svojoj službi. [1] Prema službenom popisu, navodi Czaplicka, samo je mali dio starosjedilaca upisan kao "pravi šamanisti", no u stvarnosti su gotovo svi vjerni staroj vjeri, premda su upisani kao pravoslavci ili budisti. [1]