Canon Episcopi

Noćno jahanje s božicom Dijanom preko golemih prostora, mnoštvo žena i vođa po imenu Hulda: što je Crkva o tome napisala prije više od tisuću godina?

Crtež ruke bakropisa: starija žena raspuštene kose jaše unatrag na jarcu, u ruci drži štap s vilama, a oko nje četiri krilata dječačića nose posude i grančice
Albrecht Dürer, Vještica koja jaše na jarcu, oko 1500.-1501., National Gallery of Art, Washington, CC0, Wikimedia Commons

Ukratko

  • Canon Episcopi tekst je koji je oko 906. u zbirku crkvenih propisa uvrstio Regino, bivši opat Prüma, na zahtjev trierskoga nadbiskupa Radbouda. [1]
  • Biskupima nalaže da iskorijene čaranje i da propovijedaju da je vjerovanje u noćno jahanje s Dijanom lažno: te slike, kaže tekst, šalje đavao u snovima. [1]
  • Burchard, biskup Wormsa, oko 1008.-1012. umetnuo je isti tekst u svoj priručnik za ispovjednike, uz kratka pitanja o mjesečevim mijenama, bilju, izvorima i drveću. [2]

Zanimljivost

Burchard iz Wormsa propisao je jednu godinu pokore onomu tko vjeruje u ženu koja noću jaše sa skupinom demona. [2]

Što propisuje Canon Episcopi?

Regino je bio opat samostana Prüm u Lotaringiji od 892., a 899. su ga protjerali. Oko 906. trierski nadbiskup Radbod zatražio je od njega zbirku propisa za upravljanje Crkvom. [1]

U tekstu stoje tri misli. Prva je naredba biskupima i njihovim službenicima da svom snagom iskorijene "pogubnu vještinu" čaranja (sortilegium i maleficium), koju je izmislio đavao, te da pripadnike te sekte sramotno protjeraju iz župa. [1] Druga je opis uvjerenja kojemu se protivi: neke opake žene, zavedene iluzijama i priviđenjima demona, vjeruju i javno tvrde da noću jašu na životinjama s Dijanom, poganskom božicom, i s mnoštvom žena, da u tišini mrtve noći lete preko golemih prostora, da slušaju njezine zapovijedi kao gospodaričine i da ih na određene noći zovu u njezinu službu. [1] Treća je odgovor: svećenici u svim crkvama moraju s najvećim naglaskom propovijedati da je to sve lažno i da takva priviđenja šalje đavao koji obmanjuje u snovima. Tekst podsjeća da svatko u snovima i noćnim viđenjima vidi mnogo toga što budan nikada nije vidio, i poziva se i na proroka Ezekiela, Ivana i Pavla, koji su viđenja imali u duhu, a ne u tijelu. [1]

Tekst završava tvrdnjom da onaj tko vjeruje u takve stvari gubi vjeru, jer samo Bog može stvoriti ili preobraziti stvorenje. [1]

Što je Burchard dodao?

Burchard je bio biskup u Wormsu od 1000. do 1025.; oko 1008.-1012. sastavio je zbirku građe o pokori, koja se naziva Corrector et medicus (Ispravljač i liječnik), a čini 19. knjigu njegova Dekreta. [2] U njoj se ponavlja tekst Canon Episcopi (pitanje 90) gotovo doslovno: žene "zavedene iluzijama i priviđenjima demona" govore da s Dijanom, poganskom božicom, jašu na životinjama i putuju zemljom u tišini noći. [2] Pitanje 70 posebno pita je li pokajnik vjerovao da postoji žena koja može činiti ono što neki, prevareni đavlom, tvrde da moraju činiti: s mnoštvom demona preobraženih u žene, koju "opća ludost zove vješticom Huldom", jašu na određenim životinjama u određene noći i broje se u njezinu družinu. Za to je propisana jednogodišnja pokora. [2]

Isti priručnik sadrži i druga pitanja o običajima koji su se pratili noću i uz mjesec. Pokora od dvije godine propisana je za gledanje mlađaka pri gradnji kuće ili sklapanju braka. Deset dana kruha i vode propisano je za skupljanje ljekovitog bilja uz "zle uroke", a ne uz vjerovanje i Očenaš. Tri godine pokore propisane su za molitvu ili paljenje svijeća uz izvore, kamenje, drveće i raskrižja, osim kod crkve koju je odredio biskup. [2] Posebno se spominje i prvi dan siječnja: tko se tada preruši u jelena ili tele, kao što su činili pogani, ima trideset dana kruha i vode. [2]

Legenda

Prema tekstu, neke žene vjeruju da noću s Dijanom i mnoštvom žena lete preko zemlje. [1]

Prema Burchardu, pučko ime vođe družine žena na životinjama bilo je "vještica Hulda". [2]

Ključne osobe i pojmovi

  • Regino iz Prüma: Opat samostana Prüm (892.-899.), sastavljač zbirke u kojoj se nalazi Canon Episcopi. [1]
  • Radbod: Nadbiskup Triera koji je oko 906. tražio zbirku propisa. [1]
  • Burchard iz Wormsa: Biskup (1000.-1025.), autor *Dekreta* i priručnika *Corrector et medicus*. [2]
  • Dijana: Božica koju tekst naziva poganskom, a s kojom žene "jašu" noću. [1]
  • Hulda: Pučko ime vođe noćne družine u Burchardovu tekstu. [2]

Što znamo

  • Canon Episcopi uključen je u zbirku Regina iz Prüma, nastalu oko 906. [1]
  • Tekst ne tvrdi da žene stvarno lete: smatra da je riječ o đavolskim iluzijama i snovima i naređuje propovijedanje da je to lažno. [1]
  • Oko 1008.-1012. Burchard iz Wormsa ponavlja taj tekst u priručniku za ispovjednike i uz njega propisuje pokoru za vjerovanje u družinu žena koja jaše noću. [2]

Otvorena pitanja

  • Je li iza "Dijane" stajao stvaran običaj ili književni pojam poganske božice? Izvor je opisuje samo kao uvjerenje žena. [1]

Za daljnje istraživanje

  • Silano, G. (prev.) (2022). *Regino of Prüm. Two Books on Synodal Causes and Ecclesiastical Disciplines*. Toronto: Pontifical Institute of Mediaeval Studies. (novi cjeloviti engleski prijevod)

Izvori